Nakon utakmice s Peruom izbornik Zlatko Dalić pustit će neka najjača imena Vatrenih u svoje klubove, momci neće putovati u Dallas na utakmicu s Meksikom. Reprezentacija je dobila brojne zahtjeve klubova da oslobodi igrače druge utakmice, a Dalić je uvažio njihove molbe.
Kako je to bilo u proteklim vremenima? Jesu li uvijek klubovi tražili hrvatske izbornike da ih oslobode nekih reprezentativnih akcija ili utakmica? Jesu li im oni poput Dalića uvažavali molbe ili su bili tvrdi u stavovima da reprezentativci moraju ostati u reprezentativnom okružju? Imaju li takvi odlasci igrača na pola posla negativnog utjecaja ili to zapravo ništa bitno ne mijenja na stvari? Konačno, je li to možda dobro, s obzirom na to da će onda igrati manje-više svi koji su pozvani, pa će tako upisati minutažu koju možda ne bi upisali da je elitna skupina ostala na okupu?
- U moje izborničko vrijeme također je bilo zahtjeva raznih klubova koji su željeli da reprezentativce u nekim akcijama ili utakmicama oslobodim obveza. Nisam rado puštao reprezentativce! Nije mi se to sviđalo. Mislim da i Daliću nije drago što pušta igrače na pola turneje, što neće igrati protiv Meksika - kazao nam je u uvodu bivši izbornik Otto Barić.
Nema tu dobrobiti
Kaže da, po njemu, onda cijela ta priča oko odlaska na dalek put u SAD gubi na značaju.
- Čitava ta turneja nakon što odu glavni igrači nema onu pravu svrhu. Pola igrača praktički odlazi, ne vidim tu neke dobrobiti. Izbornik je odveo igrače jako, jako daleko, put je dugačak. Ma, ne bih htio da se krivo shvati, želim Daliću sve najbolje i da uspije s tom turnejom. Ali ako odete na tako daleku turneju, na drugi kontinent, a onda na polovici pustite igrače, gubi se svrha. Ako su ove utakmice prije SP-a provjere za Rusiju, onda u njima ipak trebaju igrati najbolji igrači. Ja čak držim da nije trebao voditi toliki kontingent igrača, njih 25, u SAD. Bilo bi sasvim dovoljno da je poveo 18 igrača na koje računa u Rusiji, te obje utakmice igrati u manje-više istom sastavu, s dvije-tri izmjene.
Barić nastavlja:
- Tu drugu utakmicu protiv Meksika igrat će momčad koja više vjerojatno nikad neće igrati skupa, a kamoli na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Nego, kad smo već kod te teme, zanima me kako se ponašaju i kako će se ponašati ostale reprezentacije koje igraju u Rusiji. Hoće li i one na zahtjev klubova puštati svoje reprezentativce i jesu li ih pustili...? Nemam uvid u to, zato kažem da me to jako zanima. Ne vjerujem da su oni pustili ili da će pustiti svoje najbolje igrače. Možda sam u krivu, ali ne vjerujem da će se to dogoditi. Ne, nije idealno kad se puste najbolji igrači, jer time je ova druga utakmica protiv Meksika izgubila svoj smisao - zaključio je Barić.
A što kaže ‘trener svih trenera’, Miroslav Ćiro Blažević koji je autor najvećeg uspjeha nacionalne vrste, bronce u Francuskoj 1998. godine?
- Ne bih baš o tome...
E, to još nismo doživjeli... Ćiro ne bi “o nečemu”. Uvijek je ima što za kazati.
- Nisam baš upućen u pojedinosti da bih mogao meritorno komentirati.
Dobro, skroz razumijemo ‘šefa’, ali je li on u svoje vrijeme puštao reprezentativce s akcija ako su to željeli njihovi klubovi ili možda oni sami?
- Eh, sad me cimate. Što god bih kazao, možda bih Daliću upisao neki negativni poen, a to ne želim. Uostalom, što vi to mene sad pitate kad sve znate što je bilo u moje vrijeme, kad ste i vi bili na nekim reprezentativnim akcijama.
Nije bilo pritiska
Koliko se sjećamo, Ćiro nije baš volio puštati nogometaše, nisu ga previše zanimali zahtjevi klubova. Znao je samo kazati “sine, ostaješ, j..e mi se...”. Da, neponovljivi Ćiro. Ipak, kad je već inzistirao na našem dugom sjećanju, sjetili smo se jednog primjera.
- Ne sjećam se da je u moje vrijeme postojao pritisak klubova. No, sjećam se jednog detalja kad sam odlučio pustiti jednog bitnog igrača. Sevilla se borila za ostanak u ligi, trebao im je Davor Šuker. Tražili su Šukera, mi smo bili u kampu u Umagu. Rekao sam: “Da, sine, spasi Sevillu!” Došao je privatni avion po Šukera, on je odletio, zabio dva gola za Sevillu i vratio se u Umag! Spasio je Sevillu!
Ćiro zaključuje:
- Znate što, treba biti discipline, ali treba znati i biti pravi u pravom trenutku. Uvijek sam tražio mogućnost da se izbjegne bilo kakav konflikt!
Zlatko Kranjčar
Zlatko Kranjčar nam veli kako se ni on ne sjeća da su u njegovo izborničko vrijeme klubovi tražili da pušta igrače s reprezentativnih akcija.
- Ne, nije toga bilo. Međutim, mi nikada nismo imali takvu turneju kao što sada ima naša reprezentacija. Nikada tako dugo nismo boravili na drugom kontinentu. Mi smo igrali po Europi, pa onda nije bio problem.
Kaže da nije imao ni pritisaka bilo kojeg kluba.
- Sve je jasno, to su termini za reprezentacije i svi klubovi su spremni na to da im igrači participiraju u svojim nacionalnim selekcijama. Pa zapravo ne znam zašto se do sada događa, zašto klubovi traže od izbornika Dalića da pusti igrače? Vjerujem da je to zbog toga što smo u SAD-u, na drugom kontinentu. Daleki je to put koji iscrpljuje, prisutan je jet lag, prolazi se kroz vremenske zone, remete se fiziološki biološki ritmovi. Zato klubovi žele vratiti svoje igrače kako bi se prije oporavili zbog promjena vremenskih zona. Da je reprezentacija igrala u Europi, klubovi vjerojatno ne bi tražili da im se puste igrači.
Neće to utjecati
Drži da je to u ovom slučaju zapravo normalan zahtjev klubova...
- Prvenstva se približavaju kraju, svi žele da im igrači budu spremni za završnice, da budu odmorni, što svježiji. Pred mnogim klubovima su odlučujuće utakmice...
Cico zaključuje:
- Sasvim je u redu da reprezentacija Hrvatske uvaži njihove zamolbe. I neće to utjecati na Dalića i dečke. Oni imaju još dvije utakmice sa Senegalom i Brazilom gdje će igrati s najboljima te će imati vremena za potpuno uigravanje za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.