Kad je otišao iz Pule, nakon dvije i pol godine i 44 utakmice na golu Istre 1961, bio je početak prosinca. Ivica Ivušić, koji će u četvrtak navršiti 22 godine, bio je prilično razočaran i tužan raspletom na Drosini, ali i željan novih i nogometno logičnijih okvira. Službena potvrda koja je došla sredinom siječnja, a po kojoj je potpisao za Olympiacos iz Atene, do ljeta, bila je veliko iznenađenje. Jest da Ivušić ima iskustva iz velikih klubova (bio u milanskom Interu, “primaveri”), no transfer u najmoćniji grčki klub, koji redovito igra Ligu prvaka, nije mogao ni sanjati.
Nisam znao kamo ću
Pogotovo nakon svih pulskih peripetija...
- U životu je valjda puno toga plod sudbine - kazao nam je Ivušić u ponedjeljak predvečer, kada smo ga mobitelom dobili u Ateni, gdje je upravo uselio u novi stan.
- Kad sam napustio Pulu, žalostan što se klub našao u gotovo bezizlaznoj situaciji, nisam znao kamo ću. Htio sam prije svega sređeniju sredinu da se mogu koncentrirati samo na nogomet. Tako se pojavila opcija Amerike i MLS-a i gotovo sam već potpisao ugovor. No, kao da je prst sudbine otegnuo priču i u međuvremenu se pojavio poziv iz Atene.
Što se otegnulo u SAD-u?
- Bio sam “gore” pet dana i sve dogovorio za Houston Dynamo. Trener golmana bio je vrlo zadovoljan mojim potencijalom i utanačili smo ugovor na 1+1+1. To su američke navike. Novac? Nije bio prioritet, sa 22 godine bilo mi je važno samo braniti u sređenom klubu i dalje se dokazivati. Kako američki propisi nalažu određenu proceduru, vratio sam se u Rijeku i čekao da mi pošalju ugovor na potpis. Tada je zazvonio telefon i s druge strane čovjek koji se predstavio kao član Olympiacosa…
Jeste li pomislili da se netko možda šali s vama?
- Iskreno rečeno, jesam! No, malo po malo njegove su mi teze odavale ozbiljnost. Pitao me jesu li čisti papiri, htio je sve po TPO-u kako bi bili 100% sigurni i u 2-3 dana se završila cijela ta priča. Ne mogu vjerovati kako se sve odvilo, ali sada sam sretan čovjek jer kao da sam došao u nogometni raj.
Kad ste potpisali, vjerojatno ste spoznali kako vas je otkrio Olympiacos?
- Ne znam ni danas, a i nema veze. Može biti da su pratili Wyscout ili im je netko signalizirao, nije mi uopće važno. Znam samo kako je trener golmana dao pozitivno mišljenje da me se angažira, a sada mi je iz iskustva odmah jasno da je vrlo kvalitetan trener iako i vrlo mlad. Rad s njime mi je odmah super “legao”. Živim kao u nekom lijepom snu, kao član slavnog kluba, imamo top uvjete i sada je na meni da iskoristim tu jedinstvenu priliku.
U tretmanu ste trećeg vratara, s ugovorom do ljeta?
- Nakon odlaska Kapina, sada brani iskusni Proto i to izvanredno! Tu je i 23-godišnji Lefteris i moja malenkost. Kad su me pozvali, mislio sam da u Atenu dolazim na neku probu, provjeru, a kad su mi odmah ponudili ugovor, nisam ni gledao datume. Nemam ni menadžera. Dogovor je do ljeta i zaista sam zahvalan na ovoj velikoj prilici. Dat ću stvarno sve od sebe da je iskoristim i ovdje ostanem što duže.
Poseban doživljaj
Bili ste već u kadru?
- Sva tri golmana su u karanteni i onaj koji je treći također sudjeluje u zagrijavanju i pomaže kolegama koji su na golu, odnosno klupi. Za mene je poseban doživljaj bio prva utakmica koju sam gledao, gradski derbi s AEK-om. Atmosfera je fenomenalna, a naši navijači sjajnog temperamenta i podrške momčadi!
Nije loše nakon svih muka u Puli?
- Šteta baš što se u Puli nije sredila situacija, imali smo jako dobru momčad i odličnu klapu. Čujem se s nekim dečkima, prije svih s Pavićem, Maksimovićem, a na stalnoj liniji sam s Mitrevskim, Kitanovskim i drugima. Uvijek se priča o Istri i zajedničkim dogodovštinama. Nadamo se svi da će se Istra 1961 osoviti na noge. Pula i njeni navijači zaslužuju stabilnog prvoligaša - zaključio je vratar Olympiacosa, trenutno drugoplasirane grčke momčadi, s bodom zaostatka iza PAOK-a.