Napokon se poklopilo. Maccabi je bio velika želja Zdenke Zrilić već godinama, ovaj put je Ponos Izraela stigao do Zadra. Maccabi, koji je već drugu sezonu uokviren hrvatskom strukom. Nikola Vujčić je sportski direktor, a Neven Spahija trener.
Lani je Maccabi krenuo u rekonstrukciju, vratio naslov prvaka u svoju vitrinu, ali u Euroligi nije uspio doći među osam najboljih. No, napravili su lani smjenu cijele momčadi, a ona je ovo ljeto nadograđena, kaže Spahija, s više je talenta. Ali, tek se sada počinje uhodavati. I kroz turnir u Zadru.
- Kad sam prije 12 godina stigao u Maccabi prvi put, bilo je to nakon odlaska najveće generacije u povijesti kluba. Tada je počelo ono pravilo po kojemu su dva domaća igrača trebala biti na parketu, ali ja sam tu još uvijek imao Bursteina, Halperina, Eliyahua, Sharpa, igrače s reputacijom, pa je to bilo lakše. Sada sam se vratio, lani sam stigao u situaciju kad se promijenilo 12 igrača, a ne sjećam se da je na ovoj razini košarke to ikada itko učinio. Nije se smjelo dopustiti da Maccabi tri godine uzastopno ne igra finale izraelskog prvenstva. I ja sam s tom prvom sezonom, s tim prvim korakom izuzetno zadovoljan.
Raskol još uvijek traje
Spahija je jedan od prijašnjih izbornika Hrvatske, a kada je napuštao klupu reprezentacije prije 13 godina, rekao je nikada više u FIBA-inoj košarci. Danas?
- Nema razloga biti tvrdoglav, vremena se mijenjaju, ako se sutra ukaže prilika da radim u nekoj reprezentaciji, nema tu nikakvih zakletvi da ja neću na to pristati. E, sad, ono što sam tada govorio, na moju se sreću ili na žalost, ostvarilo. FIBA se još uvijek ne uspijeva konsolidirati, taj raskol u tom trokutu, FIBA, Euroliga, NBA ne pomaže. I mi smo jedna od reprezentacija koja u svemu tome plaća cijenu. Slažem se s trenutačnim vodstvom HKS-a koji tvrdi da je ovaj kalendar za nas nemoguć, jer je nemoguće da u njemu cijelo vrijeme igramo s našim najboljim igračima. Da možemo, uvjeren sam da bismo kvalifikacije prošli. Međutim, ono u čemu se ne slažem sa Savezom, jest činjenica po kojoj niti Poljaci, Rumunji ili Nizozemci nemaju NBA igrača, ali njihovi igrači nas dobiju. Nadalje, mi imamo tri euroligaška igrača, od kojih se jedan nikada nije odazvao, a jedan je prestao igrati.
I krenuo je dalje...
- Ja se pitam, gdje su ti naši igrači? Ako ćemo stalno tražiti alibije i gurati ih u prvi plan, nećemo dobro proći. Gdje su nama igrači poput Alanovića, Gregova ili Joke Vrankovića, to bi nam danas bili vrhunski reprezentativci. I ne može me nitko uvjeriti da takve igrače nismo u stanju producirati. Uostalom, Mirko Novosel je davno rekao, “Ak’ buš imal dobre igrače, buš dobar trener”. Naravno, kad imaš Kukoča, Rađu, Dražena. Lako je tada, tada nemaš brige, no postoji i ona druga skupina igrača, a na nju baš treneri imaju najveći utjecaj.
Vratio se unazad.
- Bio sam izbornik 2003. na Eurobasketu u Švedskoj. I tamo smo doživjeli neuspjeh, ali smo napravili nakon toga smjenu generacije. I na tim kvalifikacijama za EP 2005. sam ja već bio pet puta bolji trener nego na EP u Švedskoj. I trener treba imati razvojni put poput igrača. Ne možete imenovati trenera za tri utakmice, ako ste ga imenovali, onda stanite iza njega. Ako djelujete u panici, onda se uvijek može svašta dogoditi.
Neiskorišteni resursi
Je li mogao biti tehnički izbornik dok je bio u NBA?
- Jesam, i tu je nastao spor između Dina Rađe i mene. Svi smo znali da Peras više ne želi nastaviti posao na klupi reprezentacije, a oni su uporno nagovarali Perasa da bude izbornik. To se odužilo, sve do trećeg mjeseca, a onda su sve prebacili na Querejetu. On je napravio nešto neshvatljivo, pozvao je Dina u Vitoriju da bi mu rekao da Peras to ne može biti. Onda se Dino okrenuo prema meni, zvao me, ali ja sam već u to vrijeme imao isplanirano ljeto s Hawksima, preuzeo sam obveze. Tada je Dino dao neprimjerenu izjavu, ja sam kazao da je poziv došao prekasno jer se znalo da Peras neće doći, pa su se oni uvrijedili i tu je nastao nesporazum.
Inače, Stojko Vranković, Dino Rađa i Neven Spahija se znaju cijeli život pa je trenutačna nekomunikacija doista čudna...
- Postoji razina na kojoj se komunicira, a ja se nikada neću obraćati nikome na osobnoj razini. Tu ne postoji vrijeđanje, možemo komunicirati u dijalogu, a dva puta su nakon mojih intervjua sletjele loše riječi. Ako netko misli da nakon 30 godina nemam pravo na svoje mišljenje o HR košarci, taj se grdno vara.
Bila je u Zadru gala večera, bili su na istom mjestu Stojko Vranković i Neven Spahija. Jesu li se pozdravili?
- Nismo se vidjeli. I žao mi je da su se stvari tako razvile. S moje strane nikakvih obračuna na osobnoj razini nije bilo. Pričao sam samo o struci i opservirao o tome gdje nam je košarka i tako ću govoriti i dalje. Uostalom, što je sa Stručnim savjetom, možete biti bez posla, ali zar to određuje vaš rejting. Bio sam i ja bez posla. Ljudi postoje, ljudi od struke u našoj košarci i treba ih iskoristiti na više načina.
Opet se vratio unazad.
- Stojko i Dino su više nego dobrodošli u Savez jer se nakon 20 godina trebalo mijenjati neke stvari. Međutim, oni su se slabo ekipirali. Trebali su iza sebe imati ljude od iskustva, možete biti talentirani za bilo što, ali vam uvijek treba iskustvo. Na razini na kojoj oni sada rade treba iskustvo, a oni ga nemaju. Dogode se problemi, problemi kakve je imao Mirko. Iako ima 80, nitko ne traži od njega da vodi utakmicu, ali može sjesti u Savez, došetati se do Trešnjevke i u pola sata reći kako bi tu on postupio. Ili Željko Pavličević. Ovako, stavljamo trenera za jednu utakmicu pa on ne valja...
I još nešto, tvrdi Spahija.
- Ne postoje kriteriji po kojima se bira izbornik. Je li to iskustvo, perspektiva, ne znam. Ne znam po kojemu je kriteriju Skelin stavljen, a to ne može biti tako. Greška je što nema kriterija, oko ničega nema konsenzusa, možda da su tada oko njih bili ljudi s iskustvom, možda bi ih drukčije savjetovali...
Nije me se štedjelo
Smeta Spahiju i što se stalno proziva onaj Radićev HKS.
- Naravno da nije bilo idealno, niti ima potrebe da netko bude na čelu Saveza 20 godina, ali ne može se pričati o tome da baš sve nije valjalo. Osvajale su se neke medalje u mlađim kategorijama, imate trenera koji ih je dosta osvojio, pa je meni nejasno zašto projekt nije jedan Ante Nazor. On je jednostavno izbrisan, a rastao je s tim igračima, i morao je biti u nekoj ozbiljnoj konkurenciji. I drugo, svi na svijetu rade intervjue. Izvolite, ovo vam je momčad, što biste napravili s njom? To je normalno, ja sam imao kod Bože Miličevića u Ciboni pred skoro 20 godina takav intervju. Božo, Mihovil Nakić i predsjednik Šutalo. Trajalo je sat vremena, preznojio sam se od rešetanja. Uostalom, Mike Buderholzer mi je prijatelj već 18 godina, ali kad sam stizao u Hawkse imao sam dva intervjua od sat vremena. I s mojim konkurentom su pričali također. Dino i Stojko su živjeli u Americi, znaju kako se to tamo radi, ne znam zašto nisu iskopirali. Ne, nego oni govore, ovo je prvi, ovo drugi, ovo je treći kandidat, to se ne govori...
I kako idu stvari, do SP-a ćemo teško...
- Ajmo pričekati, postoji još matematika, ako ne uspijemo, u velikom smo problemu - završio je Neven Spahija, koji će u ovoj sezoni napadati Top 8 Eurolige pa i tri trofeja u Izraelu, prvenstvo, Kup i Superkup, veliki je to pritisak.
Ali, dodat će na odlasku...
- Na trenera Maccabija su oči uprte non stop, 24 sata 7 dana u tjednu. Imam veliko iskustvo i to je moja kvaliteta.
Uostalom, sjetio se i nekih od nas. S početka karijere.
- Znate, nije me se štedjelo. I ako znaš to konzumirati na pravi način, to je tvoja prednost. Na kraju dana, iste su osobe o meni pisale najbolje i najgore članke. I naposljetku, na koncu shvatiš da uvijek dobiješ u novinama onakav članak kakav zaslužiš. Shvatiš da nisi uvijek ti u pravu, da postoje i druga mišljenja. Meni je ta škola jako pomogla. A u Cibonu sam tada došao neiskusan, bez prakse.
Eh, kad je to bilo...