Još od kraja 1990-ih godina susreću nam se putovi. Kao mlad igrač bio je dio ukrajinske reprezentacije koja je više puta bila protivnikom Hrvatske. Kao etablirani igrač AC Milana bio je suigrač Zvonimira Bobana i kasnije Darija Šimića, odnosno iznimno povezan s fizioterapeutom Tomislavom Vrbnjakom. Kad je zaključio aktivnu karijeru, opstao je prijateljski odnos s kapetanom brončanih Vatrenih, u jednom dijelu i poslovni, ali iznad svega trajniji prijateljski...
- Zvonu doživljavam kao brata i time sam vam sve kazao o našem odnosu - omaklo se u jednom trenutku hrvatskih prebiranja Andriju Ševčenku, velikanu nogometnog sporta, jednom od najboljih golgetera u njegovoj povijesti.
Danas je taj izvanredni nogometaš i dobrodušni čovjek na čelu ukrajinske reprezentacije čije je boje branio kao igrač u 111 utakmica, uz 48 pogodaka. Danas je to sasvim druga priča, ona u kojoj mu nije presudan osobni učinak i golgeterska norma, nego forma momčadi, čiji je izbornik postao nakon Eura 2016. u Francuskoj.
Kakva je situacija Ukrajine?
- Evo, tu smo, okupljamo se i pripremamo. Jasno, u tri dana je teško nešto bitno učiniti, ali to je sudbina izborničkog posla. Moram reći da sam zadovoljan što smo dobili koji dan više za kamp, jer je kolo nacionalnog prvenstva odigrano dan ranije, u petak. Pomoglo nam je što su ukrajinski klubovi izišli iz europskih natjecanja. Zato možemo sada napraviti jedan mikro ciklus priprema za jako važnu utakmicu koja se igra u Zagrebu.
Istina je, ali u reprezentaciji Hrvatske većina je igrača u inozemstvu i praktički većinom u ligama gdje se igra bez duže zimske pauze? Vi također imate stranaca, ali oni, čini nam se, manje igraju?
- Mi imamo u selekciji sedam tzv. stranaca, ali postoji taj problem što oni ne igraju dovoljno, odnosno onoliko koliko bi bilo poželjno. No, takva nam je trenutna situacija i mi iz nje moramo izvući maksimum na drugi način.
Iz naših prijašnjih razgovora možemo zaključiti da imate veliki respekt prema hrvatskom nogometu. No, u kontekstu ove generacije igrača i aktualnosti, koju snagu Vatrenih prepoznajete?
- Hrvatska po tradiciji igra jedan tip nogometa, a to je kontrola posjeda lopte, prevlast tehničkog pristupa sukladno velikom talentu koji igrači imaju. Kod Hrvatske mi je dojmljiva ta ravnoteža igre u oba pravca, iznimno kvalitetna tranzicija, što je uz tehničku kvalitetu osobito osnaženo uigranošću. Ovo je selekcija koja je već duže zajedno, vidi se da su homogeni.
Djeluje kako odveć hvalite Hrvatsku da biste je možda uljuljali, ali na stranu naše predrasude, to je istina o ovim Vatrenima. Druga je stvar može li se taj talent iskoristiti u igri, a što ovisi i o suparniku?
- Nemam potrebe podilaziti, nije moj stil. Svatko tko prati nogomet zna da su hrvatski nogometaši izuzetno kvalitetni, što njihovo igranje u velikim europskim klubovima najočitije potvrđuje. Hrvatska ima iskusnu momčad, igrače koji imaju prekaljenost u najjačim ligama Europe, prepoznatljiv identitet igre. Da, točno je, ključno je sve to pokazati na travnjaku.
Koji vas igrači najviše opterećuju, s obzirom na to da nam se čini da ih sve dobro poznajete?
- Iz Hrvatske? Naravno da ih sve dobro poznajem, jer su to igrači svjetskih razina. OK, jasno je da, primjerice, Vidu jako dobro poznam iz kijevskog Dynama. Jasno je da imam bistru sliku o kvaliteti jednog Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marija Mandžukića ili Matea Kovačića, vedeta takvih klubova kao što su Real Madrid, Barcelona ili Juventus. To su talenti, koji uz druge vrsne pojedince čine jaku Hrvatsku, pogotovo u sredini terena. Malo koja selekcija u Europi je tako opremljena sjajnim vezistima…