Imao je Dinamo dobrih priča ove sezone. Pogodio je s pojačanjima, plasirao se u Europsku ligu, bio je na korak do Lige prvaka, a na tribine se vraćaju navijači... Modri danas žive svoje krasne dane, tu nema dvojbe. Bilo je igrača koji su se isticali, od Zagorca, Ademija, Olma, Oršića, Hajrovića, Gavranovića, Dilavera, Theophile-Catherinea...
Sve je bilo na meni
Nama je pak jedan igrač najveće pozitivno iznenađenje. To je Amer Gojak (21), momak koji je iz sarajevskog Olimpica u sezoni 2014/15. stigao u plave dvore. Nije da nismo znali da je momak dobar nogometaš, vidjelo se to cijelo ovo vrijeme, ali ove sezone jednostavno je - “eksplodirao”. Plasirao se u udarnu momčad Modrih, a kad slažemo sastav prije bilo koje utakmice, onda on jednostavno nikad nije u pitanju. Kao logika nameće se da taj mladi reprezentativac BiH mora biti “unutra”. Toliko je dobar. Definitivno, on je budućnost Dinama, u njega se treba ulagati, vrijedi truda, na kraju će biti i - novca. Nećemo sad o transferima, ali Gojak će danas-sutra napuniti maksimirsku blagajnu do vrha.
Jučer smo popričali s mladom Dinamovom zvijezdom i prvo ga pitali je li se nadao da će ove sezone biti igrač u udarnih jedanaest Dinama?
- Naravno da sam se nadao. Zapravo, bio sam uvjeren da ću se nametnuti treneru. Dobro sam odradio pripreme, pun sam samopouzdanja, ozljeda nema, a i lopta me sluša. I da tražim neki izgovor, ne bih ga mogao pronaći. Dakle, sve je bilo na meni, a kada je tako, onda mi je najlakše.
Koja je tajna, zašto igrate tako dobro?
- Ne bih isticao sebe. Nisam takav tip. Mislim da su moje dobre igre plod rada cijele momčadi. Uvijek kolektiv izbacuje pojedinca. Nekada sam to ja, nekada netko drugi, a sve to su službi rezultata. Moram priznati da mi je gušt trenirati i igrati u ovom Dinamu. Sve se posložilo u ovoj sezoni, od atmosfere do forme. Od tribina koje su se počele puniti do dobre igre.
Koliko je na vaše dobre igre utjecao Nenad Bjelica?
- Nije lako biti trener. Kada momčadi ide dobro, kada su rezultati pravi onda su zaslužni igrači. Kada krene po zlu, onda je prvi trener na meti. I zato me taj posao niti malo ne privlači za sada. Što se šefa tiče, nemam nikakvih zamjerki. Osjeti se da je bio igrač i da nas razumije. Nema povišenih tonove nego nameće autoritet znanja, a kada je tako, onda te momčad slijedi. Trener je uvelike zaslužan za ovu atmosferu koja nas prati i svakako najzaslužniji za dobre rezultate s kojima smo otvorili sezonu.
Je li se to nama samo čini, ali djelujete brže ove sezone, kao da ste postali brži, hitriji? I brže se rješavate lopte...
- Godinu dana sam stariji, iskusniji pa i bolji. To je normalan proces. Nerado pričam o sebi, neka to čine drugi, ali dobro se osjećam i to se valjda vidi.
A kako će Dinamo protiv Fenerbahčea? Može li se u Maksimiru pobijediti poznati turski klub?
- Uf... Kako bi bilo lijepo otvoriti skupinu pobjedom. To bi nas moglo gurnuti jako daleko. Iako, nećemo si lagati. Svjesni smo protiv koga igramo, kakav je Fener klub i koliko će truda trebati uložiti. A na kraju sve ovisi i o onom zrncu sreće koji je nedostajao protiv Young Boysa. Mislim da smo svi spremni i jedva čekamo tu utakmicu. Nadam se pred punim Maksimirom koji je zaslužio jednu veliku europsku pobjedu.
Ima li nade za proljeće u Europi?
- Tu sam nekoliko sezona, a već mi je puna glava tog proljeća. Mogu si misliti kako je starijim igračima i našim navijačima. Time nam samo namećete imperativ i teret na leđa. Samo ću reći ovo. Bilo bi lijepo biti dijelom generacije koja će skinuti to prokletstvo Dinamova proljeća. Imamo kvalitetu, imamo samopouzdanja i sve je na nama.
Čujemo da ste dobri duh svlačionice, da ste glavni zabavljač, da momke zabavljate bosanskim humorom?
- Pa i sami znati da u Dinamu vrijedi ona “nema stranca do Bosanca”. Drago mi je da me takvim smatraju jer sam takvog karaktera. Uvijek vedar i nasmijan. I ljudi to vide i osjete.... Ali, imam opasnu konkurenciju u svlačionici. Ima nas više tu i možda je u tome tajna dobre atmosfere u svlačionici.
Nego, isto tako čujemo da dobro pjevate pjesme Halida Bešlića? Je l’ to točno?
- Volim se opustiti uz dobru glazbu, a gdje neću onda pjevati kralja Halida!
Tko bolje pjeva sevdah, vi ili Izet Hajrović?
- Nismo još probali, ali neki duet bismo mogli napraviti, ha-ha, ha... Drago mi je zbog Izeta koji je dobro ušao u sezonu i pokazao klasu. Vidim ga ubrzo u reprezentaciji.
Imam sreću što sam blizu Prosinečkom
Sigurno sve vidi i Robert Prosinečki. Kad ćete debitirati za A vrstu BiH? Igrač iz prvog sastava Dinama mogao bi imati mjesto u rosteru? Barem na širem popisu? Već ste jednom dobili poziv, zar ne?
- Niste prvi koji me to pita, ali ne znam što bih vam rekao. Nisu novine poligon za lansiranje u reprezentaciju, već travnjak. I sigurno me u reprezentaciju neće pozvati hvalospjev, nego dobra igra. Tako sam posložio stvari u glavi i time se vodim. Imam tu sreću što sam blizu izbornika koji sigurno prati svoj Dinamo. Vidi i mene i Hajrovića... Za sada sam u mladoj reprezentaciji, imam iskustvo iz one seniorske i sve je na meni da mi BiH bude pravilo, a ne iznimka.
Dobro ide Zmajevima, Prosinečki odlično radi zar ne?
- Rezultat je jedino mjerilo rada izbornika. Imamo dvije uvodne pobjede na početku Lige nacija i vidi se da su svi u BiH zadovoljni. To je pravi pokazatelj rada Roberta Prosinečkog.
Mislite li da ćete igrati za BiH na Euru 2020. godine?
- Ja se nadam. Nitko sretniji od mene ako se to dogodi. Uvijek su ovi prostori obilovali talentima. Pa vidite, uostalom, gdje je Hrvatska bila ovo ljeto. Dakle, kvaliteta postoji, a na nama je da to pokažemo i napokon odemo na veliki turnir. Siguran sam da je BiH tamo mjesto.
Najviše se družim s cimerom Olmom
Brine li se još uvijek o vašoj karijeri tata Ahmet ili imate menadžera?
- Tata se brine o mojim poslovima i mislim da je to jedino normalno i ispravno. Iznimno smo povezani u obitelji, roditelji i brat često su u Zagrebu i time mi maksimalno olakšavaju ovu odvojenost od Sarajeva. Tati najviše vjerujem jer znam koliko je njemu stalo da uspijem u Dinamu.
S kime se najviše družite u Dinamu?
- Sa svima sam dobar. Zaista nema suigrača s kojim imam neki loš odnos. No, logično je da se igrači generacijski grupiraju. Ovi stariji su ekipa za sebe, mi mlađi smo svoji. Najviše se družim s cimerom Olmom, ali volim baciti karte sa svima. U zadnje vrijeme udaramo po Unu. Svaki slobodni trenutak sjedamo za stol i kartamo. Najslabiji dobije čvrgu...