Hokejaš Martin Straka i dva nogometaša. Pavel Nedved i Petr Čech. Tri velikana, tri “plzenska kralja”, najpopularniji sportaši koje je ovaj grad, ili kraj, imao. Tako nam kažu u Plzenu, hvale se što odavde dolaze tri takve planetarne zvijezde. No, kad pričamo o dvojici nogometnih velikana, zanimljivo je da ni Nedved ni Čech nisu za Viktoriju upisali nijedan seniorski nastup, iako su ovdje prošli omladinsku školu.
Nedved je stigao kao 14-godišnjak, a onda s 18 otišao u prašku Duklu, taj mu se mandat računao u služenje vojnog roka. Potom je otišao u prašku Spartu, koja je Viktoriji obećala 30 posto od idućeg transfera, znamo da je Nedved potom išao u Lazio, pa u Juventus. Viktoria tada nije bila moćna, možda ni sposobna prepoznati i zadržati velikog Pavela, međutim, još je nevjerojatniji slučaj Petra Čecha.
Kako se na putovanjima često uvjerimo da je svijet uistinu malo “selo”, nije ni Plzen ostao iznimka. Naime, smjestili smo se u stanu u jednoj novogradnji, čiji je vlasnik Luboš Holy, momak na pragu četrdesete.
Pretplaćen na petice
Pričali smo tako o mnogočemu, nogomet je, naravno, bio neizostavna tema, da bi Luboš u jednom trenutku otkrio:
- Ja sam igrao nogomet u Viktoriji do juniorskog staža, a suigrač mi je bio Petr Čech. Išli smo i zajedno u školu, osnovnu i srednju. Ne mogu reći da smo u svakodnevnom kontaktu i danas, ali sretnemo se ponekad, popričamo, a kad odlučim otići u Englesku na utakmicu, znao mi je ostaviti ulaznice - ispričao je Lubos ne krijući koliko cijeni velikog vratara.
- Sjećam se kad smo kao klinci išli iz škole, vozimo se u tramvaju, a on priča kako je u školi dobio same petice, iako nije ništa učio. “Nisam stigao otvoriti knjigu, a dobio sam sve najbolje ocjene”, pričao mi je tada. Bio je jako pametan i inteligentan.
Zanimljivo, jer o golmanima i bubnjarima često se priča suprotno. A Čech, ako netko ne zna, iz hobija svira i bubnjeve.
Danas Čech u okolici Plzena ima vratarsku školu, roditelji mu i dalje žive u obiteljskoj, rodnoj kući, a on dođe povremeno, tek nekoliko dana preko ljeta. U Londonu broji svoje zadnje mjesece karijere, završava polako sve trenerske tečajeve i uskoro bi mogao u te vode.
- Mislim da ga to zanima, da će ubrzo biti trener, ali čini mi se da nije tip koji će početi kao pomoćnik, on bi mogao odmah u prvu momčad.
Hvatanje za glavu
A onda nam je Čechov prijatelj Luboš otkrio još dva zanimljiva detalja iz prošlosti.
- Znate, kad smo tek počeli igrati, sa sedam-osam godina, Petr nije bio golman. Igrao je u vezi i na utakmici se ozlijedio. Nije ga bilo neko vrijeme, vratio se baš na jednu utakmicu. Trener ga nije očekivao, ali došao je baš dobro, jer nismo imali golmana. Pa mu je trener kazao da neka malo brani, s obzirom da nije dugo trenirao. Ostalo je povijest.
I nije odmah pokazivao talent i naznake velike karijere.
- Ma kakvi, naprotiv. Zamislite ovo. S 15, 16 godina, Čech je bio nominalno četvrti golman u mlađim uzrastima Viktorije. Napunio je 18 i trebao potpisati profesionalni ugovor, a tih godina svote su bile mizerne. Recimo, za igrača njegova statusa i godina, otprilike 100 i nešto eura mjesečno! Ajde, neka je i 200, nije puno više. Došao je u klub i rekao da će potpisati, da nije problem, ali oni su rekli da za njega nemaju novca, da su neki drugi u prednosti. Zbog 100 i nešto eura mjesečno otišao je Čech u Blšane, pa u Spartu. I tako dalje... - hvata se za glavu Luboš.
A ti likovi koji su tako odlučili navodno još uvijek žive u Plzenu. I vjerojatno svaki dan razbijaju glavu zbog svoje odluke.