Marin Leovac (30) prošlog ljeta konačno je došao u Dinamo. Bilo je raznih priča oko toga zašto nije prije odjenuo plavi dres, još od onda kad je u dresu bečke Austrije 2013. godine u 4. pretkolu Lige prvaka zabio pogodak Modrima u Maksimiru. Više puta bio je opcija za dolazak u zagrebački klub, svaki put se izjalovilo. Svašta se nagađalo, ali sad to ionako više nije važno. U svojim zrelim godinama Marin je postao dio plave svlačionice.
On je svakako igrač kojeg je želio Nenad Bjelica, jer u bečkoj Austriji igrao je pod njegovim vodstvom. Da, i u toj utakmici kad je matirao Modre. Super je Leovac startao u Maksimiru, već u 2. kolu HNL-a zabio je pogodak Istri 1961, igrao je u domaćem prvenstvu još u derbiju s Osijekom, ali je onda zbog ozljede izašao u sudaru s Rijekom u Maksimiru... U Europi je bio standardni dio prve momčadi, prošao je sve kvalifikacijske oglede, uključujući i onaj s Young Boysima u utrci za Ligom prvaka.
Sjajan odabir
Činilo se da su Bjelica i Modri sjajno odabrali, da će bivši hrvatski reprezentativac biti sjajno pojačanje, ali onda se dogodilo ta ozljeda, problemi s trbušnim zidom, morao je na operaciju u München. Nije igrao “od Rijeke do Rijeke”, protiv svog bivšeg kluba se oprostio u Maksimiru 2. rujna, a vratio se na teren 24. studenoga na Rujevici. Nije ga bilo više od dva mjeseca, baš je imao peh...
Jeste li sada posve zdravi, spremni za pripreme i nastavak sezone?
- Apsolutno sam zdrav i spreman! U jesenskom dijelu bili smo vrhunski. Da, nije me bilo više od dva mjeseca, ali sad je zaista “sve pet”.
Problemi s trbušnim zidom, barem na početku, nisu dali naslutiti da ćete tako dugo izbivati?
- Mislili smo da ćemo sve riješiti bez operacije. Išao sam na terapije, nada je postojala, ali ništa nije pomoglo. Operacija je na kraju bila neizbježna. Ingvinalni kanali su mi bili otvoreni, pa je to utjecalo na probleme s trbušnim zidom. Eh, da smo znali da će stanka biti tako duga, možda sam mogao odmah na operaciju, ali znate kako je, uvijek nastojite izbjeći operaciju. Šteta, ovako sam izgubio dva i pol mjeseca. Tako dam sam u prvenstvu odigrao samo šest utakmica, a u Europi jednu više. Na koncu sam bio u momčadi na onoj posljednjoj utakmici s Anderlechtom. Mogu kazati da sam zapravo jako dobro reagirao na operaciju. Sad je sve u najboljem redu, baš se dobro osjećam, glavno da je sve završilo. Maksimalno sam koncentriran na nastavak sezone, jedva čekam da starta.
Igrali smo čudesno
Jeste li ikada u karijeri imali takvu stanku od dva i pol mjeseca?
- Jesam jednom, u vrijeme kad sam prvi put ulazio u ozbiljni nogomet u bečkoj Austriji, imao sam 18 godina, tada sam imao stanku od tri mjeseca. Nakon toga više nikad, ova stanka je “viceprvak” kad se radi o odsutnosti s terena.
Kako ste kao iskusni igrač podnosili to neigranje dok je vaša momčad tako sjajno marširala HNL-om i Europom?
- Bio sam - ljut! Da, to je možda najbolji opis moga stanja za vrijeme stanke. Želio sam pomoći momčadi, ali isto tako opravdati svoj dolazak u Dinamo. Baš mi je bilo krivo što nisam mogao sudjelovati u radu s momčadi, biti dio ove krasne jesenske priče do kraja. No, s druge strane, bio sam posve realan, prihvatio sam situaciju takvu kakva jest, znao sam da se moram što prije vratiti. Radio sam na povratku, marljivo i strpljivo. To mi je u tim trenucima jedino preostalo. Nije bilo panike, znao sam da će sve biti u redu. No, ljutnja je ipak bila prisutna, to se nije moglo izbjeći. Uvijek želiš igrati, a kad te u tome spriječi ozljeda, onda jednostavno moraš biti ljutit.
Kako vam je na jesen izgledao Dinamo kad ste ga gledali s tribina?
- Kratko i jasno, momčad je izgledala - čudesno! Napravili smo vrhunske rezultate, posebno se, naravno, ističe ovaj europski. Kad znate da ste bili dio momčad koja će nakon 49 godina igrati u europskom proljeću, kad ste ispisali klupku povijest, onda vam je na usnama samo osmijeh, a iznutra ogromno zadovoljstvo. No, nikako se ne smije zaboraviti ni prvenstvo. Znam da je svima u fokusu samo Europa, jer je ostvaren povijesni rezultat, ali mi smo u HNL-u zaista igrali jako dobro. Istina, u nekim utakmicama nismo uvijek izgledali kako smo htjeli, ali konačna priča može biti samo ovjenčana superlativima. Izgubili smo samo od Rijeke na Rujevici... Nismo baš dobro izgledali protiv Rudeša u 1. kolu, primili smo tri pogotka od Intera u Maksimiru... No, to su bili rijetki trenuci kad nije sve štimalo, tako da ukupno možemo biti jako zadovoljni.
Rotacije su dobre
Trener Nenad Bjelica od početka sezone rotirao je momčad, ponekad svih jedanaest igrača. Je li još netko od trenera u vašoj karijeri radio na taj način?
- U PAOK-u je bilo takvih rotacija kod trenera Vladimira Ivića. Igrali smo na tri fronte kao sada Dinamo, prvenstvo, Kup i Europu. On je znao rotirati po šest-sedam igrača, ali nikad se nisam susreo s situacijom da se rotira svih jedanaest igrača. No Nenad Bjelica znao je što radi. Dobro poznaje sve igrače i u svakom trenutku zna što mu treba. To se najbolje vidi po ovim rezultatima koje smo ostvarili. Sve se pokazalo dobro, idealno. Svi su zadovoljni, svi su igrali, svi su dobili priliku, svi su je iskoristili. Atmosfera u svlačionici je sjajna, to je ogroman plus.
O toj sjajnoj atmosferi u vašoj svlačionici često se pričalo?
- Da, s razlogom. U svlačionici nemamo zvijezda, igrača koji glume nedodirljivost, koji se žele isticati, koji misle da su bolji od ostalih, koji druge gledaju kao manje vrijedne... To je fantastično, to je ogromna snaga ovog Dinama. Ona je također jedna od razloga što smo ostvarili takve sjajne rezultate.
Je li ova momčad Dinama najbolja od svih u kojima ste igrali kao klupski igrač?
- Ha, i kad sam bio u Rijeci, imali smo odličnu momčad. Samo što sam s Dinamom uspješniji, prošli smo europsku skupinu, igramo u europskom proljeću. Na dobrom smo putu da osvojimo prvenstvo i uđemo u finale Kupa. S Rijekom sam ipak osvojio samo Kup. U PAOK-u sam također imao odličnu momčad, ali isto smo osvojili samo Kup, mogli smo i u Europi dalje proći, ali smo ispali od Schalkea. Dobra momčad bila je i Austrija, ali ova Dinamova momčad zaista je odlična. Imamo jako dobrih mladih igrača, koji su pokazali da se na njih može računati, da će u budućnosti biti temelj Dinama.
Olmo i Gojak...
Koji su vas se mladi igrači u Dinamu posebno dojmili?
- Pa vidite i sami o kojima se najviše piše i govori. O Olmu i Gojaku... O njima u medijima možete čitati gotovo svaki dan. No, oni su već dugo u Dinamu, nije im to prva sezona. Eto, tu je i Majer. Šteta što je zbog ozljede imao dugu stanku. Sad vidite da su s nama na pripremama ovi mladi dečki kako bi osjetili rad s prvom momčadi. Dinamo zaista nema problem kad se radi o mladim igračima, a vidimo da ga neće imati ni u budućnosti.
Kad ste spomenuli Olma, po nekim izvorima Dinamo za njega traži 25 milijuna eura? Kako gledate na tu cijenu?
- O cijeni za bilo kojeg igrača odlučuju oni koji ga kupuju. I oni koji ga prodaju. Igrač uvijek vrijedi onoliko koliko je plaćen, nema tu neke filozofije. Makar, kad gledate da se za nekog plaća 200 ili 300 milijuna eura, onda mi se čini da je to ipak prošlo svaku granicu.
Spomenuli ste tu sjajnu atmosferu u svlačionici. Ali što je po vama najveći adut ovog Dinama?
- Sve je to povezano s atmosferom. Jer mi imamo zaista fantastično zajedništvo, na terenu dajemo sve jedan za drugoga. Nema onoga iskakanja, to sam već spomenuo, nitko se ne ponaša kao zvijezda, nitko ne želi kazati “ja sam najbolji”, nitko nikada nije ni na treningu sebe stavio ispred ostalih. Mi smo jedna skladna obitelj. Svi dečki uvijek pokušavaju odraditi ono što trener traži, to je naš najveći adut ove sezone!
Uvijek se znalo govoriti da je momčadi potreban pravi vođa, gazda. Kod vas izgleda da su svi na neki način vođe?
- Svi znaju što trener želi. Nenad Bjelica ima jasnu viziju, a svi mi je pokušavamo ostvariti. Vrlo je važno da su svi dobili priliku, da se svi mi osjećamo vrijednima.
Kod Bjelice savršeno
Nekako nam se čini da je ova momčad dobar spoj, kako se to voli kazati, iskustva i mladosti?
- Da, definitivno! Ima nas nekoliko starijih, a ima naravno i mlađih. Dobar je to miks.
Je li realno ovo vrhunac vaše nogometne karijere?
- Pa, imao sam sličnu priču u PAOK-u. No ako uzmemo duplu krunu, a već smo osigurali europsko proljeće, onda ću moći kazati da je ovo vrhunac moje dosadašnje karijere. Po uspjesima, svakako. Prvenstvo sam uzeo u Austriji, Kup u PAOK-u i Rijeci, pa će onda ovo s Dinamom zaista biti top, najviše što sam ostvario. A imamo tu kvalitetu da to ostvarimo, tako da sam pred svojim najvećim uspjehom.
Bjelica vas voli kao igrača?
- To njega morate pitati, ha-ha... Definitivno pitanje za trenera. Ja pokušavam dati sve najbolje od sebe, na svakom treningu i utakmici.
Je li Bjelica ipak najvažniji trener u vašoj karijeri?
- Meni je kod Nenada Bjelice savršeno. Ipak, kad se vratim u povijest, onda se sjetim svog trenera koji mi je prvi dao priliku u Austriji, koji me prvi priključio prvoj momčadi. Nenad Bjelica je uvijek imao povjerenja u mene, na tome sam mu zahvalan.
Koja je razlika između Matjaža Keka i Nenada Bjelice?
- Obojica su vrhunski treneri i stručnjaci. Ali osnovna razlika te dvojice trenera jest komunikacija s igračima. Bjelica zna bolje komunicirati s igračima, Kek je uvijek bio na distanci. Bjelica non-stop razgovara s nama igračima, Kek to nije činio. Makar, imate igrača kojima odgovora stalna komunikacija, a ima i onih kojima to ne odgovara. Različiti smo ljudi. Meni je važna komunikacija, lijepo je kad te trener pita “kako si” ili “je li sve u redu”, “ima li kakvih problema”...
Koliko se po vama mijenja HNL? Ide li na bolje ili na lošije?
- Definitivno na bolje. Primarno zbog toga jer se uložilo u infrastrukturu. Ovi novi travnjaci su sjajna stvar, bitno su digli kvalitetu nogometa u Hrvatskoj. To je ogroman plus za sve nas. Pa znalo se igrati u blatu do koljena. Sad se igra mnogi bolji nogomet zbog novih terena. Vidite kako se igra brže, kako lopta brže putuje, kako je lakše igrati. Za gledatelje je sve skupa mnogo atraktivnije. Isto tako, HNL napreduje i kad se radi o kvaliteti nogometa.
Mnogi kažu da u HNL-u ima previše stranaca? Kakvo je vaše mišljenje?
- Vidite, klubovi najbolje znaju što im treba. Oni najbolje znaju žele li igrati s mnogo više domaćih igrača, ili će pak angažirati strance. Trebaju se gledati i ambicije klubova. Pa ne igraju stranci samo u Hrvatskoj, u cijeloj Europi u mnogim klubovima ima mnogo stranih igrača. Jasno, nemaju svi klubovi u Hrvatskoj toliko novaca koliko ima Dinamo. U takvim situacijama mora se dati prilika domaćim mladim igračima. Oni se trebaju istrpjeti, ali oni otvaraju i mogućnost financijske stabilizacije. Jer kad ti mladi igrači stasaju, onda se mogu prodavati. Budimo realni, prodaja mladih igrača je način, vjerojatno jedini način preživljavanja hrvatskih klubova. Ja mislim samo da se ne bi trebali dovoditi stranci koji nisu kvalitetniji od domaćih igrača. Ako su strani i domaći igrači podjednake kvalitete, onda bi svakako trebali igrati domaći.
U Grčkoj najljepše
Gdje vam je bilo najljepše igrati? U Austriji, Grčkoj, HNL-u?
- U Grčkoj! Upravo zbog navijača. Ti derbiji Olympiacosa, Panathinaikosa, AEK-a i PAOK-a su čudesni, na svakom od tih derbija uistinu živiš nogomet, uživaš u svakom trenutku, imaš osjećaj da se ništa drugo na svijetu ne događa osim toga.
Biste li se opet vratili u Grčku?
- U neki od boljih klubova svakako... Zašto ne?
Bi li ovaj današnji Dinamo mogao parirati PAOK-u, Olympiacosu ili, recimo, Salzburgu?
- Da, definitivno da. Oni nisu bolji od nas. Vidite kako igramo, kakvu kvalitetu imamo. Ove sezone PAOK je u Grčkoj osam bodova ispred Olympiacosa... Da Dinamo igra u grčkom ili austrijskom prvenstvu, borio bi se za naslov prvaka.