Sjediš u nekom kafiću i gledaš kako Atalanta “puni” Valenciju. Kako su se rastrčali Papu Gomez, Mario Pašalić, Josip Iličić i društvo po San Siru, kako lome suparnika, koji je nekako pred kraj uspio uhvatiti malo zraka i zabiti pogodak kojim se još uvijek nada da bi možda mogao... Iako, po onome što smo vidjeli, teško, Atalanta je moćna, jaka.
Iduća scena jest ona, 90 i neka minuta, utakmica Dinama i Šahtara i onaj nevjerojatni neobjašnjivi lakat Kevina Theophile-Catherinea u glavu vratara Pjatova u Dinamovu šesnaestercu. Momak koji se, eto, već mjesecima nateže s Dinamom oko novog ugovora, jer misli da zaslužuje više i bolje uvjete, glavni je krivac što se ta utakmica u srijedu igrala na San Siru, a ne u Maksimiru.
Ne znamo kakav je sustav premija u Atalanti, koliko će po glavi dobiti za prolaz u četvrtfinale, ako prođu, no svakako bi neki djelić trebali poslati “čovjeku bez ugovora”, Kevinu Theophileu. Da nije tada onako naivno i nepotrebno udario Pjatova, suparničkog vratara u svom šesnaestercu, tko zna, danas bi možda Dinamo sanjao četvrtfinale Lige prvaka. Tom bi pobjedom protiv Šahtara Modri na kraju bili drugi, bili bi - Atalanta.
A Valencia, u društvu svih tih velikana, uistinu dobar ždrijeb. Možda ne bi Šišmiši prošli kao na San Siru, možda bi u Maksimiru bolje prošli, no možda bi Olmo još bio u Dinamu, pa možda... Nećemo nikad saznati.
Dinamova su sad realnost HNL tereni. Međutim, tako je teško zaboraviti taj lakat u glavu Pjatova i 90 i nekoj minuti. Poput noćne more pojavi se i pojavit će se sa svakim Atalantinim golom u Ligi prvaka i kako vrijeme protječe, a stoper KTC i dalje razmišlja o novom ugovoru nezadovoljan nekim klauzulama i “fusnotama”, sve više shvaćamo koliko je taj potez bio skup i koliko je odnio Modrima.
Potez koji je okrenuo sezonu, ne samo sezonu, na neki način okrenuo je i klupsku povijest. I sad svoju povijest piše Atalanta. Theophileov lakta kao noćna mora, koja ne prestaje.