Bayern München pripada krugu doslovce najpopularnijih svjetskih klubova, jer je sa 224.000 registriranih članova koji su vjernost spremni potkrijepiti sa 60 eura godišnje članarine u stanju ispuniti tri i pol Allianz Arene.
S točno 17 članova, koji svoje rijetko zadovoljstvo plaćaju sa po 800 eura godišnje, RasenBallsport Leipzig nalazi se na suprotnom dijelu bundesligaškog spektra i u priči o nogometnoj masovnosti igra ulogu, bez uvrede, govanca na kiši. Imaju li dva kluba što zajedničko? Uglavnom ništa, osim podatka da nakon deset ligaških kola dijele prvo mjesto na ljestvici, bez poraza, svaki sa 24 osvojena boda.
Karl-Heinz Rummenigge - u partnerstvu s Beckenbauerom i Hönessom ideolog modernog Bayerna - još je 2014. predvidio da bi nogometni projekt Dietera Mateschitza mogao proizvesti tektonske poremećaje u Bundesligi. “Red Bull je ušao u 2. Bundesligu, ali svima je jasno da je promocija kluba u elitu samo pitanje dana. Suočavamo se s problemom kakav dosad nismo susreli”, rekao je tada Bayernov gazda.
Dodao je da pritom “nije toliko zabrinut za Bayern” - sunce tog savršeno osmišljenog heliocentričnog sustava oko kojeg se vrte Dortmund, Hamburg, Berlin i ostali - nego općenito za model funkcioniranja lige, koja kao niti jedna druga u Europi vodi računa o interesima navijača. Bundesliga, znate već, protežira model “50+1” u kojem bogate korporacije nikad, ili gotovo nikad, ne mogu preglasati lokalnu zajednicu, otrgnuti klub iz njezina naručja i pretvoriti ga u vlastitu igračku. Jedine iznimke su Wolfsburg i Bayer Leverkusen. Ali - je li Rummenigge zaista zabrinut za ligu ili za model koji bi u budućnosti mogao dokinuti Bayernov trofejni monopol?
Ne znamo, kao što ne znamo kakve će sve klipove pod noge RB Leipzigu ubuduće bacati vladari njemačkog nogometa, ali znamo da Mateschitz uvijek pronađe način da legalno odgovori izazovu. Austrijski milijarder, koji je novac namlatio u industriji energetskih pića i u sport ušao kroz sponzorstvo u Formuli 1, preuzeo je nižerazredni SSV Markranstädt 2009. s namjerom da ga ekspresno dovede do vrha. Izabrao je Leipzig, grad u istočnoj Njemačkoj, čiji su osiromašeni tradicionalni klubovi zapali u poluamaterizam. Franšizu Red Bull, već etabliranu u Salzburgu i brazilskom Campinasu, preselio je u Njemačku, a kada su mu zabranili da klub nosi ime velikog sponzora, čovjek je pronašao elegantan izbor u jezičnom neologizmu RasenBallsport, što u grubom prijevodu znači loptanje na ledini.
To loptanje s pravilima nije se svidjelo navijačima ostalih klubova. Još dok su se probijali prema eliti, fanovi konkurentskih klubova izražavali su gađenje prema njihovu “nouveau-riche modelu”. Navijači Union Sporta su na utakmicu došli masovno odjeveni u crno, navijači Dortmunda su ignorirali meč, ultrasi iz Dresdena su prijezir pokazali bacajući na teren odrezanu bikovu glavu. Prema transfermarktu momčad vrijedna “samo” 87 milijuna eura (naš Dinamo vrijedi 55 mil.) svejedno nastavlja nizati uspjehe pod vodstvom do jučer gotovo nepoznatog austrijskog trenera Ralpha Hasenhüttla.
Neki njezini standardni igrači poput Poulsena ovdje “gule” već četvrtu sezonu, upoznali su dakle sve čari nižerazrednog njemačkog nogometa. Drugi su ovdje, recimo, spušteni padobranom poput mladog škotskog reprezentativca Olivera Burkea (19). Treće nisu prepoznali veliki klubovi, a svi su u istoj svlačionici završili uglavnom vizionarskom procjenom nekadašnjeg trenera Ralpha Rangnicka.
“I najmlađi član akademije RB Leipziga stariji je od ovog kluba osnovanog 2009. ”, poentiraju protivnici. “Baš nas briga”, odgovaraju navijači dok odbacuju šalove tradicionalnih lokalnih klubova i do vrha pune stadion kapaciteta 42 tisuće...