Veljko Mršić čovjek je koji će sjediti na klupi hrvatske košarkaške reprezentacije, a to je pozicija koja, koliko god časna bila, nije laka. Ne radi se tu više o fanaticima ovoga sporta, koji će uvijek pronaći razloge, argumente zašto smo danas tu gdje jesmo, radi se o kompletnoj percepciji hrvatske javnosti o sportu koji nekad bio velik, a danas takav nije.
Puno toga ovisi i o funkciji koju je Veljko Mršić preuzeo. Nekadašnji reprezentativac, pa klupski trener, a od četvrtka i izbornik u razgovoru za SN pokušao je približiti svoj pogled na budućnost hrvatske košarke, ali i predstaviti korake koje će kroz alate koju mu nudi ova klupa implementirati u sljedećem razdoblju.
Mršić je dobro upoznat s materijom, zna hrvatsku košarku i odnose u njoj u dušu i vremena za adaptaciju neće mu trebati puno. Ali, svjestan je i on da će posla biti i te kako puno.
Dok smo razgovarali, prilazili su mu ljudi i čestitali. Mršić, kojemu je 48 godina, osjećao se dobro. Kakav je osjećaj biti izbornik?
- Dobar, sretan sam.
Negdje onakav kakav ste imali kad ste prvi put dobili poziv za igranje za reprezentaciju?
- Pa, to je dobra usporedba. Sjećam se da sam kao klinac iščekivao taj poziv, hoće li mi tko iz kluba što reći ili ću ugledati svoje ime na nekom popisu objavljenom u novinama. Sada ovo preuzimam kao puno iskusniji čovjek, ali puna srca. I nisam uopće dvojio o tome prihvatiti se ovoga posla ili ne, meni je hrvatska košarkaška reprezentacija vrh. I uvijek će to biti.
Ništa me ne opterećuje
Iako, situacija nije bajna. Bilo bi naivno ne shvatiti sav rizik ovoga posla?
- Jesam, svjestan sam rizika. Ali, opet, vjerujem u sebe. Puno toga sam prošao, kao mlad sam bio dio nekog šireg popisa reprezentacije bivše države, nekakve B reprezentacije koja je igrala Balkanijadu u Skoplju, A selekciju je vodio Duda Ivković, pa sam nekako sa strane vidio i kako to funkcionira. Od početka naše reprezentacije bio sam unutra, vidio sam kako to funkcionira i koje su bile razlike. Sada, pak, mislim da nam svima zajedno treba jedan pozitivan ugođaj u kojemu se trebamo vratiti našim korijenima, treba napraviti i selekciju, nekih 15 do 20 igrača, uključujući naše NBA igrače, a tu selekciju treba raditi po svim pozitivnim parametrima. Od košarkaških vještina, psiho-fizičkih mogućnosti nadalje, a unutra mogu biti oni koji moraju biti u stanju podrediti se svemu za napraviti uspjeh. Jednom kad se obuče dres, tih mjesec, mjesec i pol koliko traje okupljanje uoči velikog natjecanja, treba biti maksimalno fokusiran na taj cilj.
OK, ali to su opća načela, govorili su u tom stilu i raniji izbornici, u čemu je kvaka da se to i postigne?
- Treba biti principijelan, pravedan i držati se zakonitosti na kojima počiva sport.
Niste bili jedini kandidat za izbornika, opterećuje li vas u startu ta spoznaja?
- Ne opterećuje me ništa. Od prvog trenutka, kad sam razgovarao sa Stojkom, Dinom i Jokom znam koje su bile njihove želje, znam što su mi rekli. Bio sam jedan od prvih, ako ne i prvi s kojim se razgovaralo.
Gledajući sa strane, što je po vama do sada bio problem naše reprezentacije, i što se tiče igre, ali odnosa u njoj?
- Sa strane je uvijek lako pričati, puno toga je jasnije kad si dio toga. Razgovarat ću sa svim svojim prethodnicima, s Anzulovićem, Skelinom, Perasovićem, Repešom, s Acom Petrovićem sam puno razgovarao i nakon njegova odlaska. Imat ću sliku od onih koji su bili unutra, a imam i svoje ideje što i kako napraviti.
Neko generalno mišljenje bilo je da je 37 igrača koliko je prodefiliralo kroz reprezentaciju u prethodnim neuspješnim kvalifikacijama bilo previše. Taj broj se mora smanjiti?
- Ako pogledamo širu sliku, mi u Hrvatskoj imamo negdje 200 igrača koji su profesionalci. Odnosno, igrači koji su stanju igrati minimum HT Premijer ligu. Kad odemo na ABA ligu, tu ih možda ima tridesetak, a kad se to krene širiti i na Eurokup ili Euroligu, mislim da dolazimo do te brojke od 15, 20 igrača o kojima sam govorio. Računam tu na sve, i one u NBA ligi. Cilj je izolirati tu skupinu, napraviti dobru selekciju, vidjeti tko tu može odgovoriti svojim košarkaškim vještinama, tko po psihofizičkim i tko po kriteriju da se budućnosti može nositi, biti bolji od jedne Španjolske, Francuske, Litve. Treba pročešljati sve, napraviti sva moguća testiranja, s raznim stručnjacima i doći do te skupine igrača.
Puno je trvljenja bilo oko toga trebaju li nam stariji igrači li ne?
- Nemam tu nikakve dileme. U reprezentaciji trebaju biti oni koji su najbolji i koji odgovaraju svim kriterijima koje sam naveo, koji su se spremni bezuvjetno i posve dati interesima reprezentacije. Ti će biti u njoj. Naravno, pri tome treba misliti i na sutra, otvoriti vrata nekima koji će za godinu, dvije dana biti bolji, stariji nego što su to danas. Njih nekolicina možda danas nije u stanju nositi se, ali će za godinu-dvije to svakako moći.
Šansa za Tokio postoji?
Stranac?
- Vidjet ćemo u svim tim testiranjima koje sam spomenuo na koga se možemo osloniti, a onda ćemo jasno vidjeti i imamo li dovoljno kvalitete ili treba nešto u tom smislu poduzeti.
Vjerujete li vi da je Hrvatska u mogućnosti dobiti šansu zaigrati sljedeće godine kvalifikacije za Olimpijske igre?
- Prema informacijama kojima raspolažem, ako sedam europskih reprezentacija bude plasirano unutar 16 najboljih na SP-i u Kini, Europa će dobiti dvije pozivnice za kvalifikacije, od kojih jedna ide Sloveniji, a druga nama.
Hrvatska je u poziciji, a i vi kao izbornik, da mora uigravati jednu momčad za kvalifikacije, a sasvim drugu za te, daj Bože, olimpijske kvalifikacije ili kasnije za Eurobasket, jer tada će se većina toga vrtjeti oko naših NBA igrača?
- To je činjenica i to je nešto što razlikuje klupsku i reprezentativnu košarku. Manje je ovdje vremena za doći do optimalne forme, a važan je odnos i samih igrača prema svojoj kondiciji, formi. Neki će igrači uoči tih kvalifikacija za Igre ili Eurobasketa imati dva mjeseca slobodno, bez momčadskih treninga i utakmica, a koliko će svaki od njih biti samosvjestan, mogao bi biti ključ. Mi ćemo napraviti sva moguća testiranja, bavit ćemo se i osobinama ličnosti i na popisu će biti ljudi koji će imati pravi karakter i koji će biti spremni napraviti sve kako bi bili bolji.
Prvi vaš posao bit će sastaviti popis igrača za igranje Ljetne NBA lige u srpnju u Las Vegasu?
- Odmah krećem u razgovore s igračima i tu me čeka velik posao. Razgovarat ću sa svima, od svih naših NBA igrača, do ovih koji su u Euroligi, pa na niže. I treba tu vidjeti tko je spreman za projekt Ljetne lige. Mislim da je realno napraviti tu jedan miks u kojemu bi svakako bilo sedam do osam igrača koji bi trebali igrati u kvalifikacijama za Eurobasket najesen. Tu bi trebali postaviti neke temelje, konture kakva bi nam trebala biti igra, jer kad stignu kvalifikacije, tu će biti tri, četiri dana, a to je premalo za kretati od početka. Vidjet ćemo i tko je od igrača koliko ambiciozan. Polazim od sebe, ovo je prilika za većinu igrača da igra protiv NBA momčadi, da se tu pokaže. Ali, ne samo njima, u Las Vegas stiže valjda 80 posto ozbiljnih europskih klubova, što njihovih trenera, što sportskih direktora, uz sve NBA klubove, pa je to pravo mjesto za promociju. Kako igrača, tako i ukupne hrvatske košarke.
Las Vegas pa Kina
Dobro, ali koliko je realno da tu budu naši NBA igrači?
- Pokušat ćemo dobiti nekog njih, jer cilj je predstaviti se u što boljem svjetlu. Neki su pod ugovorima, neki će u to vrijeme potpisivati nove ugovore. Volio bih da već od Las Vegasa počnemo pokazivati pripadnost reprezentaciji, da čak i oni koji možda neće igrati budu tamo s nama, da pokažu svojim primjerom da im je stalo. Bio sam u posljednjih osam godina sedam puta u Las Vegasu i vidio sam kao jedan James Harden dođe i podrži svoju momčad na toj Ljetnoj ligi, ili LeBron James, također, a tu govorimo o najvećim NBA zvijezdama. Ako netko od naših NBA igrača u to vrijeme bude u SAD-u, bilo bi lijepo da bude s nama.
Ići će se i u Kinu u kolovozu, bit će to turnir na kojemu će nam protivnici biti reprezentacije koje se spremaju za SP?
- I tu treba vidjeti, razgovarati sa svima. Treba imati u vidu kako će u to vrijeme početi i pripreme za klupske sezone, a nekim igračima, posebno starijima, potrebno je i vrijeme za odmor. Tu ćemo svakako raditi jedan miks, iskušati možda nešto više mladih igrača nego će to slučaj biti za Las Vegas.
Tko će vam biti pomoćnici?
- Treba obaviti sve razgovore, vrlo brzo će se to definirati.
Šablone nisu u genima
U Savezu su vaši bivši suigrači, kakvu suradnju očekujte?
- Nema razloga da ne bude dobra, znamo se svi jako dobro. Postavit će se pravila ponašanja, svatko zna što mu je u opisu posla i ne vidim tu nikakvog problema. Dapače, što se mene tiče, čuti neki savjet od nekoga tko je u Hall of Fameu, netko tko je među najboljim igračima svih vremena, uvijek je dobro. Uvijek dvije glave više vide.
Spomenuli ste u početku da se treba vratiti korijenima košarke, razgovarali smo o tome i prije nego ste imenovani, mislim da je taj dio jako zanimljiv...
- Jest, to je jedno pitanje u koje treba duboko ući. Naša košarka je oduvijek bila lepršava, imali smo igrače s vicem u igri, igrače koji su brzo mislili, brzo donosili odluke na terenu. Igrače koji su bili svestrani. I u bivšoj Jugoslaviji, ako baš želite, najveći su igrači bili baš oni iz Hrvatske. I čini mi se da smo se unazad 20, 25 godina pokušali odmaknuti od onoga što jesmo, što je bio naš košarkaški identitet. Pokušali smo našu košarku šablonizirati, a stručno možda nismo bili na takvoj razini, niti je to bila tekovina naše trenerske škole, niti je to nešto što je zapisano u našem košarkaškom genu. I jednostavno se tu nismo dignuli dovoljno visoko, ali smo izgubili našu prepoznatljivost. Mi smo oduvijek igrali lepršavo, u nekom “run and gunu”, a takva ideja nam je stvarala Giergiu, Ćosića, Dražena ili Kukoča. I na tome treba opet raditi, u mlađim kategorijama inzistirati na individualnom kvalitetu igrača. Na jednom od sastanaka u Cedeviti tražio sam od naših trenera u mlađim kategorijama da vidim kako igrači znaju šutirati, dodati, kako znaju izvesti desni i lijevi ulaz i to je dovoljno. Pustite taktiku, taktika nije za mlađe kategorije, ona je za seniore...
Što će biti s projektom Cedevita, vi tamo više niste sportski direktor, ali dobro ste upućeni?
- To je stabilan projekt i on ima svoju viziju koja je potvrđena promjenom Uprave. I nije to ništa novo, imali smo mi taj put i prije dvije, tri godine, kad je zamišljena momčad s dva stranca, nešto igrača iz regije i domaćih igrača, imali smo i slučaj s domaćim igračima i jednim strancem. Sada se opet vraća na to, nakon malog iskoraka s kojim se krenulo u lanjsku sezonu sa sedam stranaca u momčadi. Treba se gledati dugoročno, stvarati momčad koja će biti u stanju igrati par sezona zajedno, a uz to ostvarivati minimalne ciljeve, izboriti plasirati se u play-off ABA lige. Ako je bude...
Hoće li biti više ABA lige nakon svega što se dogodilo u finalu doigravanja?
- Ne znam. Ovo što se dogodilo na koncu sezone je jako ružno. I ako se stvari u ABA ligi dramatično ne promjene, neće biti dobro.
Sve je to košarka
Može li ta liga biti isključivo sportska?
- Ona jest bila sportska, no zbog tog jednog mjesta koje nudi ulaz u Euroligu, a to je važno za pojedine klubove, jer to im znači opstojnost na ovoj razini, isti ti klubovi postali su spremni na baš sve. A to više nije sport. Sport je igra na terenu, tu moraš pokazati jesi li bolji ili ne. I tu je, ako baš želite, u odnosu na takve klubove, Cedevita bila u zaostatku.
I za kraj, sada ste postali izbornik, bili ste klupski trener, ali imate desetljeće igranja za reprezentaciju u svojem CV-u. Koliko je trenerski posao različit u klubu i reprezentaciji?
- Sve je to na kraju dana košarka. Rekao sam već da u reprezentaciji postoji puno manje vremena, moraš izabrati najbolje, ne griješiti pri tome, naročito je sve zahtjevno u kvalifikacijama. Što imaš uigraniju momčad, igrače koji se bolje poznaju, to ćeš lakše ostvariti ciljeve. Naš problem je bio kontinuitet, jer mi to nismo imali u selekciji, a kasnije nismo uspjeli postaviti neku prepoznatljivu igru i ideju. Želim se pridržavati postulata, pravila i ponašanja, kao nekad davno prije...
