Nije za medije i velike priče. Još za doba kad je preuzeo Rudeš u svome prvom samostalnom angažmanu, ponavljao je “Aj’, nemojmo sada, na kraju sezone ćemo, ako bude dobra...” Otad je prošlo tri godine, a iako je u međuvremenu skupio čak četiri “kante” u tri kluba, pristup mu je ostao isti...
- Ne volim se ponavljati, još manje volim ispasti cirkusant i populist, koji se stalno promovira, otišao bih predaleko od sebe, a opet ne želim niti o nogometu razgovarati u nekom filozofskom diskursu, jer ljudi pomisle da želim ispasti pametniji od onog što kontekst zahtijeva. Onda, u biti, čim se diktafon upali, najčešće su to neki stereotipni odgovori koji mi stvaraju neki glup osjećaj i zbog toga pokušavam medijska istupanja svesti na minimum.Realno, najbolje mi je u miru, na terenu...- započet će iskreno razgovor u petak u Zagrebu, dok broji posljednje sate odmora.
No Igor Bišćan nije stereotip, štoviše, karijerom i karizmom uvijek je, pa čak i na taj svoj pomalo introvertan medijski način, prikupio šansu. Definitivno i više nego neki koji su stalno dostupni, što je i logično, taj “hard to get” pristup, zapravo, još i više privlači pažnju.
Promijenio sam se
- Morao sam se promijeniti da postanem trener, to je logično. Osim toga, nisi isti sa 20 i 40, s nekim godinama logično dolazi i veća odgovornost prema svojim postupcima, obitelj i djeca također naprave svoje po pitanju zrelosti. Osim toga, kao trener imam obavezu prema klubu i navijačima, konačno, javnosti da poneki puta nešto poručim. To je, recimo, također jedna vrsta moje mjene. Pokušavam biti stabilan s emocijama, da te ne “prebaci” kad te ide ili uhvati depresija kad si u problemima. Ima još tih promjena, iako, u osnovi, oduvijek sam onakav kakav sam bio.
A takav, kakav jest, prilično je brzo zaokupio pažnju. Ne samo zbog “personalityja” ili karijere, protkane velikim utakmicama, klubovima, ali i situacijama u kojima je čvrsto izražavao svoje “ja”, već zbog gole činjenice da je postao trener - pobjednik. Rudeš - osvajanje Druge lige, Olimpija - dvostruka kruna, Rijeka - Kup.
- Prošlo je dosta vremena od toga Kupa, sve se sleglo i mogu biti realan u procjeni: prezadovoljan sam, možda smo i premašili ciljeve, ali to nek drugi cijene. Zadovoljan sam zbog cjelokupne situacije, ali sve je već u arhivu, ugodne su uspomene, ali predugo živjeti u njima nikad nije dobro.
Krenimo od Rijeke: ulazak u Europsku ligu nameće se kao prioritet, pogotovo zbog financijske situacije.
- Apsolutno, jer Europa je mjesto gdje leži novac, koji je jako, jako bitan i tu su stvari jednostavne i jasne. E sad, kolike su nam šanse, vidjet ćemo. Nadam se da ćemo biti dovoljno dobri da prođemo 3. pretkolo, a play-off je i sreća, i trenutak, i inspiracija, ali to bi bilo iznenađenje ravno osvajanju Kupa. Pokazali smo da možemo, znamo igrati na rezultat, znamo se nositi s pritiskom, no nema smisla razmetati se, jer prijelazni rok još nije počeo i stvarno ne znam kako ćemo uopće izgledati...
Bišćanov rukopis
Je li ovo “Bišćanova Rijeka” ili vaš pravi rukopis tek treba vidjeti?
- Nije potpuno moj rukopis, s obzirom na to da sam preuzeo momčad koja se stvarala prije mog dolaska i osim tog kratkog zimskog mercata nisam imao mnogo utjecaja. Ali dobro, mislim da smo se dobro spojili, da smo dobro funkcionirali i premda smo imali velikog problema s ozljedama, uspjeli smo čak i preslagivanjem izvući neke pozitivne informacije, kao i poneke mlade. Pretpostavljam da će se moja vizija tek početi nazirati, uz, naravno, jedno dva-tri igrača koja bih volio vidjeti u momčadi.
Budući da je i predsjednik Mišković najavio da svatko može otići, jer transferi diktiraju budžet, a najatraktivniji su Sluga, Pavičić, pa i Župarić, očekujete li zapravo mnogo težu sezonu, jer sami ste letvicu podigli prilično, pa čak možda i nerealno visoko?
Konkurencija sve jača
- U svakom slučaju, konkurencija će biti jača; Osijek se već sada prilično pojačao, Jugović je bio i jedna od naših opcija, to ne skrivam, Hajduk je pod Oreščaninom bitno popravio svoju igru, Gorica je pokazala “know how”, Lokomotiva koja je uvijek konkurentna... Definitivno nas čeka mnogo izjednačenija i zahtjevnija borba za sve europske pozicije, u to nema dvojbe.
Osijek je, sami ste rekli, oteo pred nosom vašu želju Jugovića, stigao je i Majstorović, dojam je da će biti nikad jači.
- Prvi koraci u prijelaznom roku daju naznake što Osijek želi, što kani. Osijek u ovome času može i financijski napraviti iskorak i čini mi se da planira preuzeti dosadašnju riječku poziciju unutar HNL-a. To su stvari koje treba prihvatiti, ali se ne predati, vjerujem da ćemo naći odgovor.
S Miškovićem - odlično
Rijeka pritom traži zaokret, od momčadi koja je dugo figurirala kao mjesto već iskusnih igrača, počela se okretati vlastitoj proizvodnji. To je, bez sumnje, vrlo opasan zaokret, jer mijenjanje filozofije funkcioniranja sa sobom nosi veliki ulog.
Koliko je Rijeka spremna i koliko, uopće, ta preobrazba može trajati?
- Teško je to procijeniti i možda bi netko tko je prošao takve procese mogao odgovoriti bolje nego ja. No da će trebati vremena, trebat će. Prijelaz iz jednog u drugi način funkcioniranja praktički cijelog kluba doista nije jednostavan. Ali može se. Treba prihvatiti nove okolnosti, ali s dozom razuma, jer ako prejako i prenaglo kreneš mijenjati strukturu momčadi, možeš prilično oštetiti rezultat. Mislim, doduše, da smo dosad dvojicu dobro afirmirali, još nekolicinu dobili, a da ćemo ih “izmisliti” još par i onda u dogledno vrijeme naći balans. Naših želja, ambicija, maštarija, ali i zahtjeva tržišta.
Dinamo ste spomenuli kao i dalje dominantnu figuru, čija moć jednog ljeta ne može ispariti. Pa ipak, posljednji događaji u Maksimiru prijete destabilizaciji.
- Uopće to ne želim komentirati, jer moji su stavovi u vezi s tim prilično jasni i poznati, davno sam ih zauzeo, a i iz pozicije trenera Rijeke nisam pozvan, niti bi bilo korektno bilo što dalje lamentirati.
A u kakvom ste vi odnosu s Miškovićem?
- Odličnom. Omogućio mi je potpunu slobodu u radu, imamo sjajne uvjete, klub je i prije mene funkcionirao jako dobro, a na osobnoj razini čovjek je otvoren, srdačan, neopterećen, stabilan. Baš sam zadovoljan tim odnosom.
Bišćan
Pitam jer Rudeš ste trenirali jednu sezonu, ne računajući “studentski staž”, Olimpiju također samo jednu. Dakle, Rijeka bi ipak mogla biti dugoročna priča?
- Rudeš je bio specifičan i došli su strani ulagači, došlo je do zaokreta u filozofiji i ja se u tome nisam vidio. Ali u Olimpiji sam planirao ostati dulje, no nažalost nije se dogodilo, tako da je možda, u biti, najbolje citirati Wengera koji je jednom rekao da se svaki dan ponaša kao da će ostati vječno, ali da je uvijek spreman otići preko noći. To je narav našega posla i to je realna izjava čovjeka koji o nogometu zna više od mene.
Je li vam uopće bilo teško prelomiti o povratku u Hrvatsku, nakon Olimpije i one famozne ponude Ciprana, Anothosisa, koju ste na koncu odbili nauštrb Rijeke?
- Nisam ja, zapravo, nikada bježao od povratka, možeš izolirati sebe od utjecaja koji dolaze. Uostalom, nisam u situaciji niti želim preskakati stepenice ili se ponašati da sam veći nego što jesam.
Dobro, ali s imenom, karizmom, konačno i uspjesima, sigurno ste zanimljivi tržištu.
- Meni je Rudeš posebna “kanta”, prva je i specifična, u onim uvjetima. To će biti moj prvi trofej i ostat će poseban. No nisam nikad razmišljao niti si dopustio maštati; konačno, u trenersku sam karijeru krenuo teškim porazom od Zagreba u Kranjčevićevoj, 5-1, tako da daleko od toga da sam bio siguran u sebe i da ću biti tako uspješan. No znao sam da ću maksimalno ozbiljno pristupiti, da ću dati sve od sebe. Jer jedno je igračka karijera, ovo je drugo. Ja sam u biti bio silno znatiželjan kako će sve ovo izgledati i kada sam vidio da se stvari razvijaju u pozitivnom smjeru, bio je to “feed back” koji mi je olakšao konačnu odluku.
Želim na učenje kod Kloppa
U skladu s time, jedan ste od onih trenera, a ima ih sve više, koji su donijeli neki novi diskurs u HR nogomet.
- Mogu se složiti s time, ali ne bih želio diskreditirati starije kolege, jer i među njima, kao i među nama mladima ima onakvih i ovakvih. Ali mlade su generacije imale i upile više utjecaja od drugih trenera, od top trenera iz top nogometnih zemalja, u kojima se o nogometu 30, 40 godina razmišlja na drugačiji način. Kod nas se i dalje raspravlja na razini kafića, dok se u stvarno nogometnim zemljama, koje moramo respektirati zbog tradicije i veličine, o nogometu raspravlja na znatno drugačijem nivou. Prosječna edukacija i znanje prosječnog navijača bitno je drugačije. I svemu se tome moramo prilagoditi. Mi mlađi idemo u tome smjeru, imali smo šansu upiti nešto od toga, ovi koji tek dolaze bit će vjerojatno i na višoj razini. S druge strane, mogućnost odlaska u vrhunske klubove i praćenje rada trenera bitno je veća i ako imaš malo sreće i malo kontakata, možeš se educirati na najvišoj razini.
Vi jeste jedan od onih koji su prošli razne klubove, stignete li i danas otići negdje?
- Ne, nažalost ne, ali to bih stvarno volio. I prvo što ću napraviti kada ne budem imao posla jest pokušati obići one klubove i one trenere od kojih još mogu puno naučiti. Tu se, jasno, ističu Klopp, Guardiola, ali ima tu još nekih, svakako. Jer, zaista, od svakog trenera koji egzistira na vrhunskom nivou dulji niz godina nešto možete naučiti.
Unutra ste potpuno, ali poznavajući vaš karakter, može li se išta u nogometu dogoditi da vas natjera da prekinete trenersku karijeru?
- Ne znam što bi se takvo moglo dogoditi, niti velika nepravda, krađa, neuspjeh ili neka situacija... sumnjam, to nije realno. Jedino bi me privatni život mogao nagnati na tako nešto.
Gdje su letvice?
Pitam jer dojam je da ste vlastite letvice podigli visoko.
- Ma nema tu neke tajne, ali oprezan sam po pitanju samoga sebe, kao i perspektive. Još sam relativno kratko u ovome poslu, dobro me krenulo, ali tko zna što se može dogoditi. Ovo je kompleksan i zeznut, pa i sebičan posao, ako ga gledamo iz privatne perspektive. Jer treba sve posložiti, treba ostati muž, otac, a ujedno da ti ostane dovoljno koncentracije za posvećivanje svome poslu. To je jako teško, tu leži kvaka, pogotovo u ovoj fazi kada su mi djeca mala. Zahvaljujući supruzi kod kuće sve štima i to mi omogućuje neophodan mir. Bez razumijevanja na svim razinama, nema ništa.
Sami kažete “dobro me krenulo”; jer to realna slika, ili vas je pratila i sreća?
- Bez sreće nema ništa. Citirat ću Jordana: “Što više treniram, to imam više sreće”. Sreća je prisutna, ali do ovoga što sam dosad postigao, ključan je ipak uloženi maksimalni trud. Ne samo mene, nego i mojih suradnika, kluba, ali, naravno, i karakternih igrača.
Preokrenuli ste tešku situaciju nakon odlaska Keka, pregrmjeli tajfun ozljeda, a čini se nakon finala Kupa da ste napokon “pobijedili” i u odnosu s Armadom.
- Od prvoga sam dana govorio jedno i najbolje je da se tako nastavljam postavljati, a neka ljudi donose ocjene i impresije. Nikad situacija nije bila toliko ekstremna da sam razmišljao o odstupanju, iako bi se pravi razmjeri vidjeli da smo zaredali s lošim rezultatima. Premda sam, kao što kažete, imao sjajne odnose s navijačima Dinama, Liverpoola, pa i Olimpije, ovo je bila specifična situacija i tako ju je trebalo živjeti. Od prvog sam dana bio jasan, direktan, nisam igrao igre i želio sam pokazati radom koliko sam spreman dati se klubu. Ne možeš nikoga natjerati da te prihvati,isto tako nema smisla nikoga moliti, uostalom ne bi bilo u mom stilu i ljudi to brzo provale. Mislim da se malo smirilo, ali vrijeme će na kraju krajeva pokazati što će biti...