Da nije potresne objave Asie Argento, kojom je popratila smrt svoje majke Darije Nicolodi na Instagramu, filmski portali teško da bi bili obasuti člancima o njezinoj karijeri. Budući da je ta bila dosta sporadična, trebalo je dosta znati o njezinim ulogama kako bi se napisao tekst s provjerenim informacijama, međutim, bila je tu i olakotna okolnost. Talijanski novinari zvali su je "Dark Lady" žanrovskog filma, često je nastupala u "giallo" hororima i krimićima, a poklonika takve vrste filmova danas je jako velik broj.
Tko zaboga nije čuo za "Suspiriju" iz 1977. u režiji Darija Argenta, Luca Guadagnino ("Skrivena ljubav") nedavno je napravio prilično nategnutu novu verziju, no original je pravi klasik. U njemu je Daria potpisana kao koscenaristica, trebala je igrati dosta važnu ulogu, ali je zbog ozljede morala odustati, pa ju je zamijenila Stefania Cassini. Rođena je 1950. u Firenzi u razmjerno imućnoj obitelji, otac joj je bio pravnik, majka se bavila drevnim jezicima, no kći im se preporodila kad se krajem šezdesetih preselila u Rim. Upala je u društvo mondenih umjetnika sklonim eksperimentima, snimila je za RAI show "Babau", imao je samo četiri epizode, ali su urednici procijenili da tako nešto ne mogu emitirati. Popustili su tek nakon šest godina, međutim, sve je prošlo bez skandala, jer su se i vremena promijenila.
Posao u Istri
Početkom sedamdesetih upoznala je kipara Marija Carolija, 1973. rodila im se kći Anna uz koju je Daria kasnije bila jako vezana. Ogledala se i na filmu, prvu ulogu dobila je 1970. u ratnoj drami Francesca Rosija "Ljudi protiv", snimanoj u Istri, nije to bio jako velik angažman, ali je bila jedina žena okružena muškarcima (radnja se odigravala za 1. svjetskog rata): iako hvaljen, film baš nije imao zapaženu međunarodnu distribuciju, za nju je naime bio zadužen zagrebački Jadran film koji nikad nije briljirao u takvoj vrsti poslova, pa je kako spada prikazan tek 2015. na Berlinaleu, u povodu redateljeve smrti.
Elio Petri ponudio joj je puno više, glavnu žensku ulogu u satiri "Privatna svojina nije lopovluk" (1973.), koja je izazvala popriličnu sablazan, a Daria je u dva navrata u nacionalnim medijima nominirana za najbolju novu glumicu, i jednom čak i nagrađena. Ipak, za nju je bio presudan film koji je snimila naredne godine, "Jarko crveno" (u našim kinima prikazivan pod naslovom "Tajna napuštene kuće"), tada već afirmiranog redatelja giallo žanra Darija Argenta. Tijekom snimanja postali su ljubavni par, "Jarko crveno" postigao je međunarodni uspjeh kao i prethodni Argentovi filmovi, a 1975. rodila im će kći Asia Argento. "Suspiria" je postala redateljev najveći uspjeh, Daria na žalost u njemu nije glumila, ali je zato ukrasila film "Šok" (1977.), kojim je završila karijera velikog majstora gialla Marija Bave. Nastavila je glumiti u Argentovim filmovima, uslijedili su "Inferno" (1980.; i tu je potpisana kao koscenaristica), "Tenebre" (1982.) i vrlo popularna "Phenomena" (1985.). U njima ona nije uvijek igrala glavne uloge, ali bila je tako izražajna da biste je pamtili i u epizodama.
Smrt kćeri
Veza s Argentom prekinuta je 1985., nije to bilo zato što su ih uhapsili na aerodromu zbog 53 grama hašiša, no nastavili su povremeno surađivati (na primjer u "Operi" iz 1987.), iako je ona sve češće glumila u filmovima drugih redatelja, osobito zapaženo u "Makaronima" Ettorea Scole, uz Jacka Lemmona i Marcella Mastroiannija. Prorijedila je filmske angažmane 1994., nakon smrti prve kćeri Anne u prometnom udesu, a kako su čvrste bila njihove obiteljske veze svjedoči i to da je Asia svoju prvu kćer nazvala Anna. Poslije je glumila u kćerinom prvijencu "Grimizna diva" (2000.), nije joj to bilo jako teško jer je igrala njezinu majku, a nekadašnji obiteljski trojac se ponovno okupio na filmu "Treća majka" (2007.), završnom dijelu trilogije koji čine "Suspiria" i "Inferno".
To joj je ujedno bio i posljednji filmski nastup, igrala je još samo u dvije TV serije i zauvijek se oprostila od glume. Je li ona bila kultna glumica? Svakako. Barbara Steele obilježila je prvu polovicu šezdesetih u talijanskim giallo filmovima, no po Dariji Nicolodi pamtit će se druga polovica sedamdesetih i prva polovica osamdesetih, jer je to, između ostalog, bilo i najkreativnije razdoblje njezina životnog partnera Darija Argenta. Posve dovoljno.