Prošla su gotovo dva mjeseca otkako je našem bivšem nogometnom reprezentativcu Ivanu Klasniću (37) treći put transplantiran bubreg. Ta je transplantacija obavljena u zagrebačkoj bolnici Merkur (zahvat je obavio kirurg dr. Stipislav Jadrijević), a donor organa ovaj put nije bio član Klasnićeve obitelji.
Podsjetimo, prvi je donor bila Ivanova majka Šima, u siječnju 2007., ali je tijelo odmah odbacilo taj bubreg. Potom je, dva mjeseca kasnije, otac Ivan svome sinu podario bubreg koji je funkcionirao gotovo 9 godina, tijekom kojih je Klasnić igrao profesionalni nogomet na najvišoj razini, čak i u engleskom Premiershipu, kao i na Euru 2008. za Hrvatsku! Međutim, nakon što je otkazao i taj bubreg, Ivan je dvije godine išao na dijalizu, bila je potrebna još jedna transplantacija, ali ovaj put donor nije mogao biti nitko iz obitelji, jer su se razvila antitijela. A liječnici su prognozirali kako su šanse da tijelo prihvati novi bubreg negdje oko 30 posto...
Mislio da je zafrkancija
Klasnić se prijavio na listu čekanja za presađivanje bubrega u Hrvatskoj i 17. listopada dobio je hitni poziv u Njemačku da se što prije pojavi u Zagrebu - pronađen je bubreg! Ivan je iz Düsseldorfa poletio u Zagreb i nije prošlo ni 12 sati od poziva, a već je bio na operacijskom stolu. Zahvat je, srećom, uspio, u bolnici je Klasnić proveo osam dana, a potom se oporavljao u roditeljskoj kući u Velikoj Gorici. Nakratko je u Opatiji posjetio i prijatelja Juricu Vranješa, a u utorak je odletio u svoj dom, u Hamburg...
- Osjećam se odlično, zasad je sve u redu, sretan sam i zadovoljan. Zahvalan sam liječnicima koji su napravili odličan posao i nadam se da ću sad opet moći normalno živjeti - rekao nam je Klasnić i prisjetio se kako je bio iznenađen kad je stigao telefonski poziv da odmah doputuje u Zagreb:
- Najprije sam pomislio da me netko zafrkava! Bio sam na putu, s kćerkicom Fabianom posjetio sam prijatelja u Essenu. I odjednom stigne taj telefonski poziv, bio sam šokiran, no ubrzo sam shvatio da to nije zafrkancija i uhvatio sam prvi let iz Düsseldorfa za Zagreb - kaže Klasnić, koji sad u tijelu ima čak četiri bubrega, nije mu izvađen ni jedan od ona tri koja ne funkcioniraju.
.jpg)
Jeste li možda dobili liječničke upute o načinu života, imate li nekakve zabrane?
- Razgovarao sam s liječnicima i rekli su mi da se prvih mjeseci jako čuvam, ipak je ovo treća transplantacija. Nije ovo šala, stoga nisam ni previše izlazio iz kuće, izbjegavao sam mjesta na kojima se okuplja mnogo ljudi, kako ne bih “pobrao” nekakav virus... Nadalje, sigurno se neću odmah početi baviti sportom, dok sve ne sjedne na svoje mjesto. Međutim, kad prođe određeno razdoblje prilagodbe, moći ću opet trenirati i igrati nogomet, sve će ovisiti o tome kako se budem osjećao, ali nitko nije spominjao nikakvu zabranu.
Očev je bubreg trajao kraće nego što se očekivalo, budući da bi, prema liječničkim procjenama, transplantirani bubreg trebao funkcionirati oko 15 godina.
Mourningov primjer
Je li možda neki liječnik spomenuo da je profesionalno igranje nogometa utjecalo na kraći rok trajanja bubrega?
- Ne, ni slučajno, nitko to nije govorio, moje bavljenje nogometom nije utjecalo na rad bubrega! Štoviše, sve dok sam profesionalno igrao nogomet, nisam imao nikakvih problema, ti su se problemi s bubregom javili nakon mog prestanka profesionalnog igranja. Posljednji sam ugovor odradio 2013. godine, a na dijalizu sam počeo ići 2015. godine. Dakle, već dvije godine nisam bio profesionalni nogometaš kad su mi se nalazi pogoršali i bio sam primoran ići na dijalizu. Podsjetit ću da je moj slučaj jedinstven, ni jedan nogometaš prije mene nije s presađenim bubregom igrao na najvišoj razini, na Euru 2008. godine u Austriji zabio sam i dva gola za Hrvatsku! Dakle, ne postoji ni jedan drugi primjer na osnovi kojeg bi se mogla povući usporednica i reći je li profesionalno igranje nogometa dobro ili loše u toj situaciji - govori Klasnić i nastavlja:
- Osim mene, u svijetu sporta poznat je i primjer negdašnjeg košarkaša Alonza Mourninga, koji je igrao NBA ligu s presađenim bubregom. Čuo sam da se i jedan australski ragbijaš nakon presađivanja bubrega pokušao vratiti svome sportu, ali liječnici su mu zabranili, jer je to ipak pregrub sport.
Jesu li vam ove dvije godine kad ste morali ići na dijalizu, bile najteže i najgore godine u životu?
- Bilo mi je teško, ali ne tako teško kao nekim drugim ljudima sa sličnim zdravstvenim teškoćama, jer sam nakon petosatne dijalize, na koju sam išao tri puta tjedno, ipak vodio normalan život, čak sam rekreativno igrao i nogomet... Najteže mi je bilo što sam imao ograničen unos tekućine u organizam, smio sam popiti tek litru i pol vode dnevno, uz hranu! A ja sam, kao profesionalni sportaš, naviknuo piti između tri i četiri litre vode dnevno, možete misliti kako sam se osjećao, kakva je to bila situacija. Sad opet mogu piti tekućine koliko hoću!
.jpg)
Jeste li doznali tko vam je donirao bubreg?
- Ne, još ne. Koliko sam upućen, nakon što prođe nekoliko godina smio bih se raspitati o tome tko je bio moj donor...
Hoćete li se raspitivati?
- Želio bih to! Želio bih znati tko mi je pomogao i vjerojatno spasio život! Imao sam mnogo sreće, iako nije lako o tome govoriti. Činjenica je, naime, da je netko morao nastradati, kako bih ja dobio novu životnu šansu! Zna se da jedan čovjek koji umre može svojim organima spasiti pet drugih života. A doznao sam da je moj donor istodobno nekom drugom donirao i svoje srce. Ne znam je li donor bio muškarac ili žena, mogu samo biti zahvalan toj osobi koja mi je spasila život. Da, želio bih u dogledno vrijeme doznati tko je to bio...
Tužili ste liječnike Werdera zbog grubih pogrešaka u liječenju koje su uzrokovale gubitak oba bubrega. U ožujku ove godine Zemaljski sud u Bremenu donio je nepravomoćnu presudu na osnovi koje su službeni liječnik Werdera, dr. Götz Dimanski, te internistica dr. Manja Guha proglašeni krivima i dužni su vam platiti odštetu svaki po 100.000 eura! Jesu li se oni žalili?
- Jesu, Višem regionalnom sudu i taj postupak još uvijek traje.
Jesu li vas možda kontaktirali i ispričali vam se?
- Ne, nitko me od njih nije zvao.
Ukoliko vas ipak nazovu i ispričaju vam se, biste li prihvatili ispriku i odustali od tužbe?
- Ispriku bih prihvatio, ali sigurno ne bih prekinuo ovaj sudski prijepor. Oni su pogriješili i ne znam zašto bih odustao od traženja odštete. To je najmanje što mogu tražiti kao svojevrsnu zadovoljštinu, svojim su mi pogreškama posve promijenili život.
Kako komentirate ždrijeb skupina na SP-u u Rusiji?
- Bit će teško, kao i na svakom velikom natjecanju. Nema lakih suparnika, velika je stvar što je Hrvatska opet izborila nastup na SP, ali ciljevi moraju biti još više postavljeni, ne smijemo se zadovoljiti samim sudjelovanjem na turniru. Naši dečki moraju dati svoj maksimum kako bi ostvarili željeni rezultat. Skupina je, ponovit ću, teška, Argentina je svakako favorit, ali uvjeren sam da Hrvatska može izboriti plasman među 16 najboljih. Morali bismo pobijediti i Nigeriju i Island, objektivno imamo bolju momčad, ali sve to treba potvrditi i na travnjaku - priča Klasnić i dodaje:
- Iako se na kraju naša reprezentacija mučila u kvalifikacijama, bilo je i vrlo dobrih utakmica na putu do Rusije. No, oscilacije se svakome događaju, bit će važno da se dečki dobro pripreme za SP i da u Rusiju odu puni samopouzdanja. Svi mi očekujemo dobar rezultat, ne bih sad želio govoriti o nekakvim maksimalnim dosezima, jer se svašta treba poklopiti kako bi se došlo do najužeg vrha. Ali, imamo pravo na nadu, imamo dobru momčad i nadajmo se vrhunskom rezultatu.