Otišao je prije osam mjeseci, uz emotivnu priču: “Hoće noge, ali srce, srce ne može... Glava ne može.” Otada do danas potpuno se povukao, iako mu je Nenad Bjelica poklonio medalju naslova prvaka. I iako je nešto stvarao. Mario Cvitanović, međutim, Bjeličinu kolajnu nije izvjesio oko vrata...
- Medalja kao medalja meni ne znači išta. Ono što je Nenad izustio znači. I jest, svakako je satisfakcija. Jer, daje do znanja da su određene analize mojeg stožera i mene bile kvalitetne. Čuo sam se, uostalom, s Nenadom, ali baš nikada nisam bio zavistan. Štoviše, svemu ovome veselim se kao i on - reći će dok sjedimo na kavi, nakon mjeseci šutnje iza koje se provlačila (samo) statistika.
Povod je, inače, bila i utakmica s Marseilleom 1999., gdje je Dinamo golom Mikića u 85. imao 2-1 i prolaz u proljeće, da bi par minuta nakon Francuzi izjednačili i još jednom izbacili “modre” iz proljetnog sedla.
Cvitanović se te utakmice slabo sjeća, ali svakako zna kroz što je prolazio i kao igrač, pa i kao trener koji je u mnogočemu bio Bjeličin prethodnik.
Mario, otišli ste, brojke ne lažu, kao najuvjerljiviji trener lanjske Prve HNL, s gotovo 75 posto osvojenih bodova. Zašto?
- Nije to bila odluka koja se dogodila preko noći. Čitavu sam sezonu radio, izgrađivao momčad, a na koncu nisam otišao kao drugi ili treći, već kao prvi... Ja sam uz taj naš rad, donio analizu kojom sam dao do znanja u kojem bismo smjeru trebali ići, što je prihvatljivo za klub, a za navijače poželjno. I rezultatski i dojmom. Radilo se o nečemu što je stvaralo, a tada se pokazalo prijelomnim. Na kraju, u zimskome času to nije prepoznato kao važno, međutim ljetni potezi išli su u tome smjeru. Zašto, kako i što treba popraviti da se dođe do neke razine. I to se sada dogodilo. I bez mrvice egotripa čestitam klubu, treneru, momčadi, oni su napravili povijesni uspjeh. Ali siguran sam da su naše analize i naši stavovi, što dokazuje i prijelazni rok, to i dokazali...
Vidite li, znači, neke vaše temelje u ovom uspjehu?
- Ma ne... Ne želim se kititi tuđim perjem, da ja kao smatram uspjeh Bjelice i ove momčadi kao svoj... Ni slučajno! Bio sam trener prošle sezone, imao stavove, ideje, razmišljanja, ali s odmakom su se pokazali kao točnima, i to me ispunjava ponosom i zadovoljstvom, jer smo dali sve od sebe, napravili određene temelje koji su se pokazali smjernicama u ovoj sezoni.
Plakali ste pred kamerama, davali se potpuno, ušli ste u taj posao silno emotivno. Je li vam možda ta emocija i presudila?
- Neka drugi sude temeljem raznih analitičkih alata što se dogodilo i zašto sam otišao, ali razlozi sada više nisu bitni. Bitno je da je Dinamo osvojio prvenstvo, kao i da je budućnost donijela poboljšanje: Dinamo se pojačao, napravljen je roster s profilima potrebim za različitost u igri, dok smo mi bili profilno dosta jednoobrazni, rošade u igri, drugačiji plan igre... i sve je to ključno za ono što se sad događa. Kao trener, možda sam i lani mogao nešto napraviti, ali to ne bi bilo u duhu onoga da Dinamov svaki uložen cent moram opravdati. Nisam se želio razbacivati... Možda sam mogao napuniti roster s jako puno igrača, možda bih iz ove perspektive drugačije napravio, ali iz ove se situacije vidi da je ‘mercato’ napravljen sjajno, da su se igrači dovodili ciljano, profilno... i sve je drugačije od prošle sezone. Naime, od Hrvatske na Rusiji, zakotrljala se euforija i pozitiva koja je preplavila i Dinamo, taj zamah svih, pa i vas novinara, plus kadar, plus Bjeličin rad, plus zaokret u taktičkoj ideji, gdje se sada igra polukontraški i kontraški nogomet koji je prijašnjih godina bio neprihvatljiv za navijače, gdje igrači djeluju u sustavu, plus navijači... sve je usmjereno u pozitivu u kojoj svi uživaju. Pa i ja, bez dvojbe. Ovo sve izgleda europski. I apsolutne čestitke, baš svima.
Lani je, kaže, roster bio preslabašan za europski rezultat. I, realno, tu je u pravu.
- Bilo je tu i pitanje okruženja, suđenja, Mamićeva atentata, napada na mene, manjka publike, opće negative... Jest, nije bilo lako, ali to nije alibi. Dinamo je živio u takvoj atmosferi, ali ujedno, nigdje nije lako raditi. I upravo je stoga ovo sada olakšavajuća priča koju ne bih potencirao. Ali nije presudna. Svi radimo, svima je teško. Točka. Činjenica jest da lani nismo bili spremni za Europu kao što je Dinamo danas.
Bili ste igrač, pa trener, ujedno i navijač. Mnoge su velike generacije prolazile kroz ovaj klub, ali niti jedna nije došla do ovoga, da ima tri meč-lopte za proljeće. A u ovu generaciju rijetko je tko vjerovao...
- Teško je bilo davati prognoze, jasno je da ova generacija imenima nije jaka kao neke prije. A možda je to, u biti, i ključno. Jer, prijašnje momčadi imale su velike zvijezde, od Fernandesa, recimo, pa Soudanija... ova je jednaka, nema onih koji odskaču. Od prvog do posljednjeg imena. I kada se sve poklopi, kada imaš i atmosferu, i mercato, i trenera, i momčad, onda se sve akumulira u nešto ekstatično. I vrijedno. Što ovo jest. Po meni, mit o proljeću je nešto imaginarno, umjetno stvoreno, zašto, konačno, ne otići kroz jedno kolo u proljeću, zašto ne otići do kraja. I mislim da svi, od igrača do navijača, razmišljaju o tome da odu dalje, koliko god ide. To ujedno i nije nemoguće. Proljeće je tu milijun posto, pitanje je što možemo napraviti kasnije, a vjerujem da ova ekipa, uz stvoreno zajedništvo, sve to može - zaključio je realni, a ne jalni Mario Cvitanović.
Dinamove utakmice u Europskoj ligi gledajte na MAXtv-u, a informacije o sportskim paketima pronađite ovdje.
Rezultati by SofaScore