U svečanoj loži pulskog stadiona bio je i bivši Dinamov nogometaš Mihael Mikić koji je nedavno okončao uspješnu karijeru. Mikić je na finalu Kupa zacijelo bio u najljepšem društvu, došao je sa suprugom Ljupkom, te Marijom Bišćan, suprugom Rijekina trenera Igora Bišćana! Mikić i Bišćan najbolji su prijatelji i kumovi, nije bilo lako Miki odlučiti za koga će navijati...
- Na kraju su ipak prevladale emocije prema prijatelju i kumu! Do srijede sam još pomalo dvojio, zna se što mi znači Dinamo, i meni i Igoru, Dinamo će nam uvijek biti u srcu. Ali, na dan utakmice ipak sam shvatio da više želim Bišćanov nego Dinamov uspjeh! Ipak je Igor moj kum i najbolji prijatelj, ipak su te emocije prema dragoj osobi bile jače od ljubavi prema plavoj boji - kaže Mikić i nastavlja:
- K tome, Dinamo je imao uspješnu sezonu, baš sezonu iz snova, a već je i osvojio jedan trofej. Igoru se, pak, svašta događalo, imao je milijun problema, preuzeo je momčad koja je bila ‘na aparatima’, pa su mu onda ekipu desetkovale ozljede i ovaj je trofej zapravo stigao kao nagrada za sve nedaće kroz koje je prolazio s Rijekom. Ma svaka mu čast - kaže Mikić.
Bio je oduševljen nekim Bišćanovim potezima u finalnom dvoboju:
- Možda je formacija bila očekivana, ali iznenadio je s nekim igračima u tom 5-4-1 sustavu. Po prvi put ove sezone Tomečak je igrao lijevog braniča, Capana je stavio na desnog braniča, a ispred njega moćnog brzanca Kvržića, da mu donese nešto prema naprijed. I donio mu je mnogo, ma sve! Stavio je, nadalje, Halilovića na lijevi bok u veznom redu, iako su svi očekivali Acostyja. Ali, Halilović je znatno odgovorniji u defenzivi, može sačuvati loptu i bolje zatvoriti prostor, što je bio i ključ uspjeha, to oduzimanje prostora Dinamu za napade, poglavito po bokovima - smatra Mikić.
Zanimljivo, uvijek kad smo razgovarali, spominjali ste Bišćana i naglašavali da će biti veliki trener! U tri sezone osvojio je dva naslova prvaka (Rudeš u Drugoj HNL, Olimpija u Sloveniji) i dva kupa (Olimpija, Rijeka), vaše se riječi potvrđuju...
- Sad je malo pokvario lanjski prosjek, izmakla mu je dvostruka kruna, možda je sad malo i ljutit, ha-ha! Trofeji dovoljno govore o njegovoj stručnosti, a ja sam u njemu davno prepoznao taj trenerski gen. Kad razgovaramo o nogometu, u njegovim očima plamti neki poseban žar, u taj posao ušao je maksimalno posvećen, svaku je sekundu predan nogometu i klubu u kojem radi. Njemu se ne može dogoditi da neku utakmicu dočeka nespreman, da ne analizira svakoga suparnika i svoju momčad, pa tako gotovo uvijek pronađe optimalnu inačicu igre svoga sastava za svaku pojedinu utakmicu. A takav pristup traži mukotrpni rad i strahovito mnogo odricanja, praktički nema slobodnog dana, on živi za taj posao. Što, uostalom, najbolje zna njegova obitelj. I zato mu je supruga bila silno ponosna nakon trijumfa u Puli. Trebali smo ići na zajedničku večeru, ali ‘pustili’ smo Igora da ludo proslavi s navijačima uspjeh na riječkom Korzu, a mi smo se odmah vratili doma, u Zagreb. Bit će prilike da taj njegov trofej proslavimo u najužem krugu...
Što vam je Igor rekao nakon utakmice?
- Načelno gotovo nikad ne razgovaramo o utakmici dan prije i odmah poslije dvoboja. Čekamo da se sve malo slegne, da se prespava noć. A u četvrtak ujutro malo smo ‘secirali’ utakmicu, analizirali je...
Je li mu to bio najsretniji trenutak u trenerskoj karijeri?
- Bez ikakve dvoumice! Predobro je svjestan koliko mu je bilo teško, koliko je ‘krvario’, zajedno sa svim svojim suradnicima, igračima i klupskim vodstvom, da bi došao do ovog trofeja! Vidio sam da je presretan i strahovito ponosan na taj veliki uspjeh, a ovo mu je svakako veliki poticaj za daljnji rad.
Jeste li ikada, onako prijateljski, razgovarali i maštali da ćete zajedno raditi u Dinamu? Recimo, vi kao sportski direktor, a Igor kao trener?
- Ha-ha... Nogometni su putovi čudni... Pa tko ne bi bio sretan da jednoga dana zajedno radimo u našem Maksimiru! Ali, nismo konkretno nikad razgovarali o tome, više su to bili naši maštoviti planovi. Međutim, budemo li pošteno radili, budemo li imali rezultata i ukaže li se prilika, nitko ne bi bio sretniji od nas da dođemo i do te najdraže opcije - jasan je Mihael Mikić.
Dakle, ode li Marijan Vlak ikada u mirovinu, jedan od kandidata za sportskog direktora Dinama svakako će biti Mihael Mikić. Ode li Vlak...
A na utakmici u Puli bio je i još jedan dinamovac koji je igrao s Bišćanom, Silvio Marić.
Posljednjih godina ne ide na utakmice, ali ovu u Puli nije propustio...
- Igor me pozvao da dođem i nisam požalio. Bilo je fenomenalno, vidjeli smo pravu, vrhunsku utakmicu, baš sam uživao u svakom trenutku, ozračje je bilo prekrasno! Žao mi je, dakako, zbog Dinamova poraza, ali mi je drago zbog Igora, zaslužio je taj trofej! Dinamo je bio bolji, općenito je bolja momčad, ali Bišćan je to maestralno zatvorio i zahvaljujući zvjezdanim trenucima Kvržića i vratara Sluge, Rijeka je trijumfirala. Ovo je veliki pothvat Rijeke, veliki dan u trenerskoj karijeri Igora Bišćana - kaže Marić.
Je li kod vas prevladala tuga zbog Dinamova poraza ili sreća zbog Bišćanova trijumfa?
- Eh... Igor i ja smo veliki prijatelji... Volim Dinamo, ali neću kriti, drago mi je bilo zbog Igora i Rijeke, lijepo je bilo vidjeti Riječane kako se raduju i proživljavaju svaku sekundu utakmice na tribinama. Bilo mi je drago zbog njih, iako su osjećaji bili pomiješani, ipak sam bio sretniji zbog Igora, nego što sam bio tužan zbog poraza Plavih... Ali, moram reći i da sam bio oduševljen Dinamovom sezonom. Nenad Bjelica je dokazao da je vrhunski trener i napravio je pravi pothvat, Dinamo već dugo nije izgledao tako dobro kao ove sezone - rekao je na kraju Silvio Marić.
