Židak i Ćiro
Neja Markicevic / Hanza Media / Hanza Media

'U AGONIJI'

KAKO JE O DINAMU PISAO TOMISLAV ŽIDAK U Maksimiru su vladali predsjednici države, generali, klošari..., ali nitko nije otkrio razloge tog prokletstva

AUTOR:
    • Tomislav Židak,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 14.03.2019. u 19:03

  • Tomislav Židak, nažalost, nije doživio Dinamovo proljeće 2019. Doajen sportskog novinarstva o njemu je pisao gotovo cijeli život, a napustio nas je 13. travnja 2017., godinu i pol prije no što je Bjeličin Dinamo izborio proljeće u Europi nakon 49 godina. Ovo je podsjećanje na tek jedan od brojnih antologijskih Tominih tekstova koji su desetljećima uveseljavali čitatelje.

    U maksimirskoj "dolini faraona" i najkrupnije "ribe" umiru od zagonetne bolesti, nema tu neke konstante ni dugog života, nakon dvije, najviše tri sezone ginu kao muhe.

    Dinamom su vladali predsjednici države (Franjo Tuđman), generali (Đuka Prilika), politički disidenti koji su u taj klub dolazili po kazni (Ivan Šibl), direktori multinacionalnih kompanija (Mirko Barišić), ministri (Gojko Šušak), osrednji gradonačelnici (Ivo Vrhovec) i dobri gradonačelnici (Branko Mikša), bankari (Neven Barač, Martin Katičić, Josip Šoić), birtaši (Tomica Horvatinčić), ginekolozi (Velimir Šimunić), udbaši (Josip Drpić) i partijaši (Branko Devčić). Pa glumci (Zlatka Vitez), politički kratkoprugaši (Zlatko Canjuga), nogometaši (Velimir Zajec) i ljudi s ulice (Zdravko Mamić).

    Bilo je i međunarodnih varalica najvećeg kalibra, avanturista, klošara, čak i novinara, ali nitko od tih briljantnih umova nije otkrio razloge Dinamovog prokletstva. Brzo su se penjali na scenu i još brže bi s nje odlazili.

    Siniša Sunara/Cropix
    ALL

    Zlatko Canjuga u društvu Zdravka Mamića

      

    Miroslav Krleža je samo jednom bio na maksimirskom stadionu, no, Dinamo ga nije naročito inspirirao. Nije tu bilo previše ni gospoštine ni glembajevštine, ni boje "starog zlata", iako je Dinamo nekada, dok su još vladali "drugovi", figurirao kao gospodski klub. No, osim "Banketa na Okrugljaku", u Maksimiru se od Krležinih komada svake kasne jeseni igralo samo "U agoniji". Ta drama se već desetljećima ne skida s repertoara, poput "Les Miserables" na Leicester Squareu, koja igra već 35 godina.

        

    OSAM TAMBURAŠA

    U posljednjih trideset i nešto godina Dinamom je vladalo osam "faraona". Svatko na svoj način. Branko Zebec, Vlatko Marković, Ćiro Blažević, Neven Barač, Josip Šoić, Zlatko Canjuga, Velimir Zajec i Zdravko Mamić, sve su to odreda bili legendarni nogometaši i treneri s reputacijom, briljantni privrednici, slabi bankari i još gori političari. Svaki od osam maksimirskih tamburaša imao je kuglu oko noge. Vlatko Marković Srebrića, Barač Devčića, dok je Šoićev, Canjugin i Zajecov ''uteg'' bio Zdravko Mamić. Kao što Paul Breitner vitla bičem nad Bayemom, šibajući nemilosrdno Beckenbauera i Rummeniggea, tako je i Zdravko Mamić u proteklih trinaest godina bičevao sve maksimirske vladare, posprernivši ih na kraju u njihove mračne piramide.

    Neke je natjerao na skakanje preko plota (Šoić), neki su iz Maksimira bježali požarnim stepenicama (Canjuga), a neki se ni danas od sramote ne žele vratiti u Zagreb (Zajec). Međutim, danas, kada je na vrhuncu slave, Mamić zna da je sve u Maksimiru kratkog vijeka, vjerojatno je svjestan da i za njega već grade - piramidu. I sve nas živo zanima tko će ga naslijediti kad ga obujmi zagonetna bolest? Najvjerojatnije Zvonimir Boban!

    Ronald Gorsic / CROPIX
    CROPIX

      

    Međutim, Mamiću je Bog usadio ulični instinkt, ili, kako bi rekao Ćiro Blažević - i na leđima radare nosi - i taj instinkt ga opominje da Dinamu nužno mora promijeniti krv, ili će i on uskoro biti pokojni. Dinamu treba svježe plave krvi, ne bi li se oslobodio misterija zagonetne smrti, koja prijeti i Mamiću. Upravo zato je ekspresno likvidirao Ćiru Blaževića, iako je to vjerojatno bila njegova najteža odluka u životu.

    Jasno je bilo Mamiću da pod istim krovom nema opstanka za dva lica, koja su napisala autobiografiju pod istim naslovom 'Ja, najveći!". Sada je na vrhu piramide samo on, oboružan "Siemensovim" milijunima, okružen "zaštitarima'', koji su došli niotkuda i koji su sretni da mogu dežurati pred vratima njegove kancelarije. No, na stranu s tim marginalnim "kev kev" tipovima, Mamić mora javnosti reći kakav će Dinamo ponuditi navijačima. Otišli su Butina, Marić, Polovanec, Balaban, otići će i Mikić. Došao je Štrok, nogometaš koji ima pluća najviše za 60 minuta. Došli su Pavličić i Pranjić, nesumnjivo nadareni momci, ali, stigli su iz kluba koji se grčevito borio za opstanak i koje je od velike sramote spasio Dinamov golman Turina.

     

     

      

    PONOĆNI KAUBOJ

    Od ozbiljnih igrača u Maksimiru su ostali Drpić, Agić, Kranjčar, Poldrugač i Olić. Netko će dodati - i Mitu!

     

    Dino Drpić
    Nenad Dugi / Hanza Media / Hanza Media

      

    No, Rumunj je poput ćudljivog engleskog vremena, zar nije sam Mamić izjavio da je Mitu otkrio čari velegrada i pretvorio se u divljeg zagrebačkog ''ponoćnog kauboja". Dakle, ako podvučete crtu pod sva ta imena, nazirete li obris europskog Dinama? Ne baš. Lako je Alexu Fergusonu, koji je prodao Davida Beckhama za 25 milijuna funti.

    S tim novcem će kupiti golmana (Robinson), veznog igrača (Ronaldinho) i napadača (Harry Kewell), ako se kojim slučajem Ruud van Nistelrooy prehladi. I u ovako komponiranu momčad (Robinson - G. Neville, Rio Ferdinand, Silvestre, O'Shea - Roy Keane, Butt - Ronaldinho, Scholes, Giggs- Van Nistelrooy) Englezi jako sumnjaju, a kako neće purgeri biti skeptični u ono što će ponuditi Mamić i Jurčević. Osim ako se Mamić već nije odrekao Europe, kako bi na miru mogao graditi momčad za sezonu 2004/5. Ako je tako, onda to treba otvoreno reći i pripremiti navijače na osrednjost, poraze, lutanja i oscilacije. Može li nogometni Zagreb progutati takav Dinamo? Sumnjam. Jalni Zagreb nije mogao podnijeti ni veliki Dinamo, kakav je bio u Canjugina vremena. Narodu nije odgovaralo ime i zbog toga se ignorirao čak i remi na Old Traffordu sa slavnim Manchester Unitedom.

     

    FATALNI VIRUS

    Narodu nije odgovarao ni Ćiro Blažević, makar će ga povijest tretirati kao najtrofejnijeg Dinamovog trenera svih vremena, Ćiro je veći i od Martina Bukovyja, koji je stvorio predratni Građanski.

    Narodu ne odgovara ni Mamić, jer se razmeće jahtama, milijunima, jer je vlasnik agencije za prodaju igrača i jer vlada Dinamom kao što ni Tuđman nije vladao. Mamić je definitivno promijenio krv Dinamu.

    Bad Waltersdorf 190707.
Utakmica arsenal - genclerbirligi, u kojoj je zaigrao i nas Eduardo Da Silva nakon nje trener Arsen Wenger davao je izjave hrvatskim novinarima medju kojima se nasao i nas Tomislav Zidak.
foto Marin Tironi / CROPIX
-spo-
    CROPIX/Arhiva
     

      

    Riješio se karizme Ćire Blaževića, očistio je kancelarije od buntovnih i neposlušnih činovnika, riješio se grupe igrača koji nisu htjeli igrati za kikiriki. Doveo je mladog, talentiranog trenera, no, ne znam koliko vrijedi "parfem s Jurčevićevim imenom". Za Ćirin se znalo.

    Na lageru je desetak mladih igrača, koje treba pokazati svijetu, da bi se vratio uloženi novac. Upravo zbog njih se Mamić okružio savjetnicima, kojima bezgranično vjeruje, iako su oni u nogometnom smislu Mr Nobody. Ova jesen će biti najveći test i najveće iskušenje za Zdravka Mamića ili, ako baš inzistirate - za Dinamo!

    Doznat ćemo je li njegov stručni team (Lončarević, Jozak, Đikić) odabrao prave momke, je li ih dao u prave ruke (Jurčević), odgovaraju li europskim kriterijima, ili su njihovi limiti omeđeni granicama Hrvatske lige. Ne želim biti loš prorok, ali, opomenut ću Mamića; "Zagreb nikad nije trpio mediokritete", makar su baš oni bili nositelji tog fatalnog virusa, koji je prouzročio misteriozne "smrti" spomenutih Dinamovih velikana. Nosi li i Mamić taj virus u sebi?

    Vjerojatno, jer smrtonosno je okružiti se sitnim grajzlerskim dušama da bi sam ispao velik!

     

    Zagreb, 130418.
U Matis Absolut Loungeu odrzana je svecana promocija knjige kolumni novinara Jutarnjeg lista Tomislava Zidaka - Price iz Maksimirske sume.
Na fotografiji: knjiga.
Foto: Dragan Matic / CROPIX
    CROPIX

     

    Iz drugih medija