Kristijan Lovrić prvi je igrač nogometnog kluba iz Velike Gorice ikada, koji je zaslužio mjesto u rubrici “Intervju tjedna” u listu 74-godišnje tradicije. Čitatelji Sportskih novosti srednje i starije generacije sjetit će se da se kultni subotnji intervju nekad zvao “13 puta zašto” i uvijek je ugošćavao najrelevantnije sugovornike i bavio se najzanimljivijim temama tog tjedna iz nogometa ili nekog drugog sporta.
Lovrić je svojoj čudesnom pričom u 2019. godini, kada je od anonimca došao do statusa jednoga od pet ili 10 najboljih igrača 1. HNL, mjesto među najvećima definitivno zaslužio! Poklopilo se pritom da je u prvom tjednu zadnjeg mjeseca u godini proslavio svoj 24. rođendan (1. prosinca), ali i saznao da ga dva najveća hrvatska kluba Hajduk i Dinamo žele vidjeti u svojim redovima. Konkretniji je zasad bio splitski Hajduk čiji je predsjednik Marin Brbić prošle nedjelje otvoreno pozvao na pregovore o potencijalnom transferu sportskog direktora Gorice Mindaugasa Nikoličiusa, ali ipak je dojam da bi daleko bogatiji Dinamo, ako želi, dolazak Lovrića u Maksimir riješio “za pet minuta”.
Još prije brojni europski klubovi pratili su krilnog veznjaka (igra na lijevoj strani, a mogao bi i na desnoj), koji je u ovoj kalendarskoj godini postigao 20 pogodaka i tome pridodao 12 asistencija, a Gorica je za njega izvjesila cijenu od pet milijuna eura.
Razgovor s Lovrićem vođen je u četvrtak, u maglovito i hladno velikogoričko jutro, kojih 15 sati nakon poraza 1:2 i ispadanja Gorice u četvrtfinalu Hrvatskog kupa od Slavena Belupa. Jedino je taj detalj i malo pokvario Lovrićevu sreću u rekapitulaciji za njega nezaboravne 2019. godine, koja će jednom sigurno biti označena kao njegova nogometna, ali i životna prekretnica, početak puta prema još neslućenim visinama i dometima.
- Nijedan poraz nije mi tako teško pao kao ovaj. Definitivno najteži poraz otkako sam u Gorici i iza mene je tužna i besana noć - požalio se u prvoj rečenici Lovrić, ali jednaka atmosfera žala i tuge vladala je u cijelom klubu.
Poslije rušenja Hajduka u osmini finala, svi su očekivali da će pasti i Koprivničani, što bi bilo značilo polufinale i proljetni san o trofeju.
- Čestitke Slavenu na pobjedi i polufinalu, zaslužili su to Koprivničani jer su svoje jedine dvije šanse iskoristili i imaju ikonu HNL-a Ivana Krstanovića, koji ne prašta pogreške suparničkih obrana, ali izgubila je bolja momčad. Ne mogu se oteti dojmu da smo mi morali pobijediti, ali izdala nas je sreća u realizaciji. Najprije je njihov vratar imao nekoliko odličnih obrana, a onda dolazi ta 85. minuta i moj slobodni udarac. Već sam vidio loptu u mreži za 2:2, kad ono opet vratnica. Ponekad zaista pomislim da netko postavi magnet na loptu i okvir vrata kada ja pucam - kaže Lovrić, koji je u sezonu i pol čak 14 puta pogodio gredu ili vratnicu, što je raritetno kao i onih 117. uzastopnih ligaških nastupa kapetana i vratara Velikogoričana Kristijana Kahline.
- Na rođendanu prošle godine imao sam samo dvije želje. Prva je bila zdravlje, a druga da prestanem pogađati vratnice i da lopte ulaze u mrežu. Ispunilo mi se uglavnom, ali opet se vrati taj ukleti okvir vrata kad smo trebali u polufinale Kupa.
Kad smo već kod rođendana, velika je razlika između prošlog i ovog prije nekoliko dana. Samo se također pomalo nevjerojatna priča Brune Petkovića iz Dinama, koji je prošao više od 10 klubova da bi ostvario san koji je sada stvarnost, može usporediti s ovom najboljeg igrača Gorice? Jednog dana netko će o obojici snimiti dokumentarac o putu s dna do vrha, kao što će se jednom u budućnosti u Velikoj Gorici govoriti “to su bila vremena kada je ovdje igrao naš ‘Cristiano Ronaldo’ - Kristijan Lovrić”?
- Slažem se u potpunosti, a obojica smo išli najtežim putem. On preko toliko klubova, a ja od Ogulina, 4. lige u Kustošiji, preko Lučkog, Lokomotive, pa Kustošije u 2. HNL, do Gorice koja me uzela prošlog ljeta kao novi prvoligaš. Nije ni tu išlo glatko, trebalo je vremena za prilagodbu, ja sam i prošli rođendan dočekao u ponoru i s mnogo upitnika i problema, da bi mi konačno svanulo u 2019.
Mnogi se danas natječu u analizi tko je sve pogriješio i tko nije na vrijeme uočio takav talent o kojem je prvi silnim epitetima pisao novinar SN Vlado Prišlec, još dok je 2015. Kustošija bila četvrtoligaš. Koji su zapravo razlozi što do prave nogometne eksplozije nije došlo prije?
- Ja sam najveći krivac za to, pogotovo kada se, primjerice, spominje Lokomotiva. Ne krijem da nisam uvijek živio sportski i radio kako danas radim, ali onima koji su mi vjerovali, vratio sam im na najbolji način. Tu ponajprije mislim na dva čovjeka. Prvi je predsjednik Kustošije Vlado Babić, koji me iz Ogulina doveo u Zagreb, a drugi, naravno, moj sadašnji trener Sergej Jakirović. On me je podignuo iz pepela i neizmjerno sam mu zahvalan.
Da, baš je Jakirović nedavno izjavio da svaku sitauciju sada rješavate zajedničkim smiješkom.
- To je ono kada ja malo poludim ili me uhvati nervoza, što ne bi smjela, pa onda pogledam u njega što će reći, a on se nasmije. No, takvih loših trenutaka je sve manje, jako sam se uozbiljio u ovih godinu dana.
Ozbiljna je i cijena od pet milijuna eura koju Gorica traži nakon svega. Je li to možda malo previše u ovom trenutku, pogotovo što Gorica (još) nema imidž velikog kluba koji igra europske kupove i iz kojeg se ide u A reprezentaciju?
Zaručnica Monika je nešto najbolje što mi se dogodilo
Nisu rijetke, štoviše sve češće su, nažalost, priče profesionalnih sportaša koji propadnu i uđu u velike probleme zbog različitih ljubavnih veza, ali kod Kristijana se dogodio suprotan i pozitivan primjer. Otkako je upoznao sadašnju zaručnicu Moniku Conjar, sve mu je u životu krenulo na bolje, a kako je ona nogometašica i hrvatska reprezentativka, postali su i najpoznatiji nogometni par u Hrvatskoj.
I Monika je ovoga ljeta imala veliki transfer jer je iz Splita prešla u redove najvećih suparnica Osijeka, pa sada kad god može potegne na istok Hrvatske na njezine utakmice.
- Monika je nešto najbolje što mi se dogodilo, izvela me na pravi put kao moj savjetnik i kritičar. Najviše je pridonijela tome što sam izbacio nervozu iz svoje igre jer je to stalno kritizirala, a sada već polako spominje svojih preko 50 nastupa za reprezentativne vrste u stilu da bih je morao početi stizati. Priredila mi je i dva prekrasna iznenađenja za dva prošla rođendana, a što se svadbe tiče, ne možemo još planirati jer nije lako uskladiti obaveze - otkrio je Kristijan.
- Na klubovima koji me žele kupiti je odluka je li pet milijuna puno ili ne, a ja se zaista time ne opterećujem. Na meni je igrati i na terenu nastaviti pokazivati ovo što sam počeo. Smatram da još mnogo mogu napredovati i da ni izbliza nisam pokazao što sve mogu.
Kako je bilo čuti pozive navijača Hajduka za dolazak u Split, nakon što je njihov klub dvaput poražen od Gorice? Podsjetilo je to na onu čuvenu partiju Ronaldinha u dresu Barcelone 2005. kada mu je cijeli Santiago Bernabeu pljeskao nakon poraza Reala 0:3 u El Clasicu?
- Bio sam zaista ponosan i bilo je jako lijepo to čuti, pogotovo jer su navijači Hajduka ne samo među najboljima u Hrvatskoj, već među najboljima u Europi. Prekrasno je zapravo kada te bilo tko traži, a ako me traže dva najbolja hrvatska kluba Dinamo i Hajduk, znači da sam nešto dobro i napravio.
Odlazak u Hajduk bio bi u statusu zvijezde i sigurnog prvotimca, dok je u Dinamu konkurencija mnogo jača i šira. Možda bi se stoga iz Hajduka lakše moglo i do hrvatske reprezentacije?
- Zvijezde su u Realu, Barceloni i drugim najuspješnijim klubovima. To su Messi, Ronaldo i ostali, a ja sam još uvijek samo mali kotačić u službi kluba, što bih bio i da odem negdje drugdje. Svjestan sam da još dosta toga moram ispraviti i želim biti u svemu realan. I trener Jakirović mi kaže da ništa ne ide preko noći i da stvari trebaju imati svoj logičan put, a pritom je najvažnije svakodnevno raditi i nastojati biti sve bolji. To je ključ i za reprezentaciju, a nije lako pretpostaviti bi li mi iz Hajduka bilo lakše do nje.
Što konkretno treba ispraviti u igri?
- Ponajprije fazu obrane, a onda i lijevu nogu, skok igru, te čvrstinu u duelima.
Ipak, cijelu nogometnu javnost zanima hoće li to biti i dalje u dresu Gorice ili zima ipak donosi odlazak iz turopoljske ravnice?
- Ovako ću se izraziti: ostati ili otići pitanje je sad? Ključno za odgovor je kako će se postaviti moj klub Gorica. Sve je na predsjedniku Črnku i sportskom direktoru Nikoličiusu. Imam odličan odnos s njima i znam da će pronaći rješenje koje će biti najbolje za sve. Svatko želi iskorak u karijeri, ali ne treba ići grlom u jagode i zato sam miran i fokusiran na ovo što je sad i nepotrebno je razmišljati gdje ću dočekati sljedeći rođendan.
U slučaju odlaska je li preferencija novac, kvaliteta novog kluba i lige ili nešto treće?
Spominju se klubovi iz SAD-a, Kine i brojnih europskih država, a škotski Celtic je pet puta u Hrvatsku slao svog čovjeka u skauting i jedan je od najozbiljnijih inozemskih interesenata?
Kristijan Lovrić
- Meni osobno najvažnije bi bilo da u novom klubu igram i da sam standardan jer samo tako ću napredovati i doći do mogućnosti poziva u reprezentaciju Hrvatske, što je svima san, pa i meni. Kad smo već spominjali Celtic, sigurno da mi godi njihova zainteresiranost, kao i Hajduka i Dinama, ali u ovom trenutku ja sam isključivo fokusiran na Goricu i dvije preostale utakmice sa Slavenom Belupom i Interom koje su nam jako bitne da popravimo ova dva zadnja kiksa s Lokomotivom i u četvrfinalu Kupa. Kada to prođe, onda ćemo u zimskoj pauzi moći nešto opuštenije govoriti o prijelaznom roku.
Ovoga ljeta je više vas prilično razljutilo trenera Jakirovića, koji je do kraja kolovoza tvrdio da su vam glave u transferima, a ne u utakmicama Gorice?
- Istina je da jedno vrijeme nismo bili 100 posto unutra, ali s moje strane obećavam da se neće ponoviti ako ostanem. Koliko god se spominje moj odlazak, ja sam spreman i ostati jer svi zajedno imamo veliki motiv izboriti Europu. Kada bismo uspjeli, uvjeren sam da bi dosta nas baš u tim europskim utakmicama izborilo i dobre kasnije transfere.
Neće biti lako do Europe, iz Kupa ste ispali, a u prvenstvu niste uhvatili kontinuitet uspjeha i na šestom ste mjestu. Kao i prošle sezone dođete do jedne razine, ponadate se, a onda pad?
- Ne bih se u potpunosti složio s tezom da nismo imali kontinuitet jer do ova dva poraza dugo smo bili u pozitivnom nizu. Jest da se ponekad čini da smo došli u Rim, a nismo vidjeli papu, ali treba uzeti u obzir da je ovo tek druga prvoligaška sezona Gorice. Treba nam vrijeme prilagodbe na zahtjeve, malo su nas i ozljede i umor sputali u zadnje vrijeme, ali u ovoj vrlo izjednačenoj ligi, mi imamo kvalitetu za europske ciljeve i uvjeren sam da ćemo biti u konkurenciji do zadnjeg kola, kao uostalom i prošle sezone.
Jedino još protiv Dinama niste osvojili ni bod u šest utakmica, a veći su vam problem nižeplasirani klubovi nego Hajduk, Rijeka i Osijek s kojima imate pozitivan skor?
- Mi se za svaku utakmicu jednako spremamo, uvijek smo nabrijani do kraja, ali ponekad ne ide, a ponekad nas izda sportska sreća. Zar moja stativa u srijedu nije najbolji primjer? Što se Dinama tiče, doći će jednom na red da Gorica pobijedi i u toj utakmici.
I za kraj, reprezentacija Hrvatske i izbornik Zlatko Dalić. Je li za očekivati da on uskoro kaže kako je Kristijan Lovrić barem u širem krugu kandidata za nacionalni dres?
- Izbornik Dalić radi odličan posao s Hrvatskom i svaka njegova odluka je bila prava, odnosno igrali su zaista najbolji i oni koji to zaslužuju. Ja ne mogu utjecati na njegov izbor, ali nadati se pozivu mogu! Ne znam hoće li to biti uskoro ili za sljedeći kvalifikacijski ciklus, ali ako nastavim ovako igrati, siguran sam da će i mene jednog dana izbornik pozvati - odlučno je završio Kristijan Lovrić, u čijim se rečenicama i govoru tijela vidi sve veća mirnoća mladog čovjeka i sportaša, koji sazrijeva i postaje karakter na terenu i izvan njega.
