Hajduk je na pripremama ostao isti kao prošlog proljeća, s jednom bitnom razlikom - nema Mije Caktaša. Igra je ista, pogrešaka u obrani je bilo više nego inače, ali i prošle sezone Hajduk je najviše problema imao u defenzivnom skoku. Pogotke je proljetos primao rijetko, ali kada je Posavec morao po loptu u mrežu, uglavnom se to događalo nakon prekida. U skoku. Sve je isto, samo Mije nema i to je problem.
Oreščanin nije stvorio plan B, igra bez Mije Caktaša ostala je ista, samo se “figure mijenjaju”. Ali, potvrdilo se u četiri pripremna susreta u Sloveniji, da nije svejedno igra li fantazista iz Dugopolja ili njegove alternacije u liku Delića i Tahiraja, a ponešto i Sahitija. Caktaš je prošle sezone zabio 19 golova u HNL-u i jasno je da se to nije slučajno dogodilo. Igra je bila koncipirana na Miju koji je dolazio iz drugog plana, ulazio u prazan prostor koji se punio loptama Jaira i Gyurcsa.
U tim situacijama Caktaš je nemilo zabijao, ali to ne rade njegove alternacije. Hajduk se mučio u realizaciji s protivnicima izabranim iz klase podjednakih. Krilja Sovjetov, Slask i Zorja momčadi su ranga Hajduka, dok je Aluminij na papiru slabiji iako je Bijele nadigrao više nego ostali. Ali činjenica je da je Hajduk dopustio previše prigoda u svakoj utakmici. Zorji je nedostajalo precizno zadnje dodavanje da utakmicu rezultatski prevede na svoju stranu. Ovako remi izgleda dobar, ali ne bavimo se u analizi primarno rezultatima, već igrom i stvaranjem momčadi.
Startna postava u nekoj idealnoj kombinaciji, kada su svi zdravi i spremni, ostala je gotovo identična prošlogodišnjoj. Jurić ili Jradi, odnosno Svatok ili Lopez, mali su upitnici oko igrača koje trener ionako već dobro poznaje. Otišao je Palaversa na kojeg Oreščanin nije ozbiljno računao, a dobio je Simića na stoperskoj poziciji i Dolčeka kao alternaciju za lijevog beka. Podigne li se Špikić na razinu da može preuzeti ulogu Tudora u ofenzivnom segmentu, bit će to po kvaliteti i širini kadra momčad jača nego je bila ovog proljeća. Jedino nedostaje napadač.
Nema te druge opcije, nema u igri plana B koji bi se primijenio kada nedostaje Caktaš. Bude li dugopoljski golgeter zaista spreman za Istru 21. srpnja, bit će to odlična vijest, ali dok ga ne vidimo na terenu slušamo i one “oblačne” prognoze koje kažu da njegovi problemi s preponama nisu tako jednostavni.
U svakom slučaju protiv Maltežana se očekuje prolaz i bez Mije, ali na pripremama se dobro vidjelo kako teško Hajduk dolazi u šanse protiv čvrstih, tvrdih momčadi sa istoka Europe. Nije ni Aluminiju mogao napraviti pritisak, ali za utjehu postoje dvije činjenice. Prva se zove Gzira United, a druga je rani početak sezone. U pravoj formi Bijeli moraju biti početkom kolovoza, od tada kreću odlučujuće bitke i najvažnije utakmice. Zato će im susreti s Rusima, Poljacima i Ukrajincima biti odličan pokazatelj za sve ono što moraju popraviti, na čemu trebaju raditi sljedećih mjesec dana dok zagrijavaju motor do radne temperature u kolovozu, pa i kasnije... Ambicije su visoke, shodno tome i pravo na pogrešku Oreščanina i njegove momčadi svedeno je u male okvire.