Nenad Bjelica predvidio je zamku, a opet joj nije uspio doskočiti. Dinamo je pao baš po naški, nešto kao reprezentacija u Bakuu...
Sve što je savršeno znao i na što ukazivao, u Varažinu je osjetio na vlastitoj koži. Ne može se utakmica početi igrati u 60. minuti, kako je konstatirao za Atalantu, niti dobiti s pola gasa. Nitko nije očekivao da će Modri jurišati kao u srijedu, nije za njih moglo biti jednakog supermotiva, međutim opijeni sjajnim startom u Ligi prvaka došli su na sjever države poput svjetskog čuda, rijetkih fenomena, a onda na terenu shvatili da se svaka utakmica igra ispočetka. I da suparnik neće sam podići bijelu zastavu. Deja vu...
Nenad Bjelica i Zlatko Dalić
Dinamo je s Atalantom dokazao da se iz HNL-a može vrlo kompetitivno igrati u najjačem natjecanju, a u Varaždinu je naučio lekciju da se iz Lige prvaka ne može doći u HNL s rezervnom postavom, s ležernom pripremom i sigurno dobiti. Dinamov trener odlično je protekle sezone koristio širinu kadra i promarširao domaćim prvenstvom odmarajući u brojnim utakmicama glavne igrače, međutim to očito tako više neće ići, pogotovo budu li se neki koji se tek moraju dokazati ponašali u najgoroj maniri “balkanskih fudbalera”. Dani Olmo, Mislav Oršić, Arijan Ademi i Bruno Petković treba će se daleko više naigrati ako žele bez stresa održati dominaciju. Koliko god je jasno da su apsolutni favoriti.
Nenad Bjelica i Zlatko Dalić u petak su se srdačno družili u hotelu Esplanade, hrvatski trenerski korifeji danas iskazuju primjereno međusobno poštovanje, za razliku od ne tako davnih bodlji, a onda je u Varaždinu Bjelica pao na Daliću. Ne u izravnom trenerskom dvoboju, ali izbornik je i mecena i dirigent zbivanja u Varaždinu, i to je bio njihov svojevrsni sraz. Nije čudno što je Bjelica u subotu navečer bio baš jako ljutit. Imao je i zašto... Kao i Dalić u Bakuu. I na igrače, ali i na sebe.