Ruski koreograf Aleksej Ratmanski, bivši direktor Boljšoj teatra, jedan od najaktivnijih protivnika Putinove invazije na Ukrajinu, čovjek koji je napustio Moskvu usred rada na baletnoj premijeri, ne može se pomiriti, niti može preboljeti činjenicu da je za ruske invazije na Ukrajinu u Kijevu poginuo ukrajinski baletni plesač i prvak Nacionalne opere Ukrajine Artem Dacišin, njegov kolega i prijatelj.
Dacišin je ranjen 26. veljače, a preminuo je 17. ožujka. U međuvremenu Ratmanski, kućni koreograf American Ballet Theatrea, na svojem je Facebook profilu skupio svjedočanstva ljudi koji su ga poznavali; posebno je potresno svjedočanstvo Dacišinove bivše supruge Tatjane Borovik, bivše prvakinje Nacionalne opere Ukrajine te direktorice baleta u Kijevskom muzičkom kazalištu za mlade, koja je s bivšim partnerom bila u komunikaciji i nakon njihova intimna razlaza.
Kako je napisala njegova bivša partnerica, a kasnije prijateljica Tatjana, Artem Dacišin bio je iz Hersona, roditelji su mu bili obični ljudi, bez dodirnih točaka s umjetnošću. Majka mu je bila robna stručnjakinja, a otac zavarivač struje. Na završnoj godini baletne naobrazbe Artem Dacišin već je plesao Princa Siegfrieda u "Labuđem jezeru" na kijevskoj pozornici. Nakon što se zaposlio u kazalištu, brzo je svladao glavni repertoar te osvojio srebro na Međunarodnom natjecanju Rudolf Nurejev u Budimpešti. Mnogo je kao plesač gostovao izvan Ukrajine. Kao čovjek bio je iznimno iskren, principijelan.
"Uvijek sam govorila kako je trebao biti rođen u nekom drugom stoljeću u kojem su poštenje i čast bili na prvom mjestu. Uvijek je govorio istinu, što se nije svima sviđalo, ali nije znao drugačije. Zbog svoje iskrenosti i suptilnosti bio je iznimno voljen i cijenjen među kolegama", napisala je Tatjana, bivša žena pokojnog plesača.
Bio je, kako je Tatjana Borovik podijelila s javnošću, intelektualac, mnogo je čitao, ne bi niti jeo niti pio dok ne bi završio s knjigom. Bio je osjećajan, dobar prijatelj i voljeni sin. Za života je izgubio majku.
Artem Dacišin pred kraj baletne karijere patio je zbog ozlijeđene kralježnice, bolnih koljena i stopala. Napustio je kazalište zbog bolova i počeo raditi u nekom restoranu. Kasnije je kod kuće doživio tešku ozljedu i trpio je bolove.
"Nitko ne zna što se dogodilo kobnoga ratnog dana. Zadnji put čuli smo se 26. veljače. Nađen je u večernjim satima, teško ranjen, u blizini kuće u kojoj je živio, na pola puta do postaje za regrutaciju, za vrijeme policijskog sata, nakon pucnjave između teritorijalne obrane i ubačenih ruskih sabotera. Zašto je ondje bio, ne znamo. Oni koji su poznavali Artema ne isključuju da je, unatoč lošem zdravlju, možda tražio neku mogućnost da bude od koristi domovini u teškim vremenima. Preminuo je u bolnici.
Osjećam bolan gubitak čovjeka s kojim sam živjela dugo, iako taj suživot nije uvijek bio lak, kojega sam voljela. Rat, koliko je života već odnio, a koliko će još odnijeti! Artem Dacišin je poput klasja u tim obilnim smrtonosnim žetvama rata. Ali nikada ga nećemo zaboraviti! Nitko i ništa se ne smije zaboraviti!", rekla je Tatjana Borovik.