Joško Gvardiol (17) najveće je otkriće 2019. Slušali smo o njemu i ranije, gledali ga, znali da se radi iznimnoj klasi, međutim da će tako brzo uzletjeti, to nije očekivao ni on. Bio je najmlađi još na proljeće u juniorskoj Ligi prvaka, daleko najmlađi na seniorskim pripremama u Sloveniji ljetos, a onda je i debitirao za prvu momčad, pa u prvih 11, kad je i zabio za pobjedu protiv Intera.
Ako dotad nije bilo, tada je svima postalo jasno da je Gvardiol velika vrijednost. Iako i danas na treninge i s treninga putuje tramvajem, sad je već neupitan član svlačionice prve momčadi.
- Za mjesec dana napunit ću 18 godina, ali nemam neke dugoročne planove. Idem dan po dan, no vidim se u Dinamu još dugo - iskreno će mladi stoper, koji će i na proljeće igrati na nekoliko frontova. U prvoj momčadi, zatim u juniorskoj Ligi prvaka, u Premier League International Cupu...
- Odradili smo odlično ovu jesen, ali to je iza nas, okrećemo se novim izazovima. Ako govorim o ambicijama u prvoj momčadi, volio bih dobiti što više prilike, no, naravno, odluka je na treneru. A što se tiče druge momčadi i juniorske Lige prvaka, ovo što smo napravili mora nam biti motivacija za dalje, da budemo još bolji i ostvarujemo još bolje rezultate. Naravno, ne igramo tenis, nogomet je momčadski sport, sve što napravimo zasluga je čitave momčadi, ne bih sebe previše isticao.
Ipak, kad bi morao nešto izdvojiti, koji bi događaj iz 2019. posebno istaknuo?
- Ha, možda ipak taj gol Interu, to je ostalo u lijepom sjećanju. Međutim, ne gledam samo sebe i svoje uspjehe; bitno je da momčad pobjeđuje. Sad je najvažnija ta juniorska Liga prvaka i da osvojimo dvostruku krunu s prvom momčadi.
Svi rade odlično
Svi očekuju da će Gvardiol na proljeće više igrati u Bjeličinoj momčadi, međutim konkurencija je u obrani široka, a utakmica manje nego jesenas, neće biti lako doći do prilike.
- Velika je konkurencija i svi svoj posao rade odlično, nema se što dodati. No ako se ukaže prilika i dobijem ju, želim ju i iskoristiti.
Ima li još uvijek tremu kad ulazi u svlačionicu? Ipak kraj njega sjede reprezentativci, Livaković, Petković, Oršić, Perić, Ademi, Olmo...
- Uvijek će tu biti taj dojam, ali su me dečki odlično primili i više mi nije problem stupiti u kontakt s njima, razgovarati. Više mi nije neugodno kao na početku.
Koliko je napredovao u zadnjih godinu dana, pogotovo u zadnjih šest mjeseci, otkad je u programu prve momčadi?
- Jako sam puno napredovao, seniorski me nogomet razvio, bilo mi je nezamislivo da ću sa 17 godina igrati takav nogomet.
Kako se nosi na treningu s Brunom Petkovićem, ipak je riječ o igraču koji i iskusnijim i razvikanijim stoperima radi puno problema?
- Ne čuvam ga često na treningu, obično radimo odvojeno obrana i napad. Na sreću.
Na sreću za koga, za njega ili za Petkovića?
- Haha, ipak za mene...