Ide vrijeme, leti... Evo, i ova je godina pri kraju. Kad je nogomet u pitanju, ostat će zapamćena i po jednom oproštaju. Proslavljeni hrvatski vratar Stipe Pletikosa sredinom svibnja oprostio se od velike karijere u kojoj je odijevao dresove šest klubova: Hajduka, Šahtara, Spartaka iz Moskve, Tottenhama, Rostova i Deportiva.
Prije konačnog zbogom pet je mjeseci proveo u Deportivu iz La Corune, a oproštaj je bio kao i njegova sjajna karijera - spektakularan. Posljednju utakmicu branio je protiv Reala iz Madrida, a publika ga je ispratila ovacijama. Sjećanje na tu posljednju utakmicu neće izblijedjeti dok je živ.
Plete je zaslužio takav oproštaj za sve što je dao nogometu, hrvatskoj reprezentaciji i svim klubovima u kojima je branio. Danas živi mirnim životom, potpuno drukčijim od onog kojeg je vodio u svojoj 20-godišnjoj karijeri.
Otišao sam miran
Pitamo Pletikosu kako mu je proteklo posljednjih šest mjeseci bez nogometa?
- Kad je odluka dovoljno sazrela, onda sam se oprostio. Otišao sam posve miran. Odluku su mi ubrzale i olakšale obiteljske okolnosti, dobili smo bebu prije mjesec i pol dana. Živjeti negdje vani s četvero malodobne djece do šest godina nije jednostavno. Mogu kazati da sam stvarno otišao ispunjen, pomogla mi je ta posljednja utakmica u La Coruni, bio je to pravi, zaista izvrstan oproštaj. Bila mi je to prva i zadnja utakmica na Riazoru, bilo je specifično, emocije su bile izrazito naglašene, to mi je pomoglo da odem posve miran i spokojan. Nakon te utakmice posve sam se posvetio obiteljskom životu, on mi je postao primaran. To je nov način življenja, bez treninga, utakmica, putovanja, adrenalina...
Nedostaje li vam sve to ponekad, jeste li ikad nakon završetka karijere pomislili “da mi je još jednom istrčati na teren...”?
- Nevjerojatan je taj nogometni adrenalin. Kad pomisliš da si sve prebrodio, onda ti se ipak negdje javi ta želja za nogometom. Ja je ispunjavam tako što dolazim na utakmice Hajduka, eto, sad sam bio i na utakmici Genoa - Juventus... Nogomet je najbolja legalna droga! Za nas koji smo je iskusili. Dakle, nije da mi ne nedostaje, ali isto sam tako okrenuo novu životnu stranicu u kojoj sam se posvetio obitelji.
Trenirate li ponekad, onako rekreativno?
- Imam jednu skupinu prijatelja, imamo neki termin. Međutim, ne privlači me. Što zbog tvrdih podloga, što zbog koljena, jako mi je teško odigrati nešto jer me onda nakon toga dva-tri dana boli koljeno. Koljeno mi nije u idealnom stanju, to je ostavština moje karijere. Osim toga, ni mišići mi nisu u pravom tonusu, pa je to onda još veći problem za koljeno. Isto tako mislim da mora proći neko vrijeme da se opet vrati ta želja za treningom.
Jeste li održali kilažu ili ste se malo opustili nakon završetka karijere?
- Ne, više ne pazim na prehranu. Cijeli sam život pazio dok sam bio profesionalni nogometaš, pa sada kada mogu jesti što god želim tu mogućnost i koristim. Ali, kad je kilaža u pitanju, sve je u najboljem redu.
Oslonac na mlade
Kažete da idete na utakmice Hajduka, znači da niste zaboravili klub iz kojeg ste krenuli prema velikoj karijeri?
- Redovito idem na utakmice Hajduka; bio sam na svakoj utakmici na Poljudu. Kao i svaki drugi navijač Hajduka želim da klub što prije postane konkurentan Dinamu i Rijeci. Želim da se konačno počne boriti za titulu, da krene s pravim rezultatima u Hrvatskoj i Europi.
Kako biste kao navijač prokomentirali ovu polusezonu Hajduka?
- Bila je to jako turbulentna sezona za Hajduk. Momčad i igrači u fazi su nekakvog traženja, eto, sad su promijenili i trenera. Na zimu će doći neki novi igrači, i tako... Ovdje sam sad šest mjeseci nakon završetka karijere i pratim mlade igrače. Ima zaista jako mnogo talenata, vrlo kvalitetnih dječaka u Hajduku. Naravno, tu se stvara i problem roditelja, ali smatram da bi se i oni trebali obrazovati o svemu, trebalo bi im se objasniti da je jedini pravi put za njihovu djecu kroz Hajduk. Konačno, kad pogledate sve te posljednje godine, svi koji su napravili nekakve transfere bili su momci ponikli iz Hajduka. Osim Kouassija. Pa Hajduk sad u mladoj reprezentaciji ima nekoliko talentiranih mladih igrača. Spomenut ću i primjer Franka Andrijaševića; njega ni u Hajduku ni u Dinamu nisu znali iskoristiti na pravi način. To je igrač koji ima izvanredan ulazak iz drugog plana, to se moralo znati iskoristiti, to je netko morao moći prepoznati. Ali, da zaključim ovu temu: oslonac na domaće mlade igrače jedini je pravi put za Hajduk.
Idete na svaku utakmicu Hajduka, pratite mlade igrače... Znači li to da vas u budućnosti zanima trenerski posao?
- Dosta razmišljam o tome. Prijatelji Leko, Tudor i Jurić su treneri. Vidim da je to, ako želiš raditi na pravi način, mukotrpan posao. Zahtjeva posvećenost 24 sata dnevno. Svi su ti moji prijatelji treneri na poslu od osam ujutro do 20 sati, a ostalo vrijeme također razmišljaju o poslu. Međutim, meni je u ovom trenutku primarna obitelj, bilo bi mi teško da se u neko skorije vrijeme opet moramo seliti, a u tom se poslu možeš seliti praktički svakih godinu dana, mijenjati klubove. Naravno, tko zna što će biti u nekoj malo daljoj budućnosti. Sada studiram na Kineziološkom fakultetu u Splitu, u HNS-ovoj sam Akademiji, tako da se nadam da ću završiti ta dva fakulteta te da ću u dogledno vrijeme sam sa sobom raščistiti što želim raditi.
Jeste li ikada pomislili da ćete možda jednoga dana biti trener Hajduka?
- Ma, neću sada ulaziti u to... Jer kad jednom uđeš, postaneš trener, nema više izlaza do 60., 70. godine. Ne bih želio da mi obitelj pati. Jer kad bih se uhvatio tog posla, želio bih ga raditi kako treba. Ako tome nisi maksimalno posvećen, ne možeš raditi. Uvijek sam bio perfekcionist u svom poslu, najbolji kritičar sam sebi. Nitko mi nikada nije trebao kazati da sam primio gol koji sam mogao obraniti; uvijek sam to i sam znao. Zato bih i trenerskom poslu pristupio na istovjetan način, ali teško bi mi bilo, barem zasad, donijeti takvu odluku. Što će vrijeme donijeti, u ovom trenutku ne znam.
Predobro za odbiti
Kako gledate na Lovru Kalinića i njegov mogući transfer u Belgiju?
- Lovre je posljednje dvije sezone iznimno sazrio u vratarskom smislu. Napravio je jako dobar, velik iskorak, nije nikakvo iznenađenje da ga traže mnogi klubovi. Sjećam se svojih transfera. Ponekad kad sam branio možda i najbolje u karijeri, nisam imao niti jednu ponudu. A kad nisam bio u nekakvoj vrhunskoj formi, kad sam izgledao prosječno, ponude su uvijek dolazile! Pitanje prodaje vratara pitanje je trenutka; važno je što tržište traži u datom trenutku. Vratara je najteže prodati i postići pravu cijenu, pogotovo za nekoga tko dolazi iz Hrvatske. Ako je točno ovo što čitam, da Kalinić ima ponudu od četiri milijuna eura, što je velika cijena, to je onda znak koliko ga se cijeni. Meni bi kao navijaču Hajduka bilo teško da ode jer je on naš najbolji igrač, ali mislim da bi za njegov vratarski razvoj to bio pravi potez.
Spominje se uglavnom Belgija, najozbiljniji je Gent, govori se o Anderlechtu...
- Svakodnevno razgovaram s Lekom, kaže da je Gent, uz Anderlecht i Brugge, najbolji u Belgiji. Imaju odličnog trenera koji je već tri godine zaredom proglašen najboljim u belgijskoj ligi. Klub je fenomenalno sređen, imaju odličan stadion i sve ostalo. Kalinićev mogući odlazak u Gent gledam kao neku odskočnu dasku za dalje. Teško je odmah iz HNL-a doći do nekog top europskog kluba, moraš imati neku, da je tako nazovem, međustepenicu. Poznavajući Kalinićeve kvalitete, ne sumnjam da nakon godinu-dvije branjenja naprimjer u Gentu može doći do nekog velikog kluba. Uskoro ulazi u najbolje vratarske godine i taman će biti spreman za neki elitni europski klub.
Vi ste odmah iz Hajduka bili lansirani u veliki klub, u Šahtar?
- Jesam, ali nije to bilo baš tako... Šahtar je tada, zapravo, bio tek u začetku stvaranja projekta velikog kluba. Nakon Šahtara došao sam u još veći klub. Spartak iz Moskve velik je, vrhunski klub. Dosta su me platili, prema meni su od prvog dana bili super. Mislim da sam svoje najbolje godine branjenja imao u Spartaku, tamo sam bio najbolji. Ono što je Real iz Madrida za Zapadnu Europu, to je Spartak u državama bivšeg SSSR-a. Nakon Hajduka, Spartak mi je najdraži klub u kojem sam branio, tamo sam proživio prekrasne trenutke.
Kako gledate na trenutačnu vratarsku situaciju u Hrvatskoj?
- Imamo mi vrhunskih vratara. Osim Kalinića svakako moram istaknuti Dominika Livakovića, koji je utakmice u Ligi prvaka odradio jako, jako dobro. Bio je iznimno miran, koncentriran, jako je dobar u igri nogom, što je bitno za današnje vratare. Ugodno me iznenadio. Pravo je osvježenje vratar Rijeke Prskalo, koji iza sebe ima jako dobru polusezonu. Kad su vratari u pitanju, nema zime za Hrvatsku.
------------------------------------------------------------------------------------------
Tipuje na Rijeku
Što mislite, tko će ove sezone osvojiti naslov prvaka Hrvatske?
- Rijeka ima veliku šansu ove sezone, najveću. I to primarno zbog ambijenta, ni zbog čega drugog. Dinamo i Hajduk u jako su velikim turbulencijama. Hajduk zbog promjene trenera, velikog bodovnog zaostatka. Dinamo pak ima neizvjesnu situaciju oko Zdravka Mamića. Igračima u Dinamu, strancima pogotovo, sigurno nije lako svaki dan čitati ili saznavati sve te stvari koje nisu vezane za nogomet. Dinamu ni s navijačima situacija nije bajna. Rijeka s druge strane ima odličnu atmosferu u klubu i oko njega, to joj je najveća prednost. Također, drži i kontinuitet struke, Kek je tu već dosta dugo, dobro zna kako treba rukovoditi momčadi, ima igru, atmosferu mnoštvo igrača u izvrsnoj formi, zato Rijeka ima najveće šanse za naslov.
------------------------------------------------------------
Kako ste vidjeli Vatrene u 2016. godini?
- Bez ustezanja mogu kazati da mi imamo roster reprezentacije koji nije samo među pet top reprezentacija Europe već i na svijetu! Naša je širina nešto izvanredno. Mi smo svih ovih godina imali dobru reprezentaciju, ali nam je uvijek nedostajala ta širina kadra. Recimo onoj je našoj generaciji uvijek nedostajao 12., 13., 14. igrač... Ova današnja generacija ima i “20. igrača”. Ovo je zaista nevjerojatna generacija i to treba iskoristiti. Splet nesretnih okolnosti glavni je krivac što nismo dobili današnje europske prvake, Portugalce.
Pretpostavimo da će Hrvatska u Rusiju na SP; možemo li tamo napraviti ono što nismo uspjeli u Francuskoj?
- Za Rusiju moramo napraviti sve kako bismo na Svjetskom prvenstvu napravili pravi rezultat. Po igračkom kadru mi to možemo. Volio bih da u fazi igre budemo bolji, da još napredujemo. Individualna je kvaliteta neupitna, ali jednostavno moramo napraviti iskorak, malo više napredovati u momčadskoj igri. Siguran sam da bismo tada napravili taj potrebni iskorak, došli do velikog rezultata. Vidjeli smo da ono što smo pokazali na Euru nije bilo dovoljno. Ali isto tako vidimo da je atmosfera u reprezentaciji vrhunska i svaka čast svima na tome, momci su izvanredni. Dakle, ako napravimo još mali pomak u momčadskoj igri, smatram da bismo u Rusiji zaista mogli napraviti velike stvari - zaključio je Stipe Pletikosa.