U Lisabonu i Benfici Filip Krovinović uživa, navijači ga vole, jezik je odavno naučio, odgovara mu portugalski način života. Ni teška ozljeda prije godinu dana i mukotrpan povratak nisu mu odnijeli optimizam i osmijeh, a dobro raspoloženje dodatno mu je popravio ždrijeb Europske lige. Filip Krovinović će idućeg tjedna doći u Zagreb, vidjeli smo na društvenim mrežama kako je reagirao kad je ždrijeb spojio Dinamo i njegovu Benficu u osmini finala Europske lige, bio je sretan, nasmijan, zadovoljan.
Priželjkivao Dinamo
Zar je doista toliko želio igrati protiv Dinama?
- Jako sam priželjkivao tu utakmicu. Još u prosincu kad smo i mi i Dinamo bili u ždrijebu Europske lige, nadao sam se da bismo se mogli susresti, a i sad sam navijao da se to dogodi. Zapravo, ne da sam navijao, nego sam osjećao da će tako i biti. Recimo, na dan ždrijeba u svlačionici suigrači su raspravljali i komentirali koga bismo mogli izvući, čak predložili da pogađamo, pa tko pogodi... Ja sam odmah rekao da je to nepotrebno, jer znam da ćemo izvući Dinamo. Eto, šteta što nisam pogađao sa suigračima, mogao sam na tome i zaraditi, ha-ha.
Da ne bi netko pomislio, nije to želio zato što misli da je Dinamo lagan suparnik, već iz osobnih razloga.
- Naravno, da netko krivo ne shvati, nisam htio Dinamo zato što mislim da će biti lagan suparnik, već zato što želim doživjeti puni Maksimir, to dosad nisam imao prilike. Igrao sam sa Zagrebom, ali nikad nije Maksimir bio pun. Dolazim u svoj grad, Dinamo je klub u kojem sam igrao, tamo su mi obitelj, prijatelji i to će sigurno poseban doživljaj.
Mobitel je, kad su se na ekranu pokazali Dinamo i Benfica, odmah postao zakrčen porukama i pozivima.
- Nema tko me nije zvao i poslao poruku, još uvijek ne prestaje zvoniti. Rekao sam da nemam više karata, doista nemam. Već sam ljudima iz kluba rekao da mi za Maksimir rezerviraju 50 ulaznica, možda to bude i 70, 100. A ja sam nakon ždrijeba prvo nazvao mamu i rekao: “Stižem kući, spremaj sarmu!” Ha-ha…
Tugovao sam zbog reprezentacije, ali brzo sam podignuo glavu
Poznato je da je Krovinović baš prije ozljede i nesretne utakmice protiv Chavesa došao u fokus izbornika Dalića. Izgledno je da bi, da nije bilo tog peha, bio čak i u avionu za Rusiju. Nije bilo lako prežaliti takav rasplet?
- Bilo mi je teško, čim se to dogodilo, znao sam da je moj san da zaigram u Rusiji prekinut. Tugovao sam, naravno, ali došao mi je brat rekao: “Imaš još 24 sata da žališ, plačeš, tuguješ. A onda izvoli podignuti glavu i nastavi raditi da se vratiš još bolji nego prije.” Tako je i bilo, brzo sam podignuo glavu i krenuo na posao, nema ništa od previše tuge i očajavanja. Što je tu je, vjerujem u sebe, siguran sam da sam bolji nego prije i da ću jednom zaslužiti taj poziv. Samo mi treba kontinuitet. (tn)
Za koga će navijati svi ti prijatelji i obitelj, znano je da je i Središće, kvart iz koga dolazi, uglavnom pun dinamovaca, ne moramo naglašavati da su većina i među Krovinovićevim prijateljima?
- Za koga će navijati? Znate kako ide onaj transparent, “Volim te mama, al’ ne više od Dinama”. Siguran sam da sad biti “Volim te Krova, al’ ne više od Dinama!”. Klub je klub, ne možeš navijati za nekog drugog, ali mislim da će biti zadovoljni ako ja odigram dobro, a Dinamo pobijedi. To im je možda najbolja kombinacija.
Brate, je l’ se treseš?
Krovinović je pozitivac, uvijek nasmijan i dobro raspoložen, dečko koji vrlo brzo uđe pod kožu. Nije čudno da i u Dinamu ima puno prijatelja, poznanika, bivših suigrača. Čuo se s mnogima.
Filip Krovinović
- Odmah nakon ždrijeba čuo sam se s Livakovićem, on mi je frend i suigrač iz Zagreba, zajedno smo prolazili kroz karijeru. Kaže on meni: “Brate, je l’ se treseš?” Što da mu poručim nego: “Buraz, nabavi si mrežice između nogu, trebat će ti, ha-ha!” Dogovorili smo da ćemo u Zagrebu razmijeniti dresove, tako da ću u kolekciji imati i golmanski dres. Ma, razmijenit ću ja dresove s još igrača, neka se nađe. Čujem se, inače, i s Morom i s Olmom, kojeg sam upoznao jednom prilikom na aerodromu, kad smo Kalaica i ja putovali u Lisabon, on u Španjolsku, pa smo presjedali u istom gradu. Tad smo prvi put razgovarali, sjajan dečko, odličan igrač, doista ove sezone igra vrhunski.
No dobro, ajmo sad ozbiljno. Malo ljudi zna za to da je Dinamo Krovinovićev klub, jer ga se većina ipak sjeća iz Zagreba. Kakva je bila ta epizoda u Maksimiru i zašto je završila prije seniorskog staža?
- Bio sam u Lokomotivi i Dinamo me u više navrata zvao da dođem, mislim da je Krešimir Gojun, koji je tada bio trener u školi, najviše na tome inzistirao. I došao sam, bio sam u Dinamu tri godine, onda otišao u Zagreb.
Iz te su generacije, usput, zajedno iz Dinama otišli on i Marko Pjaca.
- Nema se smisla sad vraćati na to zašto sam otišao, bilo pa prošlo, ni prvi ni zadnji. Ali, to me odvelo na drugačiji put, možda i teži put, na koji sam ja sad iznimno ponosan. Došao sam iz Zagreba u Rio Ave, dokazao se tamo i zaslužio transfer u Benficu, u top svjetski klub.
Znači, neće na dvoboj s Dinamom gledati kao na neki revanš, da ne kažemo osvetu, kao “evo, sad ću vam pokazati da ste pogriješili”?
- Ma ne, neće to biti nikakvo dokazivanje niti ikakva osveta, nema zle krvi. Svi koji mu poznaju znaju da sam veseljak, da samo gledam pozitivno na život i da ne razmišljam na takav način. Kažem, za mene je to uživanje, osjetiti puni Maksimir, ono o čemu sam maštao kao klinac. Dobro, možda sam u suparničkom dresu, ali sigurno će mi doći da zapjevam i zaplešem kad čujem “Kako je dobro, vidjeti te opet”.
Neće biti čuvanja
U redu, bit će to emotivan meč za njega, drugačiji. Ali kakav će biti nogometno, po mnogima je Benfica u susretu s Dinamom veliki favorit?
- Što god kažem, da smo favoriti ili da nismo, netko može krivo protumačiti. Reći ću vam ovako, Benfica sigurno neće podcijeniti Dinamo. Čim smo izvukli Modre, suigrači su me pitali o Dinamu. Stalno im govorim da je Dinamo odlična momčad, da igra jako dobro i da će gostovanje u Maksimiru biti ozbiljno iskustvo. S druge strane, naravno da se od nas očekuje da budemo bolji i prođemo dalje. Ipak je Benfica klub koji je navikao na takve utakmice i borbu za trofeje u svim natjecanjima, za sve bi nas i naše navijače prolaz u četvrtfinale bilo nešto normalno i očekivano.
Imamo dojam da su portugalski mediji od prvog dana krenuli malo podcjenjivački prema Dinamu, preuzme li momčad taj stav, neće se dobro provesti protiv Bjeličine momčadi.
- Pustite medije, neka oni pišu što misle, mi sigurno o Dinamu ne razmišljamo “lako ćemo”. Stalno govorim svima u klubu što je Dinamo i koliko je dobar, govorit ću i upozoravati i dalje. Gledao sam Dinamove utakmice ove sezone, Bjelica je stvorio vrhunsku momčad, pogledajte samo ovaj prvi gol protiv Viktorije, takvu akciju mogu odigrati samo pravi igrači i prava momčad. Sigurno ćemo svi imati na umu da je pred nama ozbiljan protivnik i ozbiljan ispit, ali da vjerujemo u naš prolaz, to sigurno. Igramo u zadnje vrijeme jako dobro, pobjeđujemo, efikasni smo, neki igrači poput Seferovića u velikoj su formi. Prepuni smo samopouzdanja i želimo u Europskoj ligi otići do kraja.
Znači, ništa od onih priča da Benfica razmišlja samo o domaćem prvenstvu i dvoboju s Portom za naslov prvaka, da joj Dinamo i Europska liga nisu prioritet?
- Nema za nas važne i nevažne utakmice. Istina, ova s Portom je veliki derbi, ulog je bogat, o ishodu tog dvoboja ovisi puno toga u borbi za naslov. Ali, naši su navijači naviknuli da Benfica svaku utakmicu ide na pobjedu, to se od nas traži. U svakom natjecanju u kojem igramo želimo trofej, pa tako i u Europskoj ligi. Mi smo do jučer razmišljali samo o Chavesu, sad se okrećemo razmišljanjima o Portu, a onda ćemo razgovarati o Dinamu. No, nikakvog popusta, čuvanja i odmaranja neće biti, želimo uzeti sve!
Kakva je sad Krovinovićeva situacija? Prije ozljede lanjskog siječnja bio je prvotimac, no sad teško dolazi do minuta, pogotovo u prvih 11. Povratak očito nije lagan.
- Nikad nije lagan povratak nakon tako teške ozljede, meni je to odmah bilo jasno. Odlučio sam se da dulji oporavak, sporije se vraćao, svjestan sam da trebam biti strpljiv. Promijenio se u međuvremenu trener, momčad igra dobro i pobjeđuje, logično je da nije tako jednostavno opet biti standardan. Međutim, bitno je ostati jak u glavi, pozitivan, a ja sam to uvijek bio. Pokazao sam prije ozljede koliko vrijedim i da mogu igrati u ovoj Benfici, a i sve ono što sam odigrao nakon povratka bilo je dobro. Trener mi je rekao da sam ispunio očekivanja. Stoga, sigurno ne očajavam, veselim se svakom treningu, svakoj novoj utakmici, znam koliko vrijedim.
Je li pričao s novim trenerom Lageom, što mu je rekao, što od njega očekuje?
- Razgovarali smo kad je došao i jasno mi je rekao da računa sa mnom, da očekuje moj doprinos. Reći ću vam i ovo, imao sam zimus nekoliko upita za odlazak na posudbu, međutim trener je rekao da ne dolazi u obzir, da ostajem ovdje jer sam potreban. Naravno da mi to puno znači, da mi je dodatan poticaj za nastavak.
Znam što nas čeka
U čemu je tajna tog Benficina preobražaja, s novim trenerom stigao je pobjednički gard i novi optimizam?
- Znate kako je to u nogometu. Stari trener bio je dobar, ali u jednom trenutku momčad dođe u neku krizu iz koje je teško izaći. Onda novi trener donese novu energiju, nove ideje. Lage je promijenio i taktičke postavke (uveo sustav 4-4-2 nap.a.) na koje sam navikao jer sam tako ugrao u Hrvatskoj. I to se pokazalo dobrim. Doista igramo odlično, u pozitivnom smo nizu i ne mislimo tako brzo stati.
Kakav je taj opjevani Joao Felix, možemo li ga usporediti s nekim Dinamovim mladićem?
- Ne bih uspoređivao Joaa Felixa i Dinamove igrače, ne želim ulaziti u te procjene. On je jako dobar igrač, napadač, polušpica, nije mi konkurent, ja ipak igram više u vezi. Doista talentiran dečko, sad je u formi, pred njim je, vjerujem, velika karijera.
Koje su, dakle, Dinamove prednosti, a koje Benficine uoči ove dvije utakmice?
- Teško je govoriti o prednostima i manama, znamo koliko je nogomet nepredvidljiv. Dinamo je ozbiljan suparnik, koji je ove godine već napravio puno, znam kakva je euforija u Zagrebu i što nas čeka u Maksimiru. Ali, čekat će i njih na Luzu, pa tko se bolje snađe...
Iz Lokomotive preko Dinama do Zagreba
Kao klinac Krovinović je nogomet počeo igrati u Lokomotivi, Kajzerica je bila najbliža mjestu stanovanja. Tamo se odmah vidjelo da ima potencijal za ‘nešto više’ pa su ga brzo primijetili Dinamovi skauti i treneri te je već 2007., s 12 godina došao u Maksimir.
Bio je u Dinamu tri godine, međutim tada nije bio u prvom planu pa je, kad i Marko Pjaca, napustio Maksimir. Skrasio se u Kranjčevićevoj i u Zagrebu prošao zadnje godine juniorskog staža, tamo zakoračio i u seniorski nogomet. Debitirao je za Pjesnike u Prvoj HNL protiv Slavena Belupa 2013. s nepunih 18 godina, a već iduće sezone bio je standardan, propustio tek jednu od 36 prvenstvenih utakmica. No, Zagreb je ispao u Drugu HNL, pa je iduće sezone Krovinović igrao i u tom rangu natjecanja. Nakon povratka u Prvu HNL 2015. odigrao je još šest utakmica i u zadnjim danima prijelaznog roka za 800 tisuća eura otišao u Rio Ave. Ukupno je za Zagreb odigrao 78 utakmica i zabio 13 golova. (tn)
Od trnja do zvijezda pa opet natrag
Izboriti se za minutažu i status u Rio Aveu nije bilo lagano. Prve je sezone odigrao tek devet utakmica, dobivajući tek mrvice, rijetko je bio u početnoj postavi. Ni prvi dio sezone 2016./17 nije krenuo bajno, sve do prosinca bio je između klupe i terena, uglavnom igrač za zadnji dio utakmice.
U tim se trenucima počelo pričati o njegovu odlasku iz Portugala, poglavito iz Rio Avea, želio je igrati, a jedna opcija bio je i - Osijek. I nije on bio nezainteresiran, da je Osijek tada želio i mogao platiti oko milijun eura odštete, Krovinović bi se možda vratio u Gradski vrt. Međutim, takav rasplet nije se desio, a onda se u Rio Aveu otvorila perspektiva. Krovinović je dobio priliku uslijed nekih ozljeda, krenuo je fantastično, od siječnja do kraja sezone odigrao praktički sve minute, zabio asistirao. Postao je najbolji igrač kluba, mlada zvijezda portugalske lige, Benfica uopće nije čekala već je u ljeto 2017. iskeširala za njega tri milijuna eura. Otišao je na Luz nakon 50 utakmica i sedam pogodaka. U Benfici je krenuo operacijom slijepog crijeva, ali brzo se vratio i opet, kao u Rio Aveu, kad je dobio priliku postao je jedan od najboljih igrača. Njegovim ulaskom u momčad počeo je uzlet Benfice, a ispada da je njegovom ozljedom krenuo novi Benficin pad. Baš u najboljoj formi i kad je već došao u izbornikove planove, ozlijedio je ligamente koljena i oporavak je trajao gotovo 10 mjeseci. Dosad je za Benficu odigrao 27 utakmica i zabio je dva gola. (tn)