Siniša Oreščanin (47), nadimkom Six, odlučio je prekinuti medijsku šutnju. Ovo je prvi intervju ‘jedan na jedan’ zagrebačkog trenera otkako je morao otići s klupe splitskog Hajduka.
Našli smo se u jednom kafiću, uz kavicu smo dugo pričali o nogometu. Oreščanin može satima pričati o ‘najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu’, razglabati o svim temama, nuditi zanimljive podatke i analize koji pokazuju koliko je duboko ‘unutra’.
Gdje ste nestali zadnjih 7-8 mjeseci pitali smo ga na početku što je radio u međuvremenu?
- Prvih nekoliko mjeseci naum mi je bio malo se odmoriti, kako bih što više bio s obitelji, jer četiri godine sam stalno radio, nisam bio u Zagrebu, bio sam i u Saudijskoj Arabiji, nakon toga nepune tri godine u Hajduku. Obećao sam i supruzi Mariji i sinu Marku da ću biti s njima, a i sin mi je sada u osjetljivim godinama. Imao sam dosta ponuda, bile su uglavnom inozemne, ali sam ih sve odbio. Nisam s njima bio zadovoljan, primarnija mi je razvojna priča, nego da se odmah bacim na neke prve ponude koje dobijem.
Nogometni fanatici
Jeste li išli na kakva usavršavanja, možda vani pogledati neke trenere i njihov rad?
- Uvijek ću govoriti ‘mi’, jer u cijelu priču uključujem svoj stožer. Radili smo analize, vidjeli gdje smo griješili. Tu naravno govorim o analizi prve momčadi Hajduka. Dosta smo samokritični, jer znamo da uvijek može bolje. Nekako smo nogometni bolesnici i fanatici. Dakle, stalno smo se usavršavali da na sljedećom poslu bude još bolje, da budemo spremniji. Naravno, sve sam pratio, to se uvijek mora.
Imate li ideju gdje biste željeli raditi, nastaviti svoj trenerski posao?
- Želim ostati u seniorskom nogometu, to je definitivno. Tražim izazov u nekoj sredini koja je spremna podržati srednjoročne ili dugoročne planove. Ne bih želio biti nekakav ‘vatrogasac’. Hoću klupsku sredinu koja ima neku razvojnu priču.
Najviše u 20 godina
Kako danas gledate na Hajduk i poljudsku epizodu?
- Mislim da smo u Hajduku napravili dobar posao. Pokazali smo put koji smo zamislili, prvo kroz nogometnu akademiju, a kasnije preslikavanje na prvu momčad. S odmakom vremena razdoblje u Hajduku gledam maksimalno pozitivno. Ja sam počeo s kadetima, nakon toga je bila B momčad, te konačno ona najbolja. Međutim, posebno moram naglasiti doprinos stručnog stožera koji je kroz to razdoblje razvio i stvarno sam ponosan na tu činjenicu. U akademiji smo napravili temelj, iskristalizirali način rada, bilo mi je to jako dobro iskustvo. Kad se radi o prvoj momčadi, eto ispričavam se navijačima zbog one utakmice s Gzirom i onog ispadanja iz Europe. Ta priča je bila odraz tadašnjeg stanja u Hajduku, negativne atmosfere koja se stvorila. Kulminirao je tako kako je kulminiralo. Moja odgovornost je tu bila najveća. Međutim, držim da jedna utakmica ne može biti mjerilo osam mjeseci rada koji smo ostavili ize sebe. Sve sam analizirao, ali više nikad nisam pogledao snimku utakmice s Gzirom. Neću je pogledati do kraja života!
Kako biste okarakterizirali taj posao koji ste napravili s prvom ekipom?
- Stigli smo u studenome 2018. godine. Momčad smo preuzeli na šestom mjestu, s negativnom gol-razlikom, bilo je ‘minus dva’. I s deset bodova zaostatka za mjestom koje je vodilo u Europu. Nakon toga smo u 21 utakmici uzeli 45 bodova, 71,4 posto osvojenih bodova. Što iznosi odličnih 2,14 bodova po utakmici. Sad ne znam je li to točno, ali su me pedantni statističari uvjerili da je to najviše u posljednjih dvadeset godina u Hajduku!
S druge strane, u Hajduku ste definitivno stekli trenersko ime?
- Tako je! To nikada neću zaboraviti. Zahvalan sam Hajduku, nikad to ne smijem smetnuti s uma. U krajnjoj liniji, cijeli taj opus i rad u tri godine gledam kao super razdoblje, zahvalan sam baš svima, upoznao sam u Splitu puno dobrih ljudi, stekao puno prijatelja.
Hajduk je igrao dobro pod vašim ravnanjem, kad ste ga preuzeli malo je tko vjerovao da je Europa moguća, a vi ste je izborili?
- Potpisali smo ugovor, a dogovorili smo se da će se dogoditi njegov produžetak ako uđemo u Europu. To javno nikad nije bilo predstavljeno. Ušli smo u Europu, a ponavljam, naš ‘pole position’ je bio jako loš, bili smo deset bodova iz Europe. Tada stanje u momčadi nije bilo dobro. Tu naravno moram pohvaliti igrače koji su stvarno sve zahtjeve prihvatili i odradili na najbolji mogući način. Njima ide najveća zasluga. I onda se opet moram vratiti na tu Gziru koja nam je presudila, pa se onda sve pretvorilo u nešto negativno, a to apsolutno nije bilo tako. Konačno, bili smo na drugom mjestu. Tu mi je žao i gospodina Burića, što mu se na koncu sve tako dogodilo.
U klubu se dogodio sukob na relaciji Gojun - Brbić, odnosno Bjelanović. Zašto ste se petljali u to, nije li treniranje prve momčadi bio vaš posao? Vaše javno pismo je ipak bio određeni napad na klub?
- Smatrao sam moralnom obvezom stati iza Krešimira Gojuna. On je moj kolega i prijatelj. Mislim da sam na taj način branio klub! Naravno da postoji i druga strana koja je mislila da je to bio napad na klub. No, to sigurno nije bio napad na klub nego podrška ljudima za pošten i iskren rad. Ja u onom pismu sam iznio svoje mišljenje.
Biste li sad napravili isto?
- Bih!
Tudor danas igra potpuno drugačiji nogomet od vašeg, kako vam se sviđa današnji Hajduk?
- Nisam gledao sve utakmice koje je vodio Igor Tudor. Mislim da to sve izgleda dobro. Tudor ima svoju ideju igre, treba vremena da to sve saživi. No ovo do sada je O. K. Kao što vidim, igrači su sve dobro prihvatili. Naravno, još ima puno prostora za napredak, treba se tu poklopiti još puno stvari. Igor Tudor je radio u inozemstvu, donio je i ta iskustva i definitivno je trener s idejom.
Puno sam prošao
Nejašmić je vama bio stožerni igrač, kod Tudora nije ni na mapi, kako je to moguće?
- Na to pitanje može odgovoriti trener koji s njima radi svakodnevno. Ne znam što se događa unutar procesa. Trener je taj koji odlučuje, on donosi odluke, on je odgovoran. Dok ga god prati rezulat, dok se god vidi slika njegovog rada to je onda u redu. Gledajte, u Hajduku ima puno strana, ali kod navijača Hajduka dosta bitan i dojam, tamo ljudi jako razumiju nogomet. Ali dobro, ne bih sad ulazio u sitnice, trener zasada drži batinu.
Na što ste najponosniji kad pogledate sve ono što ste radili u Hajduku?
- Mi smo došli u Hajduk razvijati mlade igrače. Prvo kroz akademiju. Na taj razvoj igrača sam posebno ponosan. Te na njihov prijelaz u seniorsku momčad. To je posebno osjetljivo u velikim klubovima kao što su Hajduk ili Dinamo. Mnogo je to specifičnije nego u nekim manjim sredinama. Jer tu se uvijek traži rezulat, uvesti mlade igrače je kompleksnije. Na taj dio sam definitivno najviše ponosan. Tu bih spomenuo Nejašmića, Palaversu, Bradarića, Teklića... Znali smo točno kakav je redosljed razvoja igrača. U nekom dijelu podigli smo i Miju Caktaša. Mislim da se ljudima svidio i stil nogometa koji smo prezentirali na proljeće. Ne samo onima u Splitu, iz cijele Hrvatske sam dobivao povratne informacije kako je to bilo dobro. Igrali smo nogomet koji se sviđao ljudima!
Hoćete li i dalje bio dio Gojunovog teama, ili sami tražite nešto za sebe? S Gojunom ste bili u Dinamu, na Bliskom istoku i Hajduku?
- Mi smo povezani. Kamo će nas to odvesti, ne znam. Ali primarno bi željeli raditi u seniorskom nogometu. Već radim u ovom poslu više od dvadeset godina, puno toga sam prošao. Od Treće zagrebačke lige do Hajduka. Ljudi koji prate nogomet u Zagrebu to uglavnom znaju, ali oni ostali možda i ne.
Spremni za posao
Kako ste se nosili s medijskim pritiskom?
- Iskreno, nisam puno čitao medije. To sam si dao u zadatak. Jer da sam sve čitao, tko zna gdje bih ‘otišao’. Ali eto, jednom sam naletio na tekst koji je govorio o tome da sam trener koji nema iskustva. To mi je malo zasmetalo, jer ako radim više od dvadeset godina, ona je pričao neiskustvu bespredmetna. Prošao sam Dinamo, Zagreb, Sesvete, Hajduk, Al Nasr... Bavio sam se mladim igračima u senzibilnim fazama, to je jako veliko iskustvo. To možda i nedostaje nekim trenerima koji brzo dođu iz kopački u trenerske vode.
No dobro, kazali ste da ne želite biti ‘vatrogasac’, da želite stabilnu sredinu s srednjoročnim ili dugoročnim planovima. Međutim, vodili ste Hajduk. Kako se sad spustiti na neku nižu razinu?
- Nisam megaloman. Poštujem sve. Naravno, razmišljao sam i ja što nakon Hajduka. Htio bih krenuti s razvojnom pričom, to mi je cilj. Nogomet se u Europi razvija praktički svaki tjedan. Želim zdravu sredinu. Sa svojim stručnim stožerom sam razvijao Hajduk sve tri godine. Sad možemo i spremni smo uzeti novi klub. Stožer i ja mislimo da možemo napraviti dobar posao za koji naravno treba malo vremena.
Nego, nakon što je Sergej Jakirović dobio otkaz u Gorici, spominjalo se vaše ime, mnogi su nam slali poruke da ćete vi biti njegov nasljednik? Je li tu postojala kakva priča?
- Ne, nitko me nije zvao iz Gorice. Nazvao sam Jakira i želio sam mu dati podršku. Jer stvarno može biti ponosan na ono što je napravio u Gorici. Eto vidite, kako se špekulira, nagađa. To mi se dogodilo i s pričom o Slaven Belupu. Pisalo je da sam viđen u Koprivnici. Tada sam odmah zvao Sertića, te mu rekao da nema šanse da bih mu radio iza leđa.
A dolazi li možda danas-sutra u obzir povratak u Dinamo? Je li vam žao što ste otšli iz Maksimira?
- Volio sam raditi s klincima u Dinamu kao i u drugim klubovima. Uostalom, rođen sam u Zagrebu, igrao sam za Dinamo u kadetima i juniorima. Radio sam u Dinamu pet godina, bilo je to veliko iskustvo za moj razvoj. Nisam baš pratio puno Dinamo, ali je potpuno jasno da imaju najširi kadar, pokriven na svim pozicijama i da trener Bjelica radi jako dobar posao.
Kolika je razlika između Dinama i Hajduka, kad su u pitanju uvjeti, nogometna škola?
- Uvjeti se ne mogu usporediti. Dinamo je uvijek imao top uvjete, to nije nikakva tajna. Hajduk radi na dva pomoćna terena, jedan je s hibridnom travom. Hajduk je veliki klub i zaslužuje svoj kamp. Ovo što ima sada je sigurno premalo za takav klub. Zato je još veća stvar koju smo napravili, podigli smo akademiju, organizacijski i strateški. Kako će dalje, to ne znam. Nadam se da će se nasloniti na ono što smo ostavili. U Hajduku smo ostavili potencijal koji je postojao, a koji smo mi uobličili. Ne kažem sad, naravno, da smo najpametniji na svijetu. Došli smo na generaciju Palaversa, Šego, Blagajić, Kreković, Radić... U akademiji smo ostavili potencijal.
Specifična sredina
Kako vidite HNL?
- To je zanimljiva liga. Sljedeće kolo igraju Dinamo - Rijeka i Osijek i Hajduk, svi su u nekim svojim borbama. Na dnu ljestvice se vodi bitka za ostanak. Držim da je naša liga zanimljiva za gledati. Do kraja prvenstva će trajati borba za Europu.
Tko će biti drugi?
- Mislim da Hajduk ima prednost. Ali bit će velike borbe. Rijeka, recimo, igra dobro, Rožman je pohvatao konce. Mlad je trener, vidim da pokušava sad razmišljati malo drukčije od onda kad je preuzeo Rijeku. Plus mu je taj što je došao s progresivnom idejom, nakon što je primio pet pogodaka od Dinama malo se promijenio.
Zašto Hajduk igra slabije na gostovanjima?
- Kad smo mi bili na Poljudu, nije bilo tako. Kad je došao trener Burić, onda je došlo do određenih problema, a onda se to sve jako potencira, Hajduk je jako specifična sredina.