Eto, glavno da imamo regularnu HNL, sve po propisima. Hajduk i Rijeka ispali su iz Europe i mogu se okrenuti domaćim izazovima protiv Gorice i Rudeša.
Više neće imati potrebu tražiti odgode kao što su zatražili pomicanje termina za međusobni derbi na Rujevici (12. kolovoza, 1:1) između dva europska ogleda koja su im život značila. HNS ih je odbio i zaštitio "regularnost".
Odluku da "nema razloga za odgodu derbija" uime Natjecateljske komisije HNS-a potpisao je Ante Vučemilović Šimunović, inače dopredsjednik HNS-a. Amenovao ju je povjerenik natjecanja Josip Brezni. Ono što čudi jest da su takvu odluku olako prihvatili Damir Mišković, predsjednik Rijeke, također i dopredsjednik HNS-a, te njemu blizak direktor natjecanja i infrastrukture Marijan Kustić. Svojim utjecajem svakako su je mogli korigirati u zajedničkom interesu svih: i HNS-a, i Rijeke, i Hajduka, i svih ostalih klubova.
Ovako su kuhari iz vodstva natjecanja isforsirali odluku na štetu svih. Gubitnici su apsolutno svi dionici u hrvatskom nogometu, od klubova, saveza, igrača, navijača, medija.
Klubovi pogotovo, jer im Europa goli život znači, već sljedeća runda donijela bi im milijunske zalihe za cijelu sezonu, a nedosanjano igranje u skupini Europske lige i ozbiljnu zaradu u milijunima eura.
Stalno ponavljamo da je nogomet jedini sport u Hrvatskoj koji ima privilegiju živjeti od europskih donacija, od UEFA-inih i FIFA-inih nagrada do transfera igrača, i da je to ključni razlog zašto hrvatski nogomet, barem kroz reprezentativnu razinu, visoko kotira u svijetu. Da je osuđen na državne potpore i milodare iz budžeta, odavno bismo imali amaterizam, kao što nam je amaterska infrastruktura, tereni i stadioni.
Da bi se zarađivalo od Europe, mora se biti u europskom izlogu i zbog toga su ljetni mjeseci, kad se u pretkolima rješava europska sudbina, najbitniji u životu naših klubova. Evo samo dva svježa primjera: Osijek je zahvaljujući utakmicama s Glasgow Rangersima tom klubu prodao kapetana Bornu Barišića, a lani je Hajduk u mečevima s Evertonom ostvario rekordni transfer Nikole Vlašića. Europski kontinuitet omogućio je i Dinamu da postane rekorder finala Svjetskih prvenstava s 14 igrača koji su nosili plavi dres.
Osim egzaktnih materijalnih dobitaka, zahvaljujući europskim ogledima veće je zanimanje i za domaću ligu, veća je gledanost i više je ljudi na tribinama i kada se igraju utakmice HNL-a.
HNS, koji također živi od svjetskih uspjeha reprezentacije, trebao bi im biti maksimalna pomoć i servis na europskom putu.
Treneri najbolje znaju koja je razlika između toga da pripremaju momčad da u tjedan dana tri puta bude na maksimumu (četvrtak-nedjelja-četvrtak) te kada dobiju mogućnost da se igrači osvježe i ozbiljno pripreme za najvažnije europske ispite. Pogotovo na visokim ljetnim temperaturama. Ne treba ići dalje od primjera sa Svjetskog prvenstva, jer Vatreni nakon podužeg odmora još uvijek plaćaju danak ubitačnom ritmu koji su imali u Rusiji.
Možda su baš ti kobni pogoci i pogreške, pad Hajduka u 93. minuti u Bukureštu, a Rijeke u završnici na Rujevici, bili posljedica pada energije i koncentracije, potrošnje u međusobnom derbiju tri dana ranije. Možda jesu, možda nisu; nijedan sportaš ne voli se pozivati na umor, ali činjenica je da su se igrači potrošili fizički i emotivno za jedan prvenstveni bod, da su potom "pukli" u europskim ogledima, a da će se sad silom prilika morati prebaciti u "laganini" ritam HNL-a od jedne utakmice tjedno.
Nije Nenad Bjelica slučajno dosad izrotirao već 27 igrača u Europi i HNL-u, no to je Dinamo koji ima dovoljnu kvalitetu i širinu u igračkom kadru. Kopić u Hajduku i Kek u Rijeci nisu si mogli priuštiti takav "luksuz".
Poželjno je izbjegavati usporedbe s lošijima i nesređenijima od nas, no Crvena zvezda dobila je ekspresno odgodu u Srpskoj ligi čim joj se otvorila mogućnost da se bori za ulazak u Ligu prvaka.
Daleko od toga da je HNS najodgovorniji za ispadanje Hajduka i Rijeke jer se "striktno pridržavao kalendara", to ne amnestira slabosti klubova, no baš zbog toga, jer svi znamo kakve su Hajdukove i Rijekine muke da budu koliko-toliko konkurentni u Europi, mogao je i morao im pružiti ruku, pogotovo jer to nikoga ne bi koštalo. Samo malo dobre volje i vjere u zajednički interes. Ako i ne bi pomoglo, s ovakvim europskim debaklom taj se jadranski derbi mogao odigrati već sljedećeg tjedna, slobodnih termina imat će sad na bacanje.
Hajduk se brže od očekivanja mora suočiti s "blagodatima" vladavine prethodne uprave, predsjednika Kosa i sportskog direktora Branca, koji su u financijskim izvještajima isijavali blagostanje, a na terenu ostavili nikad veće siromaštvo.
Vodstvo koje na Poljudu može ostati zapamćeno kao "sanitarni kordon" jer se na sva zvona isticala obnova sanitarnog čvora, dok je rasprodano sve što je vrijedilo i na transferima se zavrtjelo dvadesetak milijuna eura, da bi novi predsjednik upozorio na "probleme u likvidnosti", a svlačionica ostala prepuna preplaćenih igrača koji ne mogu igrati, a ne žele ni otići iz Splita.
I to sve pod patronatom istog Nadzornog odbora koji je dopustio i generirao takvo urušavanje nametnuvši cijelom Splitu demagogiju "rezultat je samo trend, ideal je vječan".
Zbog ideala i bezgranične odanosti navijača Hajduk je u jedine dvije europske utakmice okupio više od 50.000 ljudi na Poljudu, no rezultat je takav da više nije problem pet bodova zaostatka za Dinamom i Rijekom u samo tri kola, a sedam za Osijekom, nego pet bodova minusa - iza Lokomotive. Treba izvući sezonu da bi Split uopće vidio koju europsku utakmicu sljedećeg ljeta.
Damir Mišković kao Rijekin gazda najbolje zna što znači rani gubitak Europe i njemu prvom šampionski trener Kek mora dati odgovor na pitanje zašto mu je momčad izgledala preplašeno i blijedo u ključnom dijelu sezone.