Prije nešto manje od godinu dana Split je gostovao na Rujevici, odlični Tomislav Duka na golu Crvenih iz Parka mladeži zaključao je vrata iza sebe, a Rijeka se remijem bez golova (0:0) i matematički oprostila od borbe za naslov prvaka. Bez obzira što je te sezone osvojila nikad više bodova i što je zabila nikad više golova, Dinamo je bio nedodirljiv...
Iako su do tog 34. kola matematički bili u igri za prekinuti dominaciju Modrih, nogometaši Rijeke niti jednom u proljetnom dijelu prošle sezone nisu pokazali da su momčad za najviše domete. Istina, bilo je dobrih utakmica, ali Rijeka je u prošlom prvenstvu previše ovisila o tehničkoj i trkačkoj inspiraciji pojedinaca. Kada je to izostalo, dogodio se najveći broj od 14 prošlosezonskih remija Riječana zbog kojih je Matjaž Kek u završnici sezone bio suočen i s podosta kritika.
Nogomet koji je tada igrala Rijeka nije bio oku atraktivan, a uz to nije ni donosio rezultate. Nije zanemarivo ni što su Bijeli prošle sezone visoko i uvjerljivo poraženi u sve tri ključne utakmice koje su igrali na tri fronta (Aberdeen, Dinamo, Slaven Belupo) i bez obzira što su to bili jedini porazi u cijeloj sezoni, postalo je jasno da treba napraviti zaokret.
A to najčešće, u grubim crtama, znači promjena trenera. Ipak, Damir Mišković prošlog je ljeta još jednom pokazao da je u HNL donio dašak novina, i kada su mnogi očekivali da će pokazati palac dolje treneru čvrsto je stao uz Matjaža Keka i potpuno odbacio onu, u kriznim situacijama toliko puta korištenu frazu, da je lakše promijeniti trenera nego deset igrača!
Procjena je bila da treba provjetriti svlačionicu, u dva prijelazna roka (na zimu i ljeto 2016. godine) otišlo je 15-ak igrača koji su bili u širem krugu prve momčadi, a zamjene su se u najvećoj mjeri tražile među unutarnjim rezervama uz poneko ciljano pojačanje u igračima koji drugdje nisu imali mjesta a bili su u platežnom i kvalitativnom razredu Riječana.
- Vjerujemo da igrač u Rijeci može napredovati, svi koji su se posvetili nogometu i prihvatili Kekove ideje kod nas su postali 30-ak posto bolji igrači - govorio je često Mance što se ove sezone ponovo pokazalo ispravnim i Rijeka je za relativno mali novac pokazala da je sposobna stvoriti momčad koja može napasti HNL tron.
Primjerice, za 14 igrača koji su nastupili u derbiju protiv Dinama u kojem je Rijeka pokazala zašto s pravom sanja povijesnu titulu, na Rujevici je plaćena odšteta koja ne prelazi dva milijuna eura, što je okvirni iznos koji je Dinamo prošle zime platio Mariboru za desnog bočnog Petra Stojanovića koji je protiv Bijelih prošle subote sjedio na klupi.
Rijekina sportska politika može se najlakše opisati riječima nađi jeftino/prepoznaj, valoriziraj/podigni vrijednost, prodaj/zaradi zbog čega se trojac Kek-Juričić-Mance prometnuo u ključne figure za provođenje Miškovićeve ideje samoodrživog kluba. Najveće su odštete plaćene su još prošle sezone za Gavranovića i Mateija (neslužbeno milijuna eura), a plaćalo se još za otkup ugovora Bradarića (300 tisuća eura), Mišića (250 tisuća eura), Čanađije (200 tisuća eura) i Zute (80 tisuća eura, nije igrao protiv Dinama). Svi ostali došli su kao dio izlaznog transfera (Andrijašević-Lešković), slobodni igrači (Prskalo, Ristovski, Vešović, Gorgon) ili na posudbu (Bezjak, Elez, Župarić - posudba plaćena oko 150 tisuća eura) zbog čega su ulaganja u odštete bila minimalna u odnosu na ono što sada Rijeka ostvaruje i na vrijednost koju danas imaju mnogi od spomenutih igrača.
Kek je od Prskala dobio siguran oslonac na golu, Bradarić i Mišić su se prometnuli u dvojac veznjaka koji igra na reprezentativnoj razini, Vešović u paru s Ristovskim na desnoj strani čini jednu od najjačih osovina momčadi, dok se Andrijašević svojim igračkim karakteristikama među kojima se posebno ističe kretnja u međuprostorima sjajno uklopio sa znalcima Gorgonom i Gavranovićem... Upravo je profil igrača kojeg je od prošlog ljeta imao na raspolaganju u jednu ruku natjerao Keka na drugačiji nogomet od onoga kojeg su Bijeli igrali prošle sezone što se uz dobro selekcioniranu momčad pokazalo punim pogotkom.