Kamo je nestao Dario Župarić? Središnji branič rođen u Županji bio je jedan od istaknutijih pojedinaca onog riječkog proljeća u kojem su Bijeli osvojili dvostruku krunu. Zajedno s Josipom Elezom činio je ponajbolji par središnjih braniča u HNL-u, pa onda pogotkom u finalu protiv Dinama stavio i svoj pečat na osvajanje Hrvatskog kupa. I prošle sezone Župarić je bio konstanta u riječkoj momčadi i sigurni oslonac u zadnjem redu pa nakon isteka prijelaznog roka nestao s radara. Doduše, Župarić je bio na klupi i u konkurenciji za momčad, ali nakon što nije realizirao transfer u Anderlecht više nije igrao izuzev one kup-utakmice protiv Radnika.
Ipak, transfer koji nije realizirao iako je već bio u Bruxellesu nije razlog njegovog ne igranja, a iako nevoljko govori o tome budući da ističe kako ne želi tražiti alibi, njegova skromnija minutaža u zadnjih mjesec i pol dana uzrokovana je zdravstvenim problemima.
- Već osam mjeseci imam problema s disanjem i nakon razgovora s bivšim trenerom odlučeno je da neću igrati zbog operacije kojoj moram biti podvrgnut - kaže Župarić.
Župarić
Njegovi problemi počeli su na početku prošle sezone kada je nakon jednog duela pao u nesvijest u Gradskom vrtu nakon što je dobio udarac u glavu, počeli su mu se redati problemi s dišnim putovima, a nije ih riješila ni operacija kojoj je podvrgnut prošle zime.
- Od početka proljetnog dijela sezone sam u stanju koje se nije promijenilo. Tako sam do sada igrao i iskreno nisam mogao dati sto posto. Trener me koristio, vidio sam da sam potreban momčadi i zbog toga nisam želio ići to rješavati novim operativnim zahvatom. Trenirao sam normalno kao i prije, ali to je bila trenerova odluka. Na nos nikako ne dišem, lakše mi je čak igrati utakmice nego trenirati jer ipak ima prilike za uhvatiti zraka, ali na treninzima koji zahtijevaju kontinuiranu trku bude teško...
Župarić će ponovo “pod nož”...
- Ne bih želio o tome puno ni govoriti. Koncentriran sam na travnjak, pomoći ću koliko mogu i nema tu neke filozofije. Da se ne bi krivo protumačilo, nisam ja bio ljut što nisam igrao, razumio sam da su u prednosti dečki koji mogu dati sve od sebe.
Nekako istovremeno dogodio se i taj nerealizirani transfer u Anderlecht.
- Nije me to čak ni pogodilo. Zadnjih osam mjeseci se toliko patim da sam šetao po pregledima od Splita i Zagreba do Njemačke. Nema gdje nisam bio, obišao sam sve preglede i sada samo razmišljam kako se vratiti da igram slobodno, bez da razmišljam kako se prikrpati nekome da ne pogriješim, da igram kao prije, da se osjećam čvrsto i jako, da mogu osvojiti duel što se zadnjih osam mjeseci nije često događalo. Sve to unijelo je nesigurnost, kada ti padne koncentracija, kada teško dišeš i umoran si ne možeš dobiti duel...
Nekako sa Župarićevim izbivanjem iz momčadi kulminirali su i ovi zadnji rezultatski problemi Rijeke. Niz bez pobjeda protegnuo se na šest utakmica, umjesto Matjaža Keka na klupu je stigao Igor Bišćan i ako je suditi po treninzima u Umagu uspio je brzo udahnuti malo života momčadi.
- Zadnjih dana smo stvarno radili vrhunski, uz to se zabavili, bili na paintballu... Uz dobar rad se igrači moraju zabaviti i opustiti da bi sve išlo u pravom smjeru.