Malo je koji nogometaš imao toliko peha kao Zadranin Marijan Buljat. Dva loma noge na treninzima zakočila su mu karijeru. Prvi put mu se to dogodilo u siječnju 2007. godine u Dinamu kad mu je nesretno uklizao Eduardo da Silva koji se samo sat vremena prije vratio s odmora u Brazilu i toga dana uopće nije trebao trenirati. Želio se samo malo razgibati nakon dugog leta. Na Buljatovu nesreću, jer mu je bila slomljena lijeva noga.
Tri i pol godine kasnije, u srpnju 2010. godine, pukla mu je desna noga (obje kosti), nakon sudara s Mateom Jonjićem na treningu Hajduka. Buljat je, podsjetimo, do prvog loma noge bio hrvatski reprezentativac, sjajno je igrao na Dinamovu desnom boku, i Zlatko Kranjčar vodio ga je na Svjetsko prvenstvo 2006. godine. Nakon drugog loma noge, karijera mu je krenula nizbrdo...
- Gledao sam Ademija protiv Hajduka i baš mi je jako drago što se vratio na tako spektakularan način. Bio je to čudesan povratak, zaista treba tako odigrati nakon što vas dvije godine nije bilo na terenu. Svaka mu čast, kapa do poda - kaže nam Buljat.
On je pak nakon prvog loma noge počeo trenirati nakon nekoliko mjeseci, ali trebalo mu je dugo da uhvati formu.
- Da, trebalo je dugo... Nedostajalo je snage, nesvjesno sam vukao nogu. Recimo da sam uhvatio neku formu nakon godinu i pol dana. S tim da nije baš bila onakva kakva je bila prije loma noge. Nije više bilo one skočnosti, eksplozivnosti... Nakon drugog loma noge, totalno sam ispao iz forme, tako da nikad više nisam bio onaj od prije, nisam se mogao vratiti na travnjak na pravi način. Danas pak igram mali nogomet, imam svoje društvo. To zahvaljujem liječnicima Tomislavu Vlahoviću i Fabijanu Čukelju koji su odradili sjajan posao. Četiri-pet puta tjedno odem i do teretane. Ipak, kad pogledam kako se Ademi vratio nakon dvije godine suspenzije, mogu kazati samo - čudo jedno! Istina, on nije bio ozlijeđen, ali to nema veze dugo je to bilo razdoblje bez igre, trebalo je sve to izdržati - zaključio je Marijan Buljat.
