Vratar Josip Posavec bio je važan faktor u Hajdukovu pozitivnom proljeću, pogotovo na Rujevici gdje je svojim intervencijama postao igračem utakmice. Mladi reprezentativni čuvar mreže ističe činjenicu da u momčadi vlada odlična atmosfera, a njegov talent i iskustvo branjenja u Serie A sve više izlazi na vidjelo.
Pred Bijelima je susret s Goricom koji očekuju u pozitivnom ozračju.
- Atmosfera je dobra, pogotovo poslije turbulentnoga prvoga dijela sezone u kojemu je bilo svačega. Sada je mirnija situacija, ponizno idemo dalje i pripremamo za svaku sljedeću utakmicu.
Veliki motiv
Očekujete li pobjedu protiv Gorice, možete je preskočiti na tablici…
- Trener je rekao prije Rujevice da idemo otvorenoga garda, pa smo tako i igrali, a to znači da ćemo s istim pristupom igrati i pred svojim gledateljima. Vjerujemo u pobjedu, a što bude, bit će.
U čemu je tajna vaših zapaženih intervencija?
- Nema neke tajne, vjerujem u svoju kvalitetu i rad, polako se to vraća na naplatu. Drago mi je što sam dečkima uspio pomoći u nekim situacijama kada je trebalo intervenirati. Način na koji igramo i meni olakšava stvari, sretan sam zbog svega, ali je najvažnije da je momčadski rezultat na višoj razini nego što je bio. Više sudjelujem u igri, u napadačkim akcijama, više sam u utakmici.
Igra nogom je bitna, imali ste dribling protiv Lokomotive… Je li radite posebno na tome?
- Sigurno je da se radi, imam dobru kontrolu lopte nogom, ali može bolje. Način u kojemu ja više sudjelujem u igri mi da je više samopouzdanja. Volim taj stil i to mi daje sigurnost kada mogu intervenirati golmanski.
Koliko vam znači povratak publike, protiv Lokomotive je bilo preko 17 tisuća, protiv Gorice se također očekuje dosta ljudi?
- Mi smo svi sportaši, živimo i radimo za to da možemo igrati pred što više ljudi i u što boljoj atmosferi. To je veliki motiv za nas. Puno teže je igrati pred praznim Poljudom. Hvala Bogu da je to iza nas i da će u drugom dijelu biti onako kako smo željeli.
Nema bahaćenja
Može li Hajduk do cilja, plasmana u Europu?
- Da to ne mislim, ne bismo svi zajedno bili ovdje. Nećemo se bahatiti, prošle su samo tri utakmice. Radimo ponizno i mukotrpno, držimo se zajedno. Nadam se i vjerujemo da takvim pristupom možemo izboriti cilj koji smo si postavili. Samo rad i lopta će to vratiti.
Pripremate li se posebno za protivničke napadače?
- Imam sreću da radim s trenerom Roguljićem koji mi uvijek skrene pozornost na neke sitnice da bi bio u danoj situaciji što spremniji.
U Hajduku ste na posudbi, a na ljeto treba pasti odluka hoće li vas Bijeli otkupiti… Kako gledate na tu situaciju, biste li voljeli ostati?
- Što se mene osobno tiče, što god da se dogodi, ja ću biti iznimno sretan. Bilo da se vratim u Palermo koji je moj klub, bilo da ostanem u Hajduku jer sam zavolio ovaj grad i klub jako puno. Ako ostanem, bit će mi čast, isto tako i da se vratim. U ovom trenutku mi je najbitnije da ne razbijam glavu s tim, ima još dosta vremena. Ako se vratim u Palermo, bitno mi je ispunim svoju misiju da se probamo ugurati u Europu te da me ljudi pamte po nečemu dobrom. A ako ostanem, bit ću sretan što branim boje Hajduka.
U čemu je razlika novoga trenera Siniše Oreščanina od ostalih s kojima ste radili?
- Mislim da je on jako pedantan, detaljan po pitanju nogometnih stvari, od analiza i priprema za utakmicu. Jedna od njegovih najpozitivnijih stvari jest mirnoća koja igraču vrati dozu samopouzdanja koje ne imali u nekim drugim slučajevima. Mislim da ima potencijala za biti veliki trener jednoga dana. Promjena trenera je dio toga što imamo dobru atmosferu. Da kucnem u drvo, otkako je on došao, dišemo puno bolje, ima više zezancije što se oslikava i na rezultatu koji je najbitniji. Dok je tako, nitko sretniji od nas.
Novo dokazivanje
Proživljavate li još onaj trenutak iz Bukurešta, gol u nadoknadi protiv Steaue koji je značio ispadanje iz Europe?
- Već sam rekao da sam čovjek, nisam robot. Uvijek će biti boljih i lošijih partija. Ne živim na staroj slavi, a isto tako ne razbijam glavu zbog starih grešaka. Svaki vikend je novo dokazivanje, svaki dan je novi trening. To je davno iza mene, nema se to što pričati.
Je li pritisak braniti u Hajduku, kako je to u usporedbi s Palermom?
- Mislim da je mentalitet Splita i Palerma tu negdje. Imao sam privilegij osjetiti to na svojoj koži i biti pripremljen za ono što me čekalo u Hajduku. U Splitu mi je lijepo, priviknuo sam se. Koliko god je to teret, privilegij mi je i čast biti ovdje i imati mogućnost u nekim slučajevima rastužiti ljude što i meni teško pada, ali isto tako ih i razveseliti, donijeti nešto lijepo.
Došao sa sela
Kruži glas da ste podijelili najviše svojih dresova, da ih stalno štancate za poklone kada idete kući…
- Uvijek je lijepo kada ima ljudi koji te traže. Za mene nema veće sreće kada jedan običan čovjek želi nešto od tebe. Ne privlači me to kada neke velike ‘baje’ traže, meni je više drago kada običan čovjek želi nešto tvoje. Znam kako je to kada sam došao sa sela kada nisam imao ništa, pa mi je drago da mogu razveseliti takvu vrstu ljudi koji su na nekom putu na kojemu sam ja bio prije nekoliko godina.
Mladi ste iz Intera otišli u inozemstvo… Koji savjet imate za one koji odlaze kao što ste vi tada otišli?
- Moje osobno mišljenje da je onome tko ode najbitnije da igra. To je broj jedan. Nijedan trening ne može zamijeniti utakmicu, iskustvo o kojemu svi pričaju možeš dobiti samo na utakmicama, jer je drugačija situacija od ambijenta pa do pritiska. Jedino na utakmici možeš naučiti nešto novo. Što se tiče moga primjera, nikada nisam požalio ni zbog jedne svoje odluke, jer mislim da se sve dogodilo s nekim razlogom. Svatko ima svoj put. Hvala Bogu, moj je bio takav kada sam otišao u inozemstvo izborio sam poziciju broj jedan što je strancu puno teže. To mi je satisfakcija, jer nisam stagnirao, bio na klupi, nego sam igrao od prvoga do zadnjega dana osim u nekim situacijama. Za vratara od 22 godine imati preko sto seniorskih nastupa nije mala stvar. To je najveći dar od svega.
- Iskreno se pokušavam ne opterećivati time zato što mislim da svatko ima svoj put i sve se događa s nekim razlozima. Meni je bila čast biti s tim dečkima, starijih koji su imali prednost. Bilo mi je drago i čak sam nešto naučio od njih, ali sam čekao i dočekao svoju priliku koju sam iskoristio.