Vlado Đurović je, kaže, zažalio što je samo deset mjeseci proveo na klupi Zadra. I osvojio u tih deset mjeseci naslov prvaka Jugoslavije 1986.
- Zvala me Zvezda, a Zvezda je, možda to vi ne shvaćate, za nas u Srbiji nešto posebno, kakav Partizan. Svi moji su iz Beograda, a ja osam godina nisam tada radio u Beogradu pa sam prihvatio poziv Zvezde. Iz ove perspektive mi je žao.
Sjetio se onog finala. Znate već, Petar Popović je stavio 36 nakon poluvremena, nakon što mu je Đurović kazao, “o čemu ćeš pričati djeci”...
- Ali, pomalo u sjeni tih Popovićevih 36 poena i osam trica stajala je utakmica Stojka Vrankovića, koji je u toj majstorici protiv Cibone ubacio preko 20 poena, imao preko dvadeset poena i opalio preko deset blokada. Bila je to njegova najbolja utakmica u životu.
I dok je Đurović to pričao, baš je nailazio onaj o kome govori. Danas predsjednik HKS-a.
- A, Đuroviću koliko možeš pričati...
A čovjek ga je baš hvalio.
- Pa, kad je tada vidio prvi triple-double uživo - smije se Stojko.
Đurović je jedva dočekao peckanje Vrankovića i uzvratio.
- Nikada nisi u životu igrao kao kod mene, to ti je bila najbolja sezona u karijeri, svima si stavljao preko dvadeset poena. Nisi bio “golman”...
Vlado Đurović je danas umirovljenik, ali je i jedan živopisni srpski trener. Jedan u galeriji takvih, ako ćemo pravo...