Što o situaciji u Hajduku kaže nekadašnji igrač Bijelih Marino Biliškov, stoper koji je s uspjehom nastupao u Njemačkoj? Biliškov pomno prati što se događa s Hajdukom i spremno je ponudio svoj komentar.
- Iskreno rečeno, mene uopće ne čudi trenutna situacija u klubu. Već sam se odavno izjasnio u Sportskim novostima kada sam rekao da Hajduk nema sportskog direktora, a potom, iako sam u početku imao povjerenje u trenera, nakon finala Kupa prošle sezone došao sam do zaključka, jer uvijek sa zadrškom dajem svoje mišljenje, da ovaj trener nije dorastao zadatku. Ja sam čovjek od terena, a on mi je potvrdio da nije na razini na kojoj sam mislio da jest. Sezona je započela kako je započela, a on je imao dovoljno vremena da prvenstveno uvede reda u svlačionicu svojim utjecajem - ako ga ima, jer sad je i to postalo upitno - i da pokrene nešto novo. Tvrdim da on nema konce u svojim rukama, bez obzira na sve drugo što se događa. Možemo govoriti o svemu što se događa oko kluba, ali se isto tako svlačionica od svega može odvojiti ako ima kvalitetnog trenera koji je to u stanju napraviti - kaže Biliškov i nastavlja:
- Sad tvrdim da on to više nije u stanju. On bi trebao biti moj kolega, međutim situacija je konačni pokazatelj, a činjenica je da trener i sportski direktor Bjelanović trenutno nemaju kontrolu nad momčadi. Lako je reći da momčad nema kvalitetu; možda to nije kvaliteta koju Hajduk očekuje i zaslužuje, ali ova momčad definitivno ima kvalitetu. Lako je stvoriti momčad kad imaš vrhunske igrače, ali treba to napraviti i kada nemaš.
Nižićev potez
Uzeo je Biliškov za primjer reprezentaciju Hrvatske.
- Tu su jaki karakteri i jake ličnosti, ali su prvenstveno zajedništvom napravili velik uspjeh. Unesite razdor, nezadovoljstvo i neslaganje i u takvu momčad i nećete ni od takve, vrhunske ekipe moći napraviti ništa.
Iznio je zatim u čemu je, smatra, problem.
- Problem je u svlačionici. Prozivam igrače Marka Futacsa, Memollu, Saida, Savvasa, koji je prošle sezone bio ovdje, i sve nezadovoljne strance koji su trebali biti vođe momčadi s obzirom na primanja. A mi onda govorimo o nezadovoljnom Caktašu, kojega se proziva, koji je plod nezadovoljstva cijelom situacijom, cinizma, problematike, i onda se sve to prenese na naše igrače i završi na kapetanu. Njega u jednu ruku mogu osobno razumjeti, ali ne mogu ga razumjeti kao kapetana jer sam bio u toj ulozi i znam njezinu težinu.
Pojasnio je kako se trebala rasplesti situacija s Nižićem.
- Kapetan je morao pronaći drugi put do rješenja svog osobnog problema i želje, ali ne ovako.
Kao jedne od krivaca naveo je bivše čelne ljude.
- U što su nas doveli Kos i Branco, kao glavni krivci ovoga puta koji su izabrali, dovođenja stranaca s velikim primanjima? Ja sam kao stranac živio 14 godina i znam koliko sam više trebao pružiti od domaćeg igrača, a to je bilo 30-40 posto više što sam svakodnevno trebao dokazivati. Govorim za sve Hrvate koji su stranci. Znam što je potrebno napraviti da te prihvate kao kapetana i vođu.
Dotaknuo se malo i visine ugovora pojedinih igrača.
- Mislim da Hajduk nije u stanju plaćati tolike enormne sume, bilo da je riječ o strancu ili domaćem igraču. Ne opravdavam da jedan Nižić kao kapetan i vođa ima 150 tisuća eura, a drugi više. Financije nisu upitne, ali mislim da Hajduk nije u stanju plaćati igrača pola milijuna eura jer se to kosi sa svim pravilima poslovanja. Hajduk to, jednostavno, ne može. Mi nismo Dinamo, mi živimo od mladosti i prodaje. Nama ne treba Ronaldo od 15 milijuna, Hajduk ne treba i ne može tako funkcionirati. Glavnima i odgovornima smatram Kosa i Branca jer su doveli Almeidu i druge, jer su gledali druge interese, a ne interes kluba. Priča se da je tada Hajduk bio na dobrom putu, a sada, kao, nije. Sjećam se vremena Brbića i velikog čovjeka i trenera Damira Burića, koji je napustio bijeli brod. Još se danas pitam kako je moguće da Hajduk dopusti da mu ode takav trener, kojega osobno poznajem i znam da je izvrstan strateg i trener. Nitko više ne spominje Branca i Kosa i njihovu odgovornost.