Branko Ivanković u svom je Varaždinu. Korona stil života, kao i svi, kuća, malo šetnja, pa opet u četiri zida. Izbornik Omana zadnjih je dana u medijskom fokusu jer se sam, svojevoljno, odlučio odreći dijela izborničke plaće. Nema ih puno takvih.
- Osobno su mi se zahvalili i u Omanu, čak su bili i iznenađeni mojom reakcijom, nisu to tražili. Ali ja sam smatrao da je to normalno, s obzirom da nema gotovo nikakve aktivnosti, osim kućnih analiza i planiranja. Nema utakmica ni u ožujku, otkazane su i one u lipnju i smatrao sam da je normalno da plaću smanjim 40 posto za travanj i svibanj. A kad krenemo s nogometom, onda ćemo se vratiti u normalu - javio se Ivanković.
Oman nije bliskoistočni div, kao što je nekoć bio Iran kojemu je također bio izbornik, ali Ivanković želi i s tom reprezentacijom napraviti rezultat.
- To je jedna reprezentacija s manjom tradicijom od nekih drugih, poput Irana, Emirata ili Saudijske Arabije, ali momčad koja može svima biti kompetitivna. Liga im je slabija, još ne plaćaju skupe strane, Oman tek četiri-pet godina ima profesionalnu ligu i to kod njih još nije uhvatilo zamah. Ali, svaki klub ima dva-tri dobra igrača i moći će se složiti korektna reprezntacija, koja će moći igrati sa svakim. Imamo još tri utakmice prve faze kvalifikacija, protiv Katara, Bangladeša i Afganistana, nakon toga se formiraju nove skupine. Nije imperativ otići na Svjetsko prvenstvo, ali je ogromna želja. Bio sam u Iranu izbornik, oni znaju za moje iskustvo i plasman na SP pa bi i oni to željeli. Ali naravno da nije imperativ i pritisak.
Naravno da Ivanković prati i što se zadnjih dana događa u Dinamu. Bio je triput trener u Maksimiru, odlazio na razne načine, no, želi nikome suditi.
- Ne mogu biti arbitar. Trebalo je bolje komunicirati s obje strane. Klub i reprezentacija su najvažniji, nitko nije važniji od njih. Tako se treba i ponašati, a opet bez igrača se ne može igrati, zato je i šteta što je tako ispalo. Koliko sam upoznao Ademija, on je jedan častan dečko, pošten igrač s velikom razinom moralnosti i trebalo je i s klupske strane biti fleksibilnosti i strpljenja. Šteta, jer atmosfera je najvažnija, kad se to naruši onda je pitanje kako je vratiti i može li opet biti ista. Teško. Igrači su profesionalci, oni će svoje napraviti, neće štrajkati ili zabušavati, ali nedostajat će taj detalj, ta strast, odlučnost na terenu. Ta je atmosfera izgubljena.
Nenad Bjelica još uvijek je Dinamov trener, ali, može li on to doista i ostati nakon svega što se dogodilo?
- To je vrlo neuobičajena situacija da klub otpusti asistente. Sigurno nije dobro ni za jednu stranu, odnosi između Bjelice i kluba su poremećni. Međutim, on je profesionalac, ima i vani primjera da se trener ne slaže s ljudima u klubu i s nekim odlukama, ali i jedni i drugi rade svoj posao na zajedničko zadovoljstvo navijača. Na koji će način on, i hoće li, formirati stožer, ne mogu to prognozirati. Svi smo mi profesionalci, u igri su i veliki brojevi, to je situacija u kojoj i klub želi proći bolje, ali ne želi ni Bjelica svoja prava izgubiti samo tako. Opravdano je da on želi imati za sebe najbolju situaciju, a što će nakon svega toga biti, ne možemo znati.
Činilo se da situacija s trenerima u Dinamu ipak promijenila, nakon svih onih smjena i svakakvih rastanaka s trenerima. Međutim, opet jedna ‘dinamovska’ situacija?
- Ono što se nikome ne sviđa od klupskih čelnika, u mnogo klubova u svijetu, jest da je najvažnija osoba u klubu - trener. Možeš imati sve dobro posloženo, ali kad nemaš pravog trenera, sve ti je uzalud. Nažalost, svi ljudi koji vode klubove misle da je svejedno tko je trener, međutim, trener je taj koji svojim radom može pokriti sve druge, lošije stvari. Kažem, klub je na koncu najvažniji, ni trener se kao nijedan igrač ne smije izdignuti iznad kluba, ali, bez dobrog trenera teško može biti i rezultata, a to mnogi ne razumiju.
Kakav će biti nogomet nakon korone, koliko će se promijeniti?
- Siguran sam da će se puno toga će se promijeniti, ovo je sad je pat-pozicija za sve. Niti igrači ne znaju kakva im je perspektiva, gdje će igrati, niti klubovi znaju kad se nastavlja ova i počinje nova sezona. Trebat će puno kompromisa sa svih strana, u svim ligama, da opet nogomet dođe na pravi put.
Puno je klubova kojima prijeti ponor, jedan od njih je sigurno i Ivankovićev Varaždin. Kako preživjeti krizu?
- Opasnost postoji, puno je klubova i istoj situaciji i treba pronaći zajedničko rješenje. Inače bi, ne samo Varaždin, nego pola lige moglo prema amaterizaciji. I tu HNS mora povući neke poteze, u skladu s mogućnostima. Treba razmišljati o ligi, možda je povećati uvesti play-off. Sve se mijenja, ovo je nova situacija. Za mene je idealno kad bi sezona završila do kraja lipnja, bilo bi to čudo, a onda proširiti Prvu HNL. Ne zbog Varaždina, već i zbog Istre i Intera, jer svi su u istoj situaciji, a tu je onda i pitanje regularnosti. Pitanje je kako će klubovi iz svega toga izaći. S jedne strane treba biti širiti optimizam, no realnost je drugačija, barem idućih šest mjeseci, možda i godinu dana, očekujem veliku krizu i u nogometu.