Josip Vuković (26), zadnji vezni, igra nogomet karijere u portugalskoj ligi. Od ovoga je ljeta nekadašnji igrač hrvatskih klubova Hajduka, Istre 1961 i Splita, član Maritima iz Funchala na udaljenom otoku Madeiri, portugalskom teritoriju u Atlantiku. Vuković nam je za početak ispričao da mu je zaista lijepo, uživa u blagodatima klime, te igra za klub koji je stabilan (trenutačno je na 13. mjestu tablice protugalske lige).
- Hvala Bogu, zasad je sve odlično, vrijeme na otoku slično je kao u Splitu ljeti i u proljeće jer ovdje, praktički, nema zime. Stanovi ovdje nemaju peći, ljeti temperatura ide do 30, a zimi je najniža 15 stupnjeva. Evo, sada ste me uhvatili nakon treninga na kojemu sam trenirao u kratkim rukavima bez problema. Što se tiče života, također je super, ljudi su ljubazni i prepristojni, sve je čisto. Nema nikakvih problema. Jedino je što su usporeni, to je teško opisati. Ako moraš ići u banku nešto riješiti, moraš se pripremiti da ćeš izgubiti cijeli dan. Ili na blagajni u dućanu.
A kakav je klub Maritimo?
- Sve je posloženo, klub je puno veći nego što sam zamišljao prije nego što sam dolazio ljetos. Zaposlen je velik broj ljudi, imaju žensku ekipu, malonogometni klub, odbojku. Sportsko društvo poput Barcelone. Kad dođeš i shvatiš koliko ljudi žive za klub, to onda možeš usporediti s Hajdukom, Torcidom i Splitom.
U Ronaldovu kvartu
Otok, točnije Funchal, poznat je po Ronaldu, koji je prve nogometne korake napravio u Nacionalu, vašem gradskom rivalu, prije nego što će doživjeti planetarnu slavu.
- Eto, ja baš živim u njegovom kvartu. Prije nekoliko dana, kada mi je došla sestra, otišli smo do pekare i vidjeli Ronaldovu majku kako pije kavu i nekoga čeka. Oni su, kažem, iz ovog kvarta gdje ja živim, tu je rođen i odgojen. Ne znam ima li kuću ovdje, mislim da živi u svom hotelu kada dođe.
U sklopu hotela je i muzej, koji je Vuković više puta posjetio i rado nam ustupio fotografije.
- Muzej je u podrumu hotela, vrhunski izgleda. Tri sam puta bio tamo, svakoga tko me došao posjetiti morao sam odvesti tamo. Vodio sam oca i suigrače iz Viteza, pa onda i curu kada je došla ovdje.
Kakva vam je ekipa?
- Momčad je puno bolja nego što pokazuju naši rezultati. U početku nas je vodio trener Claudio Braga, koji je, po meni, bio dosta neiskusan i mlad, nije se najbolje snašao. A sada kada je došao Petit, bivši reprezentativac, puno je bolje. Igramo s više agresije i tranzicije. Mediji su nas na početku svrstavali među prvih šest-sedam momčadi. Ovdje u Portugalu svatko svakoga može dobiti; zadnji na tablici nije puno lošiji od šestoga.
Gaze te ritmom
Nedavno ste protiv Portimonensea bili igrač utakmice, ta je vijest došla i do Hrvatske.
- Bit ću iskren, otkako sam počeo igrati, od šestog-sedmog kola do sada, u svim sam novinama bio jedan od najboljih ili najbolji. No, kako smo većinom gubili, igrač utakmica bude iz pobjedničke ekipe. Protiv Portimonensea ne mogu reći da mi je to bila najbolja igra, ali odigrao sam zaista dobro. Sada sam predzadnju utakmicu protiv Rio Avea odigrao još bolje, ali smo izgubili sa 2:0 nesretno, a svejedno sam u A Boli dobio osmicu.
U portugalskim se medijima spominje interes Sportinga i Benfice za vas?
- Za interes Benfice znam i on postoji, oni me prate, provjereno. Za Sporting ne znam ništa, a spominjao se i Villarreal, no o tome isto ne znam. Što će biti s Benficom, ne znam, oni to gledaju za ljeto.
To je priznanje za dobre igre?
- Normalno da jest. Pa Benfica je strašan klub, o čemu mi pričamo? To je klub koji je bio prvak toliko puta, svake godine igra skoro pa četvrtfinale Lige prvaka. Čim se može nositi s Bayernom i svim tim klubovima, sve je jasno. Kada sam igrao protiv njih, nije mi se činilo kao neki bauk, da ne možeš. Gore je kada s Istrom igraš protiv Rijeke ili Dinama.
Kakva je liga? Dominiraju Porto, Benfica, Sporting, a tu je i Braga?
- Oni dominiraju jer imaju širinu klupe. Njima je svaki igrač dobar, pa i 25. u redu, vrhunski. Fizički su moćni, igraju dosta brže nego drugi. Gaze te ne toliko kvalitetom, koliko ritmom. A kada bih ove druge ekipe uspoređivao s našom ligom, to je zaista teško, neusporedivo. Liga je dosta kvalitetnija, igrači su tehnički potkovaniji. Još nisam vidio igrača koji ne zna s loptom. Dosta je brže, velim, inzistira se na kombinatorici. Kada sam došao, bilo mi je teško. Sjetio sam se vremena kada sam u Hrvatskoj igrao protiv Rijeke, protiv njih mi je uvijek bilo najgore dok ih je vodio Kek, to je zujalo sa svih strana. Onda sam došao ovamo i uvidio da je svaka ekipa takva. Trebalo mi je malo vremena dok se nisam priviknuo, ali sada je sve u redu.
Pratite li Hajduk, ipak je to klub u kojemu ste igrali?
- Gledao sam na internetu utakmice sada u Turskoj, protiv Šahtara i ostalih. Ne miješam se u to tko vodi klub i takve stvari, ne znam ništa o tome, pratim jedino igre. Igrači uopće nisu loši, ali mislim da Hajduk može i mora bolje.
Vi ste kod Igora Tudora bili standardni, a nakon toga ste dobili obavijest da se više ne računa na vas? Jeste li mogli više?
- Prije nego što je došao trener Burić, rekli su mi da mogu potražiti novi klub, to je bilo na dan prozivke. Mogao sam možda dati više. Prije nego što sam došao u Hajduk, imao sam 20-ak seniorskih utakmica, a prije toga dvije i pol godine nisam igrao zbog ozljede. Došao sam u Hajduk sâm od sebe kao što sam došao i u Portugal. Nitko me nije podržavao, nisam imao zaleđe kao 95 posto igrača. Zbog toga sam uvijek imao neku dozu straha u igri, jer sam smatrao da mi svaka utakmica može biti zadnja, ako nešto pogriješim, da mi je gotovo. Iskreno, nisam se snašao, igrao sam bez samopouzdanja i ono što sam pružao nije bilo ni 50 posto od onoga što znam i što pružam ovdje. Žalim, ali ne krivim sebe. Ljudi koji su tada bili u klubu i mene poznavali znali su otprije moj potencijal, te su mogli birati hoće li stati uz mene ili ne. Ne krivim nikoga, ali neću ni sebe. Bio sam mlad. Nikome ništa ne zamjeram.