Novi, takozvani meki lockdown je opet zaključao vrata kafića, ali nema ništa meko u ispijanju kave na zidiću i klupici, možemo potvrditi. Kad si na pet stupnjeva i s rukavicama na ruci, promrzlih obraza, kava prestaje biti ritual i postaje usputna stvar, kao što je, recimo, odlazak na bankomat. Dok je ispijaš tako stojećki nasred ulice, sve što želiš jest samo što prije završiti i maknuti se odande, negdje na toplo. Sreća je ako imaš gdje uopće odložiti čašu.
U potrazi za ostacima kulture ispijanja kave u gradu, obišli smo centar Zagreba, susrećući ljude koji ispijaju omiljeni napitak cupkajući na najosunčanijim dijelovima pločnika. Kucali smo na vrata kafića i obilazili automate za kavu kao da su kakve atrakcije.
Odmah možemo reći: ilegalne kafiće u kojima se kava ispija kao u dobra stara vremena prije pandemije nismo pronašli. Ali zato će vam slastičarnice rado poslužiti kavu za van, a kiosk bez automata za kavu u Zagrebu je upravo nemoguće pronaći. I baš su kiosci postali mjesta na kojima se dogovara kava koja, doduše, u takvim uvjetima posve odudara od onoga na što smo navikli.
Razni zidići, klupice i ograde, punktovi oko tih kioska, kao i pekarnica koje također služe kavu iz automata, postali su mjesta susreta. Kad dobiju svoju kavu, ljudi se, poput guštera, motaju oko njih, tražeći svoj tračak sunca. Neobično je to, ali u gradu se i dalje, ako ništa, može pronaći kava. Ako se situacija s lockdownom nastavi, red bi bio očekivati da kiosci i pekarnice počnu točiti i viski. Eto rješenja za promrzle obraze. U samom centru, kava se može nabaviti i u pravom kafiću. Moguće da je to zato što oni drže i kolače, pa su, kao, slastičarnica. Bitna informacija za one koji ne podnose kavu iz automata. U tom kafiću, ljudi čak i improviziraju, sjede na vanjskoj terasi, iako je ona očigledno zatvorena.
Cijene su pretpandemijske. Tu su i benzinske stanice, gdje se također samostalno poslužujete kavom iz aparata, a u krajnjoj nuždi možete, osim ako vam baš nije jako mrska, pronaći i hladnu kavu u supermarketu. Obišli smo za vas nekoliko mjesta. Ne strahujte, bez kave nećemo ostati i ima je na svakom koraku. Barem u centru grada. Ali ako se zadrži ovaj lockdown, mogli bismo ostati bez smrznutih prstiju. Zato, nosite rukavice. Upravo su postale obvezna oprema za odlazak na kavu.
Macchiato i cappuccino su standard, ali nađe se i Irish
Franckov automat na uglu Savske i Vodnikove najmoderniji je u gradu - može se koristiti u potpunosti beskontaktno: kava na automatu naručuje se smartphoneom preko aplikacije Snogoo.
Pekarnica Mlinar - 6 kuna, Franck kava 
U Mlinaru na Savskoj ulici uzeli smo kavu s mlijekom nakon čekanja oko četiri minute. Čekaju se peciva, ali i kave. Kava je Franckova, topla, ali ne prevruća. Kremasta je, a s obzirom na to da se radi o kavi iz aparata, prilično zadovoljavajuća. Šećer se regulira na aparatu, tako da posebne preferencije treba naglasiti pri narudžbi. Motivacijska poruka na šalici gratis. Prvu smo kavu popili na obližnjem zatvorenom kestenjarskom štandu.
Kiosk Tiska - 6 kuna, Franck kava 
Niti desetak metara od Mlinara na Savskoj je kiosk Tiska koji prodaje identičnu Franckovu kavu. Jedina je razlika u tome što kupac odnosno ljubitelj kave ovdje sam koristi aparat. Šalice, žlice i poklopci stoje na postolju iznad novina. Nude se macchiato, cappuccino, espresso... S jedne je strane kupac komotniji kad sam uzima kavu, no s druge se pitamo je li to rješenje najsretnije za doba koronavirusa.
Kiosk bez imena na Savskoj - 6 kuna, Nescafe kava 
- Ovo vam je najbolja kava u gradu - govori nam simpatična gospođa koja radi u kiosku na Savskoj ulici, preko puta Krivog puta.
- Aparat nam radi kao nikad, tko zna hoće li izdržati - nižu se fore. Uzimamo Irish kavu, solidnu, od one iz kafića drukčiju možda samo po količini - ovdje je ipak ima nešto manje. Iza kioska je lijepi parkić koji vodi prema klubu H2O i Ministarstvu kulture. Tamo smo popili kavu.
Dućan Konzum - 9,79 kuna, Parmalat kava 
Ulazimo i u Konzum, gdje smo u potrazi za nekom dobrom ledenom kavom. Nema zime za pingvine. U ponudi u hladnjaku imaju četiri do pet raznih proizvođača, među kojima su, primjerice, Franck i Nescafe kave u limenci. Radi raznolikosti, uzimamo Parmalatov caffe latte. Cijena komada je 9,79 kuna, no ako kupite dva ili više, ona pada na 8,29 kuna. Kava je pakirana u plastičnoj ambalaži. Ovaj nas napitak asocira na putovanja na more, na kojima na autocesti stanete pa se zbog gužve odlučujete na kavu iz hladnjaka, a ne na onu iz aparata. Ovo je jedna od slabijih kava koje smo popili na ovoj avanturi. Podnošljiva, ali poželjna samo kad u ponudi nema ništa drugo.
La Canntina - 7 kuna, Franck kava
- Što ovdje radite, kod droge? - kori nas jedna postarija gospođa na uglu Savske i Vodnikove ulice, gdje obilazimo La Canntina automate.
- Gospođo, sve je legalno, ne sekirajte se. A ionako smo došli samo po kavu - objašnjavamo joj dok u pozadini udaraju beatovi domaćih trapera. Jedna je od prvih stvari koje primjećujemo na ovom uglu s tri automata da je uz njih postavljen aparat s dezinficijensom. Pohvalno. Mi smo platili gotovinom, no mogli smo i karticom. Ovaj Franckov automat najmoderniji je od svih na koje smo naišli u gradu - može se koristiti i gotovo u potpunosti beskontaktno. Automat se spaja sa smartphoneom preko aplikacije Snogoo (čitaj: s nogu) i onda se preko aplikacije naručuje proizvode na automatu, a platiti se može beskontaktnom karticom. Kava s mlijekom - dobra, ostatak ponude na drugim automatima su i pića, grickalice te CBD proizvodi.
Dubravica - 6 kuna, kava u ambalaži Dubravica
U Dubravici smo se nadali nekoj akciji u maniri kava + kroasan, no nije je bilo. Kolega uzima espresso.
- Kakav je - pitam ga. - Dobar - odgovara. - Daj malo detaljnije, kako dobar? - inzistiram. - Opa! Oprosti, nisam te prepoznao, Neda Batinić (kolegica iz Dobre hrane, op.a.) - kaže, pa dodaje: - Malo produljen, no i dalje ljut, dobar. - E, tako može. Ovdje, otprilike na polovici puta, uočavamo da su gotovo sve kave na kioscima ili u pekarama iste cijene od šest kuna.
Slastičarnica Zagreb - 10 kuna, kava iz aparata 
Slastičarnica Zagreb u Masarykovoj prva je u kojoj nailazimo na kavu iz "pravog" aparata za kavu, kafićkog stila. Na vratima slastičarnice postavljen je pult na kojem se naručuje i preuzima slastice i, naravno, kavu. Kava s mlijekom sjajna, kremasta.
Stella bar - 20 kuna 
Ulazimo u epicentar nekadašnje zagrebačke kafićke kulture. Svi pišu o Splićanima na rivi, no ima i Zagrepčana na Cvjetnom koji ne odustaju. Iako su gotovo svi lokali zatvoreni, na špici još uvijek ima bundi i sunčanih cvika, a danas se dogodila idealna kombinacija vedrog i sunčanog, a snježnog i svježeg dana, baš za takav outfit. I mi smo se, srećom, sredili. Osim djevojaka u bundama, na ostacima kafićkih instalacija na trgu najuočljiviji su i umirovljenici. Sveukupno se na mjestu gdje smo stali mota možda desetak ljudi. Terase nisu postavljene, no ostali su njihovi fiksniji dijelovi, separei sa stolovima i četiri ogromna suncobrana s kojih se topi snijeg. Sjedi se i po klupama. Pretjeranoga glamura nema, no duh je tu. Kao i cijene. Kolega ovdje uzima Nescafe od vanilije, a plaćamo ga na ovom putovanju rekordnih 20 kuna. Ovo što smo uzeli je instant kava, no inače poslužuju Illy.
Pekarnica Pan Pek - 7 kuna 
Ovdje dolazimo pripremljeni - kolega fotograf ima Pan Pekovu karticu na kojoj se za jednu kavu dobije jedan pečat pa je svaka šesta kava besplatna. Uzimamo kavu s mlijekom, dobra je. Ide četvrti pečat. Unutra jedna umirovljenica pri kupnji daje i neku drugu loyalty karticu, dobra im je to fora očito, no doduše imaju ih i druge pekarnice poput Dubravice.
Benzinska crpka INA - 7 kuna 
Nedavno su postojale vremenske restrikcije oko toga kad se na benzinskoj može kupiti pivo, no po kavu se i dalje može kad god. Sedam kuna dajemo za espresso koji je pošten.
