Igor Oppenheim, direktor Ingre, tvrtke čiji je račun blokiran više od 110 dana, u proteklih par dana prijetio je zatvaranjem Arene ako mu zakupci Grad Zagreb i Vlada ne plate sve dugove. Iako je odmah bilo jasno da je ultimatum bez pokrića i da će se bez obzira na njegove teške optužbe rukomet igrati u Areni, tenzije koje je podigao vrlo su plastično opisale kako u Hrvatskoj djeluje model javno-privatnog partnerstva. Onaj koji investira, ako ima povjerenje politike, dobit će dvostruko više javnog novca od onoga što je ugovoreno ili će depozite osiguranja moći koristiti kao jamstvo za dizanje kredita za vlastite potrebe.
Kako to izgleda na primjeru Arene?
Kad su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i ondašnji premijer Ivo Sanader otvarali ponudu Ingre za izgradnju Arene, dobio se iznos od 85,6 mil. eura. No odmah je bilo jasno da će taj projekt biti skuplji. Po ugovoru država i Grad godišnje će plaćati Ingri 7,2 mil. eura plus PDV punih 28 godina. A tada se dolazi do brojke od 245 mil. eura. Što je gotovo tri puta više od iznosa s otvaranja ponuda.
Je li to konačna cijena?
Apslolutno ne. Zahvaljujući Oppenheimovoj prijetnji, javnost se podsjetila što još država i Grad trebaju platiti. Recimo indeksaciju zakupnine. Ta indeksacija je otprilike 666.000 eura godišnje. Godišnje se plaća i 300.000 eura za hladni pogon. Zbrojeno, u 28 godina zakupa platit će se dodatnih 28 mil. eura. A to znači da će Grad i Vlada na tu velebnu dvoranu potrošiti najmanje 273 mil. eura. Dakle, točno 2 mlrd. kuna.
Je li Oppenheim išta dobio prijetnjom?
Gotovo da i nije. Ingri je i dalje blokiran račun, a država i Grad prema njoj nemaju dugova. Holding će dopuniti depozit sa 17 mil. kuna kako bi to osiguranje opet bilo na 65 mil. No s druge strane, Holding će mu poništiti suglasnost, dobivenu 2009., da taj depozit koristi kao instrument osiguranja svojih kredita kod jedne austrijske banke.