Za Sveta tri kralja prošle godine Bijeli su sanjali da će dobro prodati Balića, razmišljali su je li Mijo Caktaš vrijedi više od milijun eura koliko su ponudili Rusi iz Kazanja, a Miloviću su nudili novi ugovor gledajući pritom kako ga što prije transferirati i zaraditi koju stotinu tisuća eura. Natjecateljske ambicije stale su u okvir polufinala Kupa, dok je prvenstvo bilo “zabetonirano” s trećom pozicijom.
Gdje je Hajduk godinu dana poslije, što se danas sanja i što se uradilo kroz proteklih 12 mjeseci?
Temeljito se promijenio kadar, kako upravljački, tako i igrački. Članovi Nadzornog odbora Marasović i Šalinović napredovali su do glavnih uloga u najodgovornijem klupskom tijelu, Kos i Branco su zasjeli na mjesta Brbića i Vučevića, a Španjolac Carrilo je već drugi trener iza Burića.
Prodano je šest nositelja momčadi (Milović, Balić, Caktaš, Sušić, H. Milić, L. Kalinić) za 9,5 milijuna eura (plus 900.000 Maganjić), što bi trebalo biti dovoljno za kompletan godišnji proračun Hajduka, ali miran život očekuje se tek do ovog ljeta. Možda i koji mjesec dulje ako se Bijelima posreći da Nikola Kalinić ode u Kinu pa kapne njegovu matičnom Hajduku 1,5 milijuna eura od tog basnoslovnog posla. Ali, gdje je Hajduk godinu poslije? Koliko se promijenio život od siječnja do siječnja i o čemu danas sanjaju Bijeli?
Neafirmirani igrači
Na današnji dan prošle godine Hajduk je čekao liječnički pregled Nicolasa Veleza, Argentinca koji je nogometnu afirmaciju doživio u Indiji. Nije zvučalo obećavajuće, a takvim se i pokazao napadač koji je ostao bez pogotka u pola sezone na Poljudu gdje je imao plaću veću od 10.000 eura mjesečno! S druge strane, rastanak je prije točno godinu dana objavio Anton Maglica.
- Šest mjeseci prije isteka raskinut je ugovor između Hajduka i Maglice - objavljeno je na službenoj klupskoj stranici Bijelih.
Slučajno ili ne, godinu poslije na Cipar odlazi Maloku, kao što je prije 12 mjeseci otišao Maglica. Doduše, Maloku je do Cipra stigao kao posuđeni igrač španjolskog drugoligaša Gimnastica, ali kao i Maglica dokazivat će se na sunčanom sredozemnom otoku dok se u međuvremenu na Poljudu nižu pokušaji s nizom neafirmiranih igrača. S obzirom na to kakvi su igrači dolazili nakon Maglice i Malokua, tko je sve dobivao šansu i za kakve novce, razvidno je da je školovanje upravljačkog kadra doista skup i spor proces. Jer, primjerice, Maglica je zabio 24 pogotka u 85 utakmica za Hajduk.
Elvir Maloku
- Da sam pucao penale, došao bi do učinka Nikole Kalinića i Vukušića.
Maglica je otišao sporazumnim raskidom, ali zato su Bijele žestoko koštale njegove zamjene Velez i Arteaga, premda nas je tadašnji predsjednik Brbić za Argentinca često uvjeravao “dobili smo pravog igrača”. Ali, Velez je bio jedan od većih promašaja prošle godine, premda ukupna konkurencija nije ni mala ni skromna. U ljeto nije bilo najava o pravim igračima kada se Poljudu poput “spasitelja” ukazao Portugalac Mario Branco koji je u kratkom razdoblju doveo 10 novih igrača, s rijetkim iznimkama poput Futacsa, sve redom nogometaša iz drugih i trećih liga europskih zemalja. Godinu dana poslije Hajduk više nema šest bitnih nositelja, mladog Maganjića, nekadašnjeg prvotimca Maglicu, nadu Malokua. A što ima?
Pored etabliranog Vlašića čije je ime odavno podcrtano u menadžerskim notesima, nove uzdanice trebale bi biti Juranović, Tudor i Toma Bašić. Tri igrača koje je pred dvije godine iz zagrebačkog bazena uzeo Vučević i doveo na Poljud. Juranović i Tudor su s reprezentacijom na China Cupu, dok se Tomi Bašiću planira posvetiti bitna pozornost za nastavak prvenstva.
- Bit će ovo proljeće Tome Bašića - često se čuju najave s Poljuda.
Kao nekoć “ljeto Andrije Balića” 2015. Ali, bilo bi neozbiljno kazati da će plavokosi zadnji vezni doseći Balićevu odštetu od 3 milijuna eura. Uostalom, za početak treba s Bašićem potpisati profesionalni ugovor. Kao i s Juranovićem. Pa tek onda razmišljati mogu li se njihovi transferi pisati sa šest nula. Treba pritom Tudoru vratiti kontinuitet nastupa.
Nenadani profit
Vlašić i tri Zagrepčana, te Futacs kao jedini “Europljanin”, u izlogu su mercata za ovu godinu. Pet aduta Bijelih za godinu u koju smo tek zakoračili. Mađar u veljači puni 27 godina, iza njega je obećavajuća jesen, ali i životopis s nizom europskih destinacija. Za pravu cijenu nedostaje mu povratak u mađarsku reprezentaciju, baš kao što Juranovića i Tudora na mercatu diže odlazak u Kinu.
Pet je bitnih igračkih aduta za prodaju, a uvijek im se može pridodati netko iz drugog plana (Nižić, Erceg...) s transferom koji bi donio nenadani profit. Ali objektivno, pet je aduta u koje se polažu nade. Takva je situacija godinu dana poslije. Na Poljudu se i dalje na prodajama kreiraju egzistencijalni planovi, jer dobro se zaradilo i solidno živjelo prošle godine.
Započeto je i puno organizacijskih procesa unutar kluba, omasovilo se članstvo s još jačom i važnijom ulogom navijača u vlasničkoj strukturi. Ali gdje su rezultat i momčad, dva segmenta koji u fokus interesa uglavnom dolaze samo kada se spominju izgledi Bijelih na mercatu. Jer, inače se nerado spominje da je početak nove godine Hajduk dočekao na četvrtom mjestu, bez Kupa u proljeće i s momčadi kojoj na ljeto slijedi novo pospremanje.