Je li Matjaž Kek na San Siru dobio novo jako oružje u ofenzivnom dijelu momčadi? U svakom slučaju nastup Maxwella Boadu Acostyja zaintrigirao je mnoge, njegova brzina na širokom prostoru izgleda impresivno, kao i način na koji se otresao Bonuccija i iskoristio njegovu slabu reakciju za, doduše sretni, pogodak koji je Rijeku vratio u život na San Siru.
Stvarno velika šteta
Ovaj 26-godišnjak koji je rođen u Gani, ali je odrastao u Italiji tako je zamalo postao junak riječke večeri, baš na stadionu na kojem je sanjao da će zaigrati kada se prilično kasno, prije samo devet godina, ozbiljnije počeo baviti nogometom u mladoj momčadi Reggiane. Njegov potencijal prepoznao je jedan od lovaca na talente dok je s prijateljima igrao nogomet i pozvao ga na probu, a samo četiri godine kasnije već je za Fiorentinu debitirao u Serie A na utakmici protiv Cagliarija.
Ipak, potpuna potvrda potencijala nije se dogodila u šetnji kroz prva dva razreda talijanskog nogometa (Juve Stabia, Chievo, Carpi, Modena, Latina, Crotone) pa ga je igrački put doveo u Rijeku gdje će pod vodstvom Matjaža Keka pokušati napraviti taj iskorak koji mu je do sada nedostajao.
Ako je Heberu onaj pogodak protiv Olympiacosa bio prekretnica, Acostyju bi to definitivno mogao biti Milan.
- Osjećaj je bio prekrasan osim u trenutku kada smo dobili gol. Mislili smo do tog trenutka da nosimo kući bod koji je bio važan i vrijedan za nas. Šteta, stvarno je velika šteta zbog tog pogotka kojeg smo primili - govorio je nakon utakmice Acosty kojem su se miješali osjećaji sreće i tuge.
Poklopile se kockice
Iako se ne može pohvaliti zapaženim golgeterskim učinkom (14 golova u 161 nastupu profesionalne karijere) priznao je da mu je ovo najvažniji pogodak koji je zabio.
- Ovo mi je najdraži pogodak, ali imao sam sreće. Šteta samo što na kraju ispada da nije ničemu služio. Moj bi pogodak bio važan da nismo izgubili - skromno je poručio Ganac u riječkom napadu.
Ipak, priliku koju mu je ukazao Matjaž Kek je iskoristio, mogla bi to biti najava da njegovo vrijeme u riječkom dresu tek dolazi.
- Mislim da sam iskoristio priliku koju sam dobio. U klubu sam mjesec i pol dana, moram se još bolje uklopiti i uigrati sa suigračima, prihvatiti sve što trener traži u našoj igri jer ima razlika od onoga što sam igrao u Italiji. Trener mi daje priliku, dozira mi minutažu, najbolje zna kada moram, a kada ne trebam igrati. Hvala mu na tome, moje je da nastavim raditi i da čekam priliku, neovisno hoće li to biti pet ili 90 minuta. U svakom slučaju ovaj je pogodak motivacija za dalje, a nadam se da će ih u budućnosti biti još - zaključio je Acosty koji se kroz posljednja dva prijelazna roka već povezivao s Rijekom.
Sada su se kockice poklopile, Acosty pokazao zanimljive igračke kvalitete koje kod Keka sigurno može dodatno “ispeglati” i postati značajan Rijekin adut zahvaljujući brzini koju ima. Vrijeme će pokazati koji su mu pravi dometi i mogućnosti u HNL-u, ali nešto što može raditi razliku definitivno ima. Pitajte Bonuccija…