U Bratislavi se održava Europsko prvenstvo u kickboxingu, reprezentacija Hrvatske je sjajna, borkinje i borci osvajaju medalje. U društvu smo tih sjajnih djevojaka i mladića, gledamo njihove borbe i uspjehe. Ali uskoro će prema Slovačkoj i Dinamo. Dvadeset petog dana mjeseca listopada Modri igraju vjerojatno jednu od najvažnijih utakmica u svojoj povijesti. U Trnavi je protivnik Spartak, a eventualnom pobjedom, trećom u nizu u svojoj skupini, zagrebački bi klub praktički bio “centimetar” do europskog proljeća koje čeka 48 godina...
Trnava je pak samo 53 kilometara udaljena od Bratislave. Iskoristili smo priliku da iz glavnog slovačkog grada odemo do Trnave, kako bismo vidjeli gdje će to momčad Nenada Bjelice tražiti svoju propusnicu za europsko proljeće. Putovali smo luksuznim vlakom, ovdje u Slovačkoj vlakovi su zaista sjajni, promet ljudi se velikim dijelom odvija baš tim prijevoznim sredstvom. Pretpostavljamo da je razlog i cijena, kartu od Bratislave do Trnave platili smo 2,15 eura...
Bez reprezentativaca
Na našem cilju na koji smo stigli za nekih 25 minuta čekao nas je naš domaćin, bivši nogometaš Rijeke, Krke, Krškog i Celja, iznimno simpatični momak Filip Dangubić, jedini hrvatski nogometaš u slovačkom prvaku. Dangubić je bio jedan od najtalentiranijih riječkih nogometaša, u juniorima je bio izvanredan, ali znamo da Nevera s Kvarnera ne koristi svoje dečke koji su ponikli u nogometnoj školi, Matjaž Kek ga nije vidio u svojim planovima za udarnu momčad. Doduše, slovenski stručnjak vratio ga je s posudbe iz Celja, naznačio mu je da će na njega računati, ali opet ga je zaboravio te je Dangubić odlučio karijeru nastaviti u Spartaku.
Sjedili smo na kavici u centru gradića, blizu njegova stana. Kako je sve u Trnavi na “dohvat noge”, tako i Filip na treninge i na utakmice ide - pješice!
- Treba mi od stana do stadiona sedam-osam minuta...
Prošetali smo s njim, nama se činilo da je trebalo čak i manje.
Ima još jedna zgodna pričica kad se radi o Spartaku. Naime, slovački prvak nema svoj restoran u kojem se hrane igrači, nego se moraju snalaziti samostalno. S obzirom na to da Filip živi kao samac, morao je naučiti kuhati.
- Sam si kuham, naučio sam sve. Je, nekada kad se vratim umoran s treninga, nemam baš volje za kuhanje, ali uspijevam nekako.
Nije uvijek sam, ponekad mu stigne u posjet i djevojka, a jednom ga je posjetio i otac, Boban Dangubić, liječnik NK Rijeke.
- Od one momčadi koja je osvojila naslov prvaka, otišla su tri-četiri igrača, ali stigla je isto toliko novih. Vidite, izgleda da su nam suđeni klubovi s područja bivše države. U kvalifikacijama za Ligu prvaka prvo smo izbacili Zrinjski, pa smo nakon Legije za ulazak u Ligu prvaka igrali s Crvenom zvezdom, gdje smo ispali, ali smo onda u trci za Europskom ligom prošli Olimpiju. Sada u skupini Europske lige igramo s Dinamom. Još nas peče onaj poraz od Zvezde, ispali smo u produžecima. Bili smo blizu Lige prvaka...
Kad pričamo o njegovu klubu, Filip će nam kazati..
- Mi smo poznati po čvrstoj defenzivi. Primamo malo pogodaka, tu smo jako dobri. Jaki smo u prekidima. Isto tako je zanimljivo da Spartak nema ni jednog slovačkog reprezentativca, imamo dva mlada slovačka reprezentativca, jednog Čeha koji igra u njihovoj selekciji U-21, ali imamo i jednog A reprezentativca Gruzije. Inače, reprezentacija Slovačke popunjava se igračima iz inozemstva.
Treba se prilagoditi
Naravno, takva defenzivna orijentacija ne ide baš na ruku mladom momku iz Rijeke.
- Da, to mi ne odgovara previše, ja sam napadač. Ali dobro, treba se prilagoditi. U početku kad sam došao, igrao sam dosta, imao sam veliku minutažu. Imao sam sedam nastupa, od toga šest u udarnom sastavu. Jer je trener rotirao s obzirom na to da smo igrali Europu i domaće prvenstvo. Sad manje rotira, pa i manje igram. Nisko smo u prvenstvu, deveti smo, jer smo sve bacili na - Europu! Cilj nam je, naravno, ući u play-off, liga od 12 klubova dijeli se na šest koji igraju za prvaka i one koji se bore za ostanak.
Spartak želi proći skupinu, zato je sve bacio na Europsku ligu.
- Naše šanse nisu nerealne. Dinamo je uvjerljivo najjači, to znamo. Ali možemo se potući s Anderlechtom i Fenerbahčeom. Konačno, Anderlecht smo dobili, a ni Turci nas nisu lako pobijedili. Utakmica u Istanbulu bila je “li-la”, ali je odlučio klasni igrač Slimani. Fener nije pokazao da je bolji od nas. Kod nas uglavnom igraju češki i slovački nogometaši. Ima jedna južnoamerička agencija koja radi u Senici, to je zapravo najveći dodir slovačkog nogometa s južnoameričkim.
Kaže da je pomoćni trener već nekoliko puta pitao “kakav je Dinamo”, koliko poznaje zagrebački klub...
- Veli on meni: “Dinamo dobar, ha?” Ja mu kažem: “Stvarno su odlični!” Ispričao sam mu se najljepše, govorio o širokom kadru, sjajnim igračima. Dinamo je jači nego prošle sezone, vidi se kemija u momčadi. Gledao sam ih protiv Young Boysa, bili su bolji, ali su ispali. Inače, kad je Dinamo u pitanju, sviđa mi se jako Mislav Oršić. I Izet Hajrović. A kad se radi o stilu igre, Mario Gavranović tip je napadača sličan meni. Kao neka “lažne devetka”. Gavranović je jako koristan igrač za momčad.
Sjajna infrastruktura
Kako u Spartaku doživljavaju Dinamo?
- Još nismo analizirali Modre, ali znam da o Dinamu misle sve najbolje. Isto tako i drže da nama odgovaraju “momčadi s Balkana”. Oni, naime, Hrvatsku gledaju kao balkansku državu. Pa izbacili smo Zrinjski i Olimpiju, skoro i Zvezdu. Momčadi s prostora bivše države vole nadigravanje, igru, ofenzivu. Zato im momčadi kao što je Spartak, koje su čvrste, disciplinirane, organizirane, baš ne leže. Mi tu vidimo svoju šansu. Mislimo da iz ove skupine u europsko proljeće prolaze Dinamo i - Spartak! Dinamo će sigurno proći, ali nadamo se da ćemo mu mi praviti društvo.
Nakon kavice u centru, Dangubić nas je odveo na stadion Arenu u Trnavi. To je prekrasan stadion koji prima 19.200 gledatelja. Unutrašnjost je sjajna, kao da ste, recimo, na Allianz Areni.
- Ovdje u Slovačkoj postoji sjajna infrastruktura, stadioni nisu veliki, ali su svi izvanredno uređeni. Ovdje na našem stadionu igra i reprezentacija.
Kad smo došli, stadion je bio zaključan, ali je zbog Filipa napravljen izuzetak, pa nam je čuvar otključao zdanje, mogli smo prošetati do terena. Izgleda odlično, ali Marin Ljubičić jučer se u SN nije razbacivao komplimentima na tačun travnjaka.
- Nama je veliki hendikep što ćemo igrati bez navijača. Na europskim utakmicama stadion je stalno pun do vrha, navija se cijelu utakmicu. Bez obzira na rezultat, pozitiva je ogromna, stalno su s nama dobre vibracije. Inače, u prvenstvu nas ne prati toliko gledatelja, na te utakmice dolazi 4-5 tisuća ljudi. Inače, kad se prošle sezone osvojio naslov prvaka, fešta je u gradu trajala dva dana. Ljudi ovdje obožavaju Spartak.
Veli da su nogomet i hokej na ledu daleko najpopularniji sportovi u Slovačkoj.
- Neki kažu da je hokej na ledu možda malo popularniji.
Dangubić je dobio priliku u posljednjoj kup-utakmici Spartaka i zabio je - tri pogotka!
- Igrao sam na toj utakmici na desnom krilu, ali to nije moja pozicija. Trener me pitao bi li igrao tu poziciju, a kako sam željan igre, rekao sam, naravno, da bih. Odlično sam se snašao, jer mi odgovara ulazak s krila u sredinu. Osjećao sam se odlično. Sad ćemo vidjeti... Jer Latal je u nekim trenerskim filozofijama sličan Matjažu Keku. Sad kad je prestao rotirati, igra uglavnom s istom momčadi. Želio bih igrati već protiv Dinama. Eto, sad kad sam zaigrao u Kupu, bio sam sjajno raspoložen. Imao sam osjećaj kao da igram za Real iz Madrida! Kao da živim u Madridu, a ne u Trnavi.
Veli da s nestrpljenjem čeka Dinamo, a u međuvremenu se bavi i fakultetom.
- Prošle godine sam upisao fakultet sportskog menadžmenta, radi se o online fakultetu u Danskoj. Sad gledam da se prebacim u Zagrebom u Aspiru. Volio bih imati fakultetsku diplomu, zasad imam svjedodžbu Sportske gimnazije iz Rijeke...
Eto, želimo mu da ostvari želju i zaigra protiv Dinama. Spartaku, naravno, ne želimo.