Dario Giergia najbolji je trener u Belgiji, uostalom, to će dokazati i 16 trofeja koje je osvojio u toj državi, a dominacija kakvu ima Oostende, koji vodi, sugerira da tome još nije kraj.
Nakon što je Belgija krahirala u prvoj rundi kvalifikacija za SP, ostala je posljednja u skupini u kojoj su bili Francuska, Rusija i BiH te joj sada slijedi težak i dugotrajan put do Eurobasketa 2021, u tamošnjem su se savezu odlučili na promjenu izbornika. Više to nije Eddy Casteels, već je izbornik postao hrvatski stručnjak, 43-godišnji Zadranin Dario Giergia.
Drukčiji posao
Doduše, i prije tri godine Giergia je bio u ozbiljnoj kombinaciji za klupu Belgiju, no, sad se dogodilo.
- Rusi, Francuzi i BiH su bili ispred, ali dogodila se situacija s puno ozljeda, pa onda poraz u dobivenoj utakmici protiv BiH, poraz u Rusiji gdje je Belgija vodila cijelo vrijeme i šanse su nestale. Međutim, moje je mišljenje da je Belgija potentna reprezentacija, cijela je država multikulturalna i kroz to se može napraviti puno. Sada nam slijedi prva skupina pretkvalifikacija za EP, u njoj smo već od rujna s Islandom i Portugalom. Cilj je biti na Eurobasketu.
Je li Dario Giergia očekivao ovo imenovanje, nekako sa strane čini se logičnim?
- Ne mogu baš reći da je tako jer ja sam ipak stranac. Bilo je i nekih drugih ideja. Međutim, ljudi iz Saveza ispoštovali su neke stvari, a i ja sam cijelo vrijeme bio fer prema bivšem izborniku. Igrom slučaja ispalo je da me on prvi nazvao nakon što sam postao njegov nasljednik.
Dario Giergia, naravno, jer to je bio jedan od uvjeta, ostat će na klupi Oostendea. Bio je tijekom Eurobasketa 2015. pomoćnik Velimiru Perasoviću, zna i sam da je izbornički posao različit od onog klupskog.
- Slažem se, riječ je o sasvim različitom tipu posla. Radit će se od ciklusa do ciklusa, u svemu je važna uloga pomoćnika, mora postojati kontinuirana komunikacija s igračima. Znati što se zbiva, ispratiti svakog igrača, dati mu do znanja koliko je važan, motivirati ga. Mislim da tako nešto stoji i iza uspjeha naše nogometne reprezentacije jer vodi ih čovjek koji ih je uvjerio da su najbolji na svijetu, promijenio je neke glave, tko je bio za to, OK, tko nije, doviđenja. Moraš stalno biti u kontaktu, igrači moraju osjetiti taj naboj, imati svijest o tome koliko su važni...
U Oostandeu je i jedan naš klinac. Luka Kotrulja se razvija tamo, a kako to ide?
- Napreduje jako dobro, on je bio prvi igrač naše druge momčadi, koja je bila prva u Drugoj belgijskoj ligi. Sada treba vidjeti hoće li ostati s nama, biti ponekad u rotaciji, iako bih ja volio da više igra, jer nam je broj stranaca popunjen. Riječ je o igraču koji može igrati sve tri vanjske pozicije, ali primarno je “dvojka”, koja može igrati i playa.
Rade i ulažu puno
S obzirom na to da je Giergia već godinama u Belgiji, a i ta je nogometna reprezentacija među četiri najbolje na svijetu, kao i Hrvatska, ima li tu sličnosti?
- Teško je uspoređivati. Oni imaju jake škole i igrači dolaze iz centara u Belgiji, dok je 70-80 posto naših igrača na neki način prošlo samo kroz jedan klub, samo kroz Dinamo. I možda im je u tom polufinalu s Francuzima nedostajalo malo više hrabrosti, drskosti. Međutim, taj belgijski nogomet će samo još više rasti jer se ulaže i radi sjajno. Uzmite samo slučaj Anderlechta, kakva je to selekcija, kako se tamo radi, otišli su doista jako daleko u tome. To je nešto što bih pokušao prekopirati i na košarku. Što se tiče države, tu nogomet, međutim, još uvijek nije sport broj jedan. To je biciklizam, ljudi su po sedam sati prikovani uz TV, gledaju utrke, nešto pojedu, piju pivo i sedam sati gledaju pojedinu etapu. Nakon biciklizma je nogomet, onda su tu košarka i odbojka. Veliku popularnost ima i ženska košarka. No, nogomet radi puno na infrastrukturi, Gent je upravo otvorio stadion za 60.000 navijača, čista bajka...