U prvoj polufinalnoj utakmici Europske lige, protiv Arsenala u Londonu, madridski je Atletico izvojevao odličan rezultat, 1:1. Takav bi ishod sam po sebi bio veliki plus ambiciji, no treba uzeti u obzir da ga je madridska momčad ostvarila s igračem manje od 10. minute. Krivac takvom odnosu snaga je naš Šime Vrsaljko. Temperamentni 26-godišnji Zadranin već nakon minute i pol zaradio je prvi žuti karton, da bi mu osam minuta kasnije sudac Turpin pokazao i put u svlačionicu.
U četvrtak smo nazvali Šimu Vrsaljka da bismo prokomentirali taj polufinalni dvoboj, kojem je on svojim agresivnim stavom dao negativni pečat. Javio se oko 12 sati, nakon što je odspavao par sati po povratku iz Londona…
- Stigli smo u Madrid oko sedam ujutro i nešto sam malo odspavao nakon besane noći - kazao nam je Vrsaljko odajući dojam čovjeka koji se nije uspio opustiti…
Naš je dojam da je sudac bio u pravu kad vam je dodijelio dvije opomene u prvih deset minuta?
- Ha, što bih sada ja trebao reći osim da se mogu načelno složiti s vama, to jest sa sucem. No, ajmo realno gledati na stvari. Nakon što je meni dodijelio dva žuta kartona, do kraja utakmice više nikome, u 80 minuta, nije pokazao karton, iako je bilo startova koji su bili iznad onog kriterija koji je upotrijebio na meni. Meni to dosta govori, iako se moram pomiriti da sa strane propisa nemam što prigovarati.
Hoćete kazati da je sudac morao ipak voditi računa da je početak utakmice i ne odmah dati karton za jači start?
- Mislim, postoje različite utakmice i intenziteti, ovo je polufinale europskog natjecanja. Možda se moglo drugačije pristupiti početnom kriteriju. Upravo to što kasnije više nije bilo kartona osnažuje taj moj stav. Naravno, to ne mijenja da je odgovornost na meni. Prvi karton sam dobio tako što sam išao u spašavanje situacije za momčad, drugi zato što sam pružio nogu i za tren zakasnio na loptu te dohvatio nogu suparnika. Dogodi se, to su trenuci, ali bit će mi škola…
Je l’ vam trener Simeone što predbacio ili je njegovo isključenje zbog prigovaranja na tragu vaše agresivnosti i uobičajenih ponašanja Atletico Madrida…
- Ne, trener mi ništa nije kazao. To je nogomet, dogodi se takva situacija koliko god bila neuobičajena odmah na početku polufinalnog europskog dvoboja. Ono što je najvažnije, to je da je momčad super reagirala i svaka čast mojim suigračima što su u idućih čak 80 minuta pokazali da sjajnim karakterom mogu kompenzirati igrača manje i moju nesmotrenost. Upisan je rezultat koji nam daje velike šanse da u uzvratu izborimo finale pred našim navijačima.
Gledali ste utakmicu ‘sa strane’. Kakav je dojam?
- Potvrdilo se da je Arsenal dobra momčad, igraju u visokom ritmu, ali se vidjelo i to da je Atletico kvalitetniji suparnik. Igramo čvrsto, organizirano, a svemu tome dodatni pečat dajemo karakternošću grupe, zajedništvom. Zato se i kompenzira nečiji izostanak, odnosno igrača manje. Mi ćemo u Madridu potvrditi da smo bolji, uvjeren sam, te izboriti finale Eurolige koju želimo i osvojiti. Sva tri suparnika, Arsenal, Marseille i Salzburg su vrlo kvalitetni, no Atletico je iznad. Naravno, to treba potvrditi na terenu, ali moja uvjerenja su čvrsta.
Sad trebate navijati u uzvratu jer bi onda napokon mogli igrati u jednom europskom finalu?
- Moja su sva razmišljanja oko završetka sezone već trasirana. Želim da s Atleticom obranim drugu poziciju u prvenstvu, potom da u Lyonu, 16. svibnja osvojimo Euroligu, a naposljetku da se tako klupski namiren s reprezentacijom otputim po pravi rezultat u Rusiju…
Na riječima to lijepo izgleda, teže je ostvariti. Kako se fizički osjećate, imali ste po tom pitanju turbulentnu sezonu?
- To kako se sezona razvija nakon nesretnog početka, to je revija. Krenuo sam s ozljedama, pauzom, reprezentativnim šokovima u kvalifikacijama, pa dvojbama hoću li ostati u Atleticu. Onda se promijenilo sve. Zaigrao sam u kontinuitetu, u Atleticu su mi produžili ugovor pod novim uvjetima, reprezentacija se plasirala na Svjetsko prvenstvo. U finišu smo godine i na korak od finala Eurolige, drugi smo u prvenstvu, slijedi SP…. Uči me to da u životu treba uvijek biti pozitivnog stava, i onda kada stvari ne idu po željama i planovima treba vjerovati…
Ozljede vas više ne muče?
- Zar nije bilo dosta za ovu sezonu!? Nakon povratka iz reprezentacije mučio me živac u leđima. Sada je napokon OK i igram redovito. Više nema razloga da ne budem u dobroj formi, nema alibija, sve je na meni.
U vrijeme Rusije 2018. postat ćete roditelj. Neće vas to omesti u koncentraciji?
- Ma kakvi omesti, to će me samo dodatno motivirati. Supruga treba roditi 27. lipnja, obaviti će se to u Hrvatskoj. Dolazak sina Bruna na svijet bit će jedan od naših najvažnijih dana u životu i jedino je važno da sve to prođe u redu. I zbog njega ću u Rusiji juriti 200 na sat. Naravno, i pazit ću da ne dobijem tako brze kartone kao u Londonu. Svako iskustvo je za nešto dobro…
Dolazim na pripreme spreman za sve borbe
Na pripreme za Rusiju trebali bi stići svježi, imate ‘tek’ 26 utakmica ove sezone?
- Volio bih ja da ih je bilo više jer bi značilo da me nisu mučile ozljede, no bitno je da sam sada fit. Status u klubu mi je optimalan, trebam sezonu završiti kako treba i onda dolazim na pripreme Vatrenih maksimalno motiviran i spreman za sve borbe. Upravo sam danas razgovarao s izbornikom Dalićem, zvao je da pita kako je, prokomentirali smo i taj dvoboj u Londonu…
Igrali ste na lijevom boku, možda mu je to dobro došla informacija?
- Kad je nužda, igram i na toj strani, kako u klubu tako i reprezentaciji. No, jasno je da svoj maksimum mogu dati najviše na desnom, prirodnom mi boku. Kako je meni igranje za Hrvatsku vječna čast i užitak od srca, igrat ću gdje god treba reprezentaciji i izborniku.