Nažalost, ‘feeling’ nakon Maksimira nije prevario, Dinamo je puno toga propustio u tom dvoboju. Benfica se nudila, mogli su Modri zabiti koji gol više, a pritom je Bjelica ostao i ostao bez Šunjića i Leovca.
Prije toga su otpali Ademi i Hajrović. I za ovaj Dinamo, koliko god stalno i Bjelica ponavljao da ima 25 jednakih igrača, to su na ovoj razini ipak veliki nedostaci. Kad je trebalo napraviti nešto, kad se otvorila prilika, Dinamo je nije uspio iskoristiti. Sinoć u Lisabonu Modri ipak nisu bili zreli za pothvat. Borili se jesu, pokazali karakter, međutim za više od toga nije bilo snage ni municije, Benfica je bila uspješnija.
Dobro, da je njemački sudac kojim slučajem dosudio kazneni udarac, možda bi drugačije završilo, ali treba priznati, Benfica je sinoć zaslužila prolaz.
Završila je Dinamova europska bajka. Svejedno, kad se podvlači crta, Modrima treba zapljeskati. Da je netko prije sezone kazao da će za četvrtfinale Bjeličina momčad braniti 1:0 na Luzu, tko ne bi potpisao. Tko ne bi potpisao puni Maksimir u pet-šest utakmica, Dinamo se vratio u grad, priča se o dečkima u modrom, skinuto je to ‘čuveno prokletstvo’, doista su momci odigrali sezonu za pamćenje.
Puno sjajnih partija, golova, pobjeda, Fenerbahče, Anderlecht, Viktoria Plzen, to su klubovi kojima Maksimir i Dinamo neće ostati u lijepom sjećanju. Otkrića Petković i Oršić, klasni Olmo, nepredvidljivi Hajrović, beskompromisni Šunjić i Ademi, kad je trebao bio je tu i Gavranović, reprezentativni Livaković... Puno lijepih, pozitivnih priča i dva kluba u kvalifikacijama Lige prvaka u ljeto 2020., najveća Dinamova zasluga. Kao što smo napisali i prije ove utakmice, te domete ništa više ne može izbrisati niti ih poništiti.
Da, san je trajao i više od 90 minuta na Luzu, no onda je ipak okončan. Šteta je samo što je završilo tako ‘grdo’. Rezultatski grdo. Nije tih 0:3 pravi odnos snaga, ali takav je nogomet. Grimaldo i Ferro pogodili su kao nikad dosad, što nas je, zapravo, podsjetilo na onaj ‘stari’ Dinamo, koji je gubio utakmice uz takve bizarne detalje. Ali, u zaključku, ipak je ovo bio jedan novi, drugačiji Dinamo, na koji se nitko ne ljuti niti ga za išta krivi. Jer, dao je sve od sebe, više nije išlo. I sutra je novi dan, na ljeto kreće novi europski san. Nadamo se da će također trajati dugo, da ovako nešto nećemo čekati 49 godina...