Svi dobro znamo kakvu je NBA karijeru napravio Dino Rađa igrajući za Boston Celticse. Međutim, mnogi su zaboravili da je sjajni košarkaš za Boston zaigrao tek iz drugog pokušaja, jer prvi izlet preko oceana je propao. Ne zato što Rađa nije bio u stanju parirati NBA centrima nego zato što mu bostonski sud to nije dozvolio...
Dino je toga ljeta 1989. godine na svoju ruku odlučio otići iz Splita u Boston, nakon što su ga slavni Celticsi kao 40. izabrali na draftu.
- Za mene je sad ili nikad. Pogotovo u Bostonu. Nije to ni Atlanta, ni Chicago, ni Miami. Boston je za NBA ono što je Real Madrid za Europu. Ja taj izazov jednostavno ne mogu odbiti, iako se sve dogodilo brzo, brže nego što sam mogao i zamisliti. Još do prije nekoliko sati nisam ni znao da ću potpisati ugovor - pričao je Dino Rađa doajenu SN Nevenu Bertičeviću, javljajući se iz Bostona.
Prvo javio Bertičeviću
O ugovoru nije želio pričati, iako se spominjala svota od 400.000 dolara za jednu sezonu.
- Čekajte da pitam menadžera, evo ga kraj mene u sobi. Ne, ne da mi da govorim o iznosima, to je poslovna tajna, ni Boston neće objaviti iznos. No, ono što vam mogu reći je da ću za godinu dana riješiti životnu egzistenciju. A sada kada vi već sve znate bio bi red da nazovem moje u Jugoplastici, nema smisla da saznaju iz novina.
Nije to bio prvi razgovor na relaciji Boston - Split, ali u tom trenutku nitko nije želio popustiti ni milimetra. Jugoplastika je imala samo jednu ideju, a to je zadržati na okupu momčad koja je osvojila Kup prvaka i krenuti po nove trofeje. Rađa nije želio svađu, nego se nadao dogovoru.
- Mogli bi u Jugoplastici sjajno profitirati, ne samo financijski. Boston želi suradnju, želi pomoći. Jugoplastika je moj klub, tu sam odrastao, postigao sve u životu, ali sada želim više, želim napredovati. Vjerujem da sam toliko zadužio klub da će mi dozvoliti da u miru odem. U pitanju je moja egzistencija, nadam se da će razumjeti, a najmanje što želim je nekakav rat.
Bio je svjestan da ima važeći ugovor s Jugoplastikom, ali nadao se da to neće biti prepreka. Posebno zato što je već upoznao nove suigrače iz Bostona na treningu.
- Uvjeren sam da ću ovdje uspjeti, vidio sam to na treningu. Bolji sam od svih. Dobro, nemojte sada to shvatiti kao da sam bolji od Birda, ali od ovih novih jesam. Red Auerbach je legenda košarke i Bostona. Kada sam mu rekao da ću učiti i sjediti na klupi, odmah me zaustavio: “Nemoj previše računati na klupu. Ti ćeš nam pomoći, siguran sam u to”.
Za to vrijeme u Jugoplastici su bili mirni. Tajnik kluba Josip Bilić ovako je vidio situaciju.
- Mi s Dinom nismo u svađi niti ćemo biti, ali sve što smo rekli ovih dana apsolutno stoji. Mi mu ispisnicu nećemo dati, ne zanimaju nas razgovori ili novci, nas zanima samo Rađa. Ako će trebati, taj ćemo spor riješiti sudskim putem.
Nije htio pauzirati
Tako je i bilo. Federalni sud u Bostonu dobio je kompletan slučaj na stol i brzo donio presudu. Koja je dala za pravo Jugoplastici. Sudac Woodlock je jasno kazao:
- Jugoplastika ima ugovor koji vrijedi do sezone 1991/92. To je posve jasno. To je ugovor koji obavezuje i jednu i drugu stranu i ne može se jednostrano raskinuti.
Šokirani Dino Rađa odmah je poručio:
- Moram dobro razmisliti, ali sigurno je da ne želim izgubiti ovu sezonu. Sigurno ću igrati, a moguće je da će to biti u Jugoplastici.
Sutradan se ponovno ekskluzivno javio kolegi Bertičeviću.
- U Bostonu se ne žele predati, ali meni je jasno da ću u slučaju suspenzije ja biti taj koji će najviše izgubiti. Nikada nisam rekao da se neću vratiti u Jugoplastiku. Sjetite se našeg razgovora, rekao sam da neću odbiti i tu mogućnost samo se pitam koliko to sada ima smisla. Božo Maljković još ne dozvoljava Goranu Sobinu povratak u momčad jer sedam dana nije trenirao, a što ja mogu očekivati ako se zna da me dva mjeseca nije bilo u Splitu? Međutim, ne želim bježati od razgovora i jasno da ću sjesti za stol s ljudima iz Jugoplastike.
U Splitu su ionako samo to i čekali.
- Dino nam treba i to jako, a njemu je mjesto u našem klubu. Svi znamo kakav je igrač, jer da nije ne bismo ni išli na sud. S Dinom u našim redovima ponovno ćemo napasti europski naslov - poručio je Željko Jerkov, u to vrijeme jedan od dva dopredsjednika Jugoplastike.
Rađa je tako ostao u Splitu, momčad je obranila naslov prvaka Europe, kao i Jugoslavije, a sljedeće ljeto došlo je do konačnog rastanka. Međutim, Rađa nije otišao u Boston nego u rimski Virtus i to za do tada nezamisliv ugovor, koji mu je jamčio najmanje četiri milijuna njemačkih maraka po sezoni. U to vrijeme ni najplaćeniji nogometaši u Europi nisu imali takve ugovore. Rađa se u Rimu zadržao tri godine da bi stigao u Boston u kojem je pune četiri sezone bio jedan od glavnih igrača.