Sa školskog igrališta u Bošnjacima međusobni su se dvoboji preselili na prvoligaške travnjake. Iako su puno češće stajali na istoj strani igrališta nego na suprotnoj, bilo je i takvih trenutaka, ali kada bi se dogodili, vjerojatno nisu ni slutili da će biti predigra za nešto što su doživjeli ove sezone.
Braća Josip i Matija Mišić treći put od početka prvenstva krenut će na suprotnim stranama travnjaka, u utakmici s posebnim rezultatskim ulogom. Cibalia bodove lovi u borbi za prvoligaški ostanak, Rijeka u utrci za titulom u ogledu u kojem će jedino važno biti - pobijediti.
A braća Mišić - Matija u dresu Cibalije i Josip u dresu Rijeke - na tih će 90 minuta zaboraviti, kao i u prethodna dva ogleda, zajedničke utakmice u Bošnjacima, savjete koje su jedan drugome davali...
- Igrali smo već dvaput jedan protiv drugog, već smo se, da tako kažem, naviknuli vidjeti jedan drugoga u protivničkom dresu. Zbog faze u koju ulazi prvenstvo igramo utakmicu koja je jednako bitna i njima i nama, svaki će se boriti za svoju stranu, tako da nema nikakvih popusta - kaže Josip Mišić, veznjak Rijeke koji je dogurao i do nastupa u reprezentaciji Hrvatske.
Bez puštanja
Svjestan je da su prošli dani kada mu je Matija znao popustiti u haklu.
- Prije ove sezone jedino smo na školskom igralištu u Bošnjacima igrali jedan protiv drugoga, ali rijetko, najviše smo ipak voljeli igrati zajedno. Tada je Matija koji put znao i popustiti, ja sam bio manji, pa bi mi dao da pobijedim, ali čim smo krenuli u ozbiljnije nogometne vode, popusta nije bilo. Ni na treningu, a puno smo puta trenirali zajedno.
Josip i Matija zajedno su igrali u Osijeku dvije sezone, odradili desetak zajedničkih utakmica, nakon čega su im se putovi razišli. Josipov je krenuo prema Rijeci, Matijin prema Vinkovcima.
- Uvijek sam volio igrati s njim jer se znamo, što se kaže, u dušu. Odlično se slažemo, stalno se čujemo i razgovaramo o nogometu, ali kada se sretnemo na terenu, sve se zaboravlja. Imali smo i dosta duela u prethodne dvije utakmice, što je i normalno jer obojica igramo u veznom redu. U tom trenutku razmišljaš samo o lopti, igri... Ideš kao i na svakog drugog igrača, odraditi utakmicu najbolje što možeš, uzeti loptu u duelu, napraviti prekršaj ako je potrebno. Nema tu mjesta razmišljanju o tome da ti brat stoji s druge strane, tako da nema štednje, naravno, ni zamjeranja ako se dogodi neki čvršći prekršaj.
Uvijek zezancija
I danas kada Josip bude “naletio” na Matiju najteže će biti mami Ani, dok su otac Ivan i treći brat Đuro puno mirniji.
- Cijela obitelj dođe na utakmice, a mami je kao i svakoj mami najteže. Rekla je da jedno poluvrijeme navija za Matiju, jedno za mene, tako je najpoštenije, ha-ha-ha... Vole gledati kada igramo jedan protiv drugoga, uvijek bude neka zezancija nakon utakmice. Ljuti li se mama kada udarimo jedan na drugog? Kada ja njega ili on mene, ne kaže ništa, malo se naljuti samo kada netko napravi kakav grublji prekršaj na nama.
I danas će sigurno biti situacija u kojima će Josip “udariti” na Matiju i obrnuto. Sasvim razumljivo; jedan ganja titulu s Rijekom, drugi ostanak s Cibalijom, koja se nalazi u teškoj situaciji.
- Zbog bodovnog im salda sigurno nije lako, ali Matija mi je rekao da su svi sretni što su promijenili trenera, kaže da je Bartolovićev prethodnik širio negativu. Sada su zadovoljni i nadaju se boljem nastavku prvenstva, da nešto pokušaju izvući do kraja. Jesam li mu zaželio da ih krene nakon Rijeke? Naravno! Mi znamo za što se mi borimo i zbog čega želimo pobijediti. Isto je i s Cibalijom pa kako bude, bit će.
Rujanska utakmica Cibalije i Rijeke pokraj Bosuta bila je prvi bratski obračun u obitelji Mišić. Završilo je bez pobjednika i bez pogodaka, a takvim je raspletom kudikamo zadovoljniji bio Cibalijin Mišić, Matija.
- Realno, imali smo tada mnogo sreće, Gorgon je u sudačkoj nadoknadi zapucao kazneni udarac, a prethodno nas je Matković čudesno spašavao, branio je kao u transu, i moguće i nemoguće. Iskreno, nismo tada odigrali bogznakako, večeras ćemo morati biti mnogo bolji želimo li barem bod. A želimo barem bod - kaže Matija.
Obitelj na mukama
Ovo je treći put da obitelj neće znati za koga navijati.
- Važno je samo da cijela obitelj na kraju sezone bude sretna. Tj. da Rijeka uzme titulu, a mi ostanemo u ligi.
Što je realnije?
- Ha, gledajući tablicu, njihov je naslov izgledniji. Nema tu mnogo mudrovanja, oni su trenutno ipak u prednosti u odnosu na Dinamo, a mi smo u zaostatku za Splitom.
S tim da Rijeka ove sezone nije izgubila nijednom, a Cibalia je pobijedila tek - jednom.
- Imajući u vidu taj poražavajući podatak, zvuči gotovo nestvarno da smo još uvijek živi. A jesmo; na aparatima, ali živi. Nemamo se pravo - a ni namjeru - predavati dokle god postoje čak i teoretski izgledi za spas.