Dino Rađa ondje je gdje je treba biti. Teško je u povijesti europske košarke naći boljega centra realizatora od Dine Rađe, teško je naći čovjeka, posebno u to vrijeme, koji je sa svojih 210 cm brže trčao i imao bolju centarsku tehniku. Ponekad se činilo da je Dino europski Hakeem Olajuwon.
Kuća slavnih, i to najveća, ona u Springfieldu, to je prepoznala i Rađa je postao četvrti Hrvat u tom elitnom košarkaškom društvu. Uz bok Kreši, Draženu i Mirku.
Dok ne stigne peti. Toni Kukoč.
Čarolija pod obručima
Toni je ove godine - a nominacija je za njega stigla, što je posebno važno u ovoj priči, od Chicago Bullsa - bio peti put u kombinacijama. I peti su ga put preskočili. Još lošije stoji vršnjak im Vlade Divac, koji ni sedmi put nije prošao u međunarodnoj sekciji Hall of Famea koja se bira od 1991.
Međutim, premda je teško ući u glave i kriterije Upravnog odbora Kuće slavnih, imena Kukoča i Divca možda nisu slučajno ostala izvan izbora i ove godine.
Svi europski pioniri, ljudi koji su utirali put košarke s ove strane svijeta u NBA ligi, već su članovi Kuće slavnih - od Dražena Petrovića, Arvydasa Sabonisa ili Šarunasa Marčulionisa. Sada i Dine Rađe. U tom krugu pak nema Tonija Kukoča, Vlade Divca, Predraga Stojakovića, neki će otići toliko daleko i reći da tu nema ni Detlefa Schrempfa. Sva četvorica nabrojanih svoje su najbolje stvari napravila u NBA ligi, a ne na međunarodnim parketima. I to je razlika, ako tražimo neku logiku.
Recimo, veliko je pitanje hoće li sutra, kad budu izabrani, a nema dvojbe da će biti, jedan Dirk Nowitzki, Pau Gasol, Manu Ginobili ili Tony Parker u Kuću slavnih biti izabrani iz sekcije NBA igrača ili kroz međunarodni odbor.
Doduše, za razliku od Stojakovića ili Schrempfa, koji nemaju nijednu nominaciju u međunarodnom odboru dosad, Kukoč ih, ponovimo, ima pet, a Divac sedam. Je li netko na sastanku, kako će to reći Toni Kukoč za SN, “mudraca iz Springfileda” podigao ručnu pri spominjanju tih dvaju imena i hoće li Kukoč i Divac biti prvi Europljani koji će u Hall of Fame ući na temelju svojih NBA izvedbi, a ne kroz međunarodni odbor? O tome se može samo spekulirati, no možda tu postoji neka logika.
Sve ovo, naravno, ne znači da izbor Dine Rađe nije zaslužen, velik i za njega osobno, za klubove u kojima je igrao, ali i za hrvatsku košarku u cijelosti. I Rađi se stoga treba još jednom pokloniti. Za svu čaroliju koju je stvarao pod obručima. I nada je da će u budućnosti svoju igračku genijalnost uspjeti barem djelomično pretvoriti i u kvalitetan dužnosnički rad u Savezu. Ova nagrada poticaj je i za to. I dobro je da je Dino Rađa u hrvatskoj košarci, jer on je, zasad, jedini od naših Hall of Famera (dvojica su, nažalost, na nekom boljem mjestu) u životnoj dobi kad može puno doprinijeti.
Kao što to može i treba i Toni Kukoč.
Kad ih bude pet, onda će neko vrijeme biti zanimljivije vidjeti tko će to od Hrvata ulaziti u FIBA-inu Kuću slavnih. Lani je tu svoje mjesto zaslužio Toni Kukoč (otprije su ondje Dražen Petrović, Krešo Ćosić i Mirko Novosel), ubrzo će i Dino Rađa, pa Stojko Vranković... No ovdje bi trebalo naših biti podosta, recimo jedan Željko Jerkov ima sve argumente jer posjeduje devet velikih medalja, bio je, između ostaloga, olimpijski prvak (1980), svjetski prvak (1978), europski prvak tri puta (1973, 1975, 1977)...
Trofeji kao ocjena
Da bi se pak u bilo koju od ovih dviju kuća slavnih uvrstio netko od sadašnjih generacija, morao bi za početak početi osvajati. Što se tiče NBA lige, tu treba biti u konkurenciji za All Star. Svaku karijeru na kraju ocjenjuju samo trofeji. Naravno, doprinos u njima nije nevažan.
A Dino Rađa nikada nije bio nevažan. Kao ni bilo tko od onih koji su već dio kuće slavnih, ili koji će to postati. Čak i kod “mudraca u Springfieldu”.
I pritom treba samo čekati. I shvatiti da će jednom do Kuće slavnih doći svi koji trebaju biti tamo. I pritom ne treba tražiti logiku redoslijeda izabranih. Uostalom, 2016. je, također u međunarodnom kontingentu, izabran Yao Ming. Kojemu mu je najveći uspjeh bilo četvrtfinale OI u Pekingu.
KRITERIJI ULASKA U HALL OF FAME: Četiri odbora koja biraju kandidate
Kriteriji odabira ulaska u košarkaški Hall of Fame u Springfieldu mogu biti malo zbunjujući, ali ono što je najvažnije naglasiti jest da se u Kuću slavnih ulazi kroz četiri odbora: odbor za Sjevernu Ameriku (praktički su to NBA igrači), međunarodni odbor (košarkaši izvan NBA), odbor za žensku košarku i odbor veterana (pri čemu su veterani definirani kao osobe čija je karijera završila barem 35 godina prije nego li mogu biti izabrani).
Svaki od tih odbora nominira svoje kandidate, jasno različite, o čijem se onda ulasku glasa. (ij)