Prve dvije se mučio, bacao floutere, gurao se među atletične momke u srce reketa u Las Vegasu. Onda se, a to je očito nešto što mu je kvaliteta, brzo prilagodio i posve uzeo kontrolu igre u svoje ruke. Roko Rogić, barem danas, u cijeloj mukotrpnoj potjeri za čovjekom koji bi mogao biti titularna jedinica u Hrvata, u vrijeme kada Roko Ukić ide prema kraju karijere, ima najbolje reference.
Posebno je dojmljiv bio kontra Dallas Mavericksa, gdje bio prvo ime naše vrste. Dizao na šut iz picka, probijao srce reketa i dijelio asiste, znao je što će loptom, oduzeo i tri lopte. Igrao je kako play treba igrati.
- Ne samo ja, svi smo bili pomalo impresionirani u prve dvije utakmice, kako fizikom, tako i brzinom igrača s kojima smo se nadmetali. Međutim, kad smo pronašli ritam, vidjeli smo da se može igrati. Na koncu, u zadnje smo tri utakmice padali u zadnjoj četvrtini, je li razlog tome nedostatak snage ili nešto drugo, ne znam, ali u četvrtoj smo utakmici i to popravili. Trčanje je možda najveća razlika između ove igre i one koju mi igramo.
Sve ovisi o meni
Je li dolazeći u Las Vegas strahovao od nekih bolnih poraza?
- Pa moram reći da se osobno nisam pribojavao nekakvog debakla. I sada, kad ovako gledam, možda nam je nedostajalo još jedno pet dana više treninga u Hrvatskoj, mislim da bi bili konkurentniji. U prve dvije utakmice se to osjetilo, ali onda je krenula lopta, skupljali smo se u obrani, odigrali je timski. Čuo sam ovdje dosta pohvala o tome kako smo odigrali obranu, a tek smo dva tjedna na okupu. Ove momčadi imaju, svaka od njih, od dva, do četiri, pet NBA igrača u svom sastavu, O.K. nisu tu zvučna NBA imena, ali kad bi svatko od njih stigao u Europu, radio bi tu na bilo kojoj razini europske košarke ozbiljnu razliku.
Što je konkretno u svojoj igri promijenio Roko Rogić u četiri utakmice u Las Vegasu?
- U prve dvije utakmice bio sam pod oprezom, nisam znao što mogu očekivati, teško je tu doći kroz reket do poena, svi su na strani pomoći, sve stižu, jer imaju sjajne fizikalije, no onda sam počeo mijenjati stvari, zaustavljao sam se, ako sam krenuo na ulaz, držao sam igrača na tijelu, više nisam šutirao floatere...
Znači li ove utakmice koje je odigrao da je zadobio povjerenje Veljka Mršića i da se izborio na dulje vrijeme reprezentativni dres?
- Pa, sasvim sigurno smo mi igrači koji smo ovdje u stanovitoj prednosti, jer smo se upoznali s trenerovim sistemom, znamo što on želi od svakog nas. Ali, opet, sve će to ovisiti samo o meni, o tome kako ću igrati, kako ću trenirati. U svakom slučaju, ja ću dati sve od sebe da se zadržim u reprezentaciji, a tu su ispred nas veliki zadaci, treba se kvalificirati na Eurobasket, onda se nadamo i pozivnici za kvalifikacije za Igre u Tokiju.
A taj put Roka Rogića u deset mjeseci treba još jednom opisati.
- Lani do devetog mjeseca nisam imao klub, onda je stigla ponuda Hermesa koju sam prihvatio, a tu mi je odgovarao sustav u kojemu sam u rukama imao cijelu momčad. Zatim je došla ponuda Cibone, pa sam se tu izborio za minute, trener Velić mi je dao slobodu, osvojili smo naslov, sada je tu reprezentacije, Ljetna liga, Las Vegas. Život ponekad piše čudne priče, a na meni je da šansu koju sam sada zaradio ne ispustim.
Kvalifikacije za Eurobasket trebale bi ponuditi u reprezentacije neke ljude koji će nametnuti kroz ovo ljeto, plus još neke starije igrače.
- Znamo da euroligaški igrači neće moći nastupiti, pa tako osim ove selekcije, imamo još jedno pet, šest igrača na koje valja računati. Ali, o tome odlučuje izbornik, kad je slagao i ovu selekciju okvirno je gledao koji bi igrači najbolje odgovarali stilu košarke koju želi igrati.
Ovo je velika pozornica
Roko Rogić će u rujnu napuniti 27 godina, on je još jedan dokaz one teorije po kojoj playmakeri sazrijevaju kasnije.
- Dosta mi ljudi to govori. Realno, ja sam dosta toga počeo shvaćati u onoj sezoni koja je prethodila posljednjoj sezoni, sezoni koju sam proveo u sarajevskim Sparsima. Tu me trener natjerao da se usredotočim, da vodim momčad, pričam s igračima na terenu, razvijam odnos i sa starijima i s mladima. I ta mi se uloga dopala, pa je stigao Hermes, Cibona, sada ovo...
Roko Rogić još nema klub za novu sezonu. Pregovori s Cibonom su zapeli, navodno se umiješao u cijelu priču Zadar?
- Cibona postoji kao opcija, što se tiče Zadra, to su više glasine. Cibona je moj klub, klub u kojemu sam završio sezonu, ali možda sleti neka ponuda iz inozemstva. Sada ne znam. No, sasvim je sigurno da će mi ova Ljetna liga pomoći, velika je ovo pozornica, ovdje je gomila agenata, skauta, svi gledaju, prate...
Što znači da Cibona ima sve manje šanse?
- U pregovorima smo, ali ponuda koju su mi poslali nije mi se dopala. Nisu tu niti financije najveći problem, koliko status u momčadi, jer jedna je stvar biti prvi play, a nešto drugu ulaziti kao zamjena. Doduše, kod Velića se ispostavilo na koncu sezone da nema veze tko je prvi, a tko drugi play, jer ja sam startao s klupe, ali sam većinu utakmica završavao.
Roko Rogić rođen je u Zagrebu, završio je tehničku školu, a ovo su njegovi igrački uzori...
- Obožavao sam gledati Rajona Ronda, impresivno je kako je igrao čovjek koji je igrao praktički bez šuta. Ali, košarku sam počeo igrati zbog jednog šutera, pravog šutera kakav je bio Ray Allen, a navukao sam na njega kroz onaj film “He Got Game”, u kojemu je glumio. Naravno, tu je nezaobilazni Michael Jordan, iz nove igrača svakako LeBron James.
Ostao sam u plusu
I za kraj, kakve će dojmove ponijeti iz Las Vegasa, grada Las Vegasa?
- Pa, kao što ovdje svi kažu, ovo je grad za četiri, pet dana ludog provoda. Ne za više, ovo je čisti hedonizam. Kao da imate Zrće, ali ne mislim tu na opijate ili nešto drugo, nego na onu zabavu tamo, pa to pomnožite s dva, ili tri puta. Eto, to je Las Vegas. Čudo.
Kako je ovo prijestolnica kocke, Roko je probao...
- Jesam, odigrao sam malo, morao sam probati. Igrao sam Black Jack. I u plusu sam ostao, pa sam se na vrijeme povukao, ha, ha, ha...