Azerbajdžan je neovisnost od Sovjetskog saveza stekao 30. kolovoza 1991. godine. Riječ je o zemlji koja je bogata naftom i prirodnim plinom, s većinskim muslimanskim stanovništvom (94,3 %). Država je ustrojena u polupredsjedničkom sustavu, postoji dosta primjera teškoga kršenja ljudskih prava, navodno je poprilično raširena korupcija, a značajno je ugrožena i sloboda medija. Po razini cenzure Azerbajdžan je peti na svijetu, ispred Irana i Kine. Tamo su zabranjena emitiranja svih stranih medijskih kompanija...
Sve to nije spriječilo UEFA-u da glavnom gradu Azerbajdžana povjeri domaćinstvo ovogodišnjeg finala Europske lige. Baku službeno ima dva milijuna stanovnika, neslužbeno i dvostruko više, zbog velikog priljeva izbjeglica. Riječ je o lijepom gradu u kojem se ima dosta toga za vidjeti, a sad se eto može pohvaliti i velikim europskim finalom. Čelnici UEFA-e ne vide ništa sporno u tome što će Baku ugostiti dvoboj u kojem će se za pehar boriti Arsenal i Chelsea, jer, kako kaže predsjednik Aleksandr Čeferin, ‘’nismo mogli znati da će u finalu igrati dvije engleske momčadi’’.
Olimpijski stadion u Bakuu
On ističe kako i ljudi u Bakuu vole nogomet ‘’kojeg treba razvijati posvuda’’. Ipak, teško će se s takvim stavom složiti navijači dvaju londonskih klubova, koji moraju prevaliti 3.970 kilometara kako bi uživo pratili svoje ljubimce u borbi za europski trofej, u gradu koji je od Londona udaljeniji nego, primjerice, Bagdad ili Rijad.
Komplicirano i skupo
Putovanje na krajnji europski istok (iako mnogi tvrde da Azerbajdžan zapravo i nije Europa) je komplicirano i vrlo skupo (čarter u organizaciji Arsenala stoji oko 1.400 eura), pa su mnogi navijači odustali od te avanture. Chelsea i Arsenal dobili su po 6.000 ulaznica za svoje fanove, no i jedni i drugi uspjeli su ih prodati tek oko 3.000. S obzirom na to da su ulaznice za finale prilično skupe, pitanje je hoće li stadion uopće biti pun. Azeri tvrde da su rasprodane sve najjeftinije ulaznice po 30 eura, bit će zanimljivo vidjeti koliko će od 68.000 mjesta doista biti popunjeno.
Iako je u današnje vrijeme zrakoplovom moguće stići bilo kuda, put do Bakua ipak je kompliciraniji nego što se čini na prvi pogled. Englezi su pomno istražili veze s azerbajdžanskom prijestolnicom i utvrdili kako u ovom tjednu ne postoji izravna veza između Londona i Bakua. Za putovanje u Baku na dan utakmice trebali bi dugo čekati na presjedanje u destinacijama poput Istanbula ili Kijeva.
Pet dana puta
Postojala je i znatno jeftinija varijanta putovanja kopnom uz korištenje vlaka i autobusa, no da bi se na taj način stiglo od Londona do Bakua potrebno je najmanje pet dana i to u vrlo zahtjevnim uvjetima. Moglo se na put krenuti i osobnim automobilom preko Istanbula, za što je bilo potrebno najmanje 59 sati za volanom.
Problem je i taj što zračna luka u Bakuu može primiti ograničen broj zrakoplova dnevno, pa je otpala mogućnost čarter-letova. Predložili su Azeri engleskim navijačima let do gruzijskog Tbilisija, odakle bi vlakom mogli do Bakua, no za tih 580 km potrebno je čak 12 sati, uz vrlo upitnu sigurnost putnika. Udruga Chelseajevih navijača izrazila je razočaranje što klub njenim članovima nije ponudio pomoć u organizaciji i pokrivanju troškova putovanja u Baku.
Oni koji su među prvima stigli u glavni grad Azerbajdžana objavili su neka svoja neugodna iskustva. Cijene taksija su i po nekoliko puta veće od uobičajenih, a neki su naišli i na otkaze rezervacija svojih soba tek po dolasku u hotele. Opet, ima i onih koji uživaju.
- Ljudi su stvarno prijateljski raspoloženi, a hrana je fantastična. Doista ne možemo tražiti više - rekao je jedan Arsenalov navijač iz Engleske.
Kao šlag na tortu cijele priče, tu je i termin odigravanja utakmice u 23 sata po lokalnom vremenu. Dakle, finale neće biti gotovo prije 1 u noći, a postoji naravno i mogućnost produžetaka i jedanaesteraca...
