Nikad odigrana utakmica Dinamo - Crvena zvezda 13. svibnja 1990. godine u Maksimiru jedan je najpoznatijih događaja u bogatoj Dinamovoj i novijoj hrvatskoj povijesti, a za mnoge Dinamove navijače taj dan, obilježen divljanjem Zvezdinih “navijača” te sukobima Bad Blue Boysa s ondašnjom milicijom, označava i početak srpske agresije na Hrvatsku.
Hrvatska demokratska zajednica tjedan dana ranije pobijedila je na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj. Hrvatsku je zahvatila euforija, međutim još nije bilo primopredaje vlasti, Stjepan Mesić bio je mandatar nove Vlade. I jedino što novoj vlasti nije trebalo bili su - ulični neredi! Jer ondašnja je milicija još uvijek bila pod kontrolom Komunističke partije, pa bi se i najmanji nemiri lako mogli pretvoriti u “puzajući državni udar”, nakon kojeg bi sve ostalo po starom.
Boban ‘obišao’ svijet
Svijet je tada obišla slika mladog Dinamova kapetana i reprezentativca Jugoslavije Zvonimira Bobana koji nasrće na milicajca Refika Ahmetovića. Ali slika na kojoj policajac najprije pendrekom brutalno i bez razloga napada Bobana ostala je skrivena u videoarhivama i prvi je put prikazana u dokumentarnom filmu Miljenka Manjkasa “Domovinski rat počeo je na Maksimiru”, do danas svakako najboljeg i najobjektivnijeg uratka o svemu što se događalo 13. svibnja, ali i o pozadini tih zbivanja. Tu nedjelju mnogi pamte kao “Bobanov dan”, no iako je Dinamov kapetan reagirao spontano i hrabro, na ponos svih nas, bio je to dan svih navijača Dinama, koji su ustali protiv agresije i spremno su krenuli braniti svoj teritorij, svoj stadion i svoje ljude.
Mnogo je pitanja ostalo u zraku nakon te krvave nedjelje, a svakako je ključno zašto je situacija baš tada izmakla kontroli i pretvorila se u pravi kaos, u kojem je milicija tukla sve pred sobom, osim onih koji su započeli nerede. Jer do tada na jugoslavenskim stadionima nije bilo nereda ni nalik ovome, stroga je milicija uvijek znala reagirati i zaustaviti ili spriječiti sukobe i divljanja. Zanimljivo, početkom te sezone usvojen je Zakon o sigurnosti na nogometnim stadionima, na osnovi kojeg je milicija imala ovlasti čak i isprazniti tribinu s uzročnicima nereda.
To se jednom i dogodilo, u jesen 1989. godine, kad je dubrovački sudac Mateo Beusan ispraznio sjevernu tribinu stadiona u Banja Luci tijekom utakmice Borac - Dinamo (1:0), na sjeveru su tada bili Bad Blue Boysi! I nisu bili ništa “zločestiji” od Borčevih navijača, i jedni i drugi bacali su baklje na teren, a Beusan je oštricu mača usmjerio samo prema Boysima.
Milicija je dakle mogla isprazniti maksimirsko južno stajanje s podivljalim Zvezdinim huliganima, ali to nije učinila! I onda su Boysi sa sjevera uletjeli na teren, željeli su doći do juga, no ispriječio se kordon milicije i počeo je brutalni obračun na travnjaku. Epilog: 138 ozlijeđenih, mrtvih samo slučajno nije bilo. Zašto dakle milicija nije reagirala nakon prvih nereda, zašto nije ispraznila južno stajanje s navijačima Zvezde? Tko je organizirao kaos u Zagrebu i tko je za njega odgovoran?
Nikad nije napravljena ozbiljna rekonstrukcija uzroka nereda, nije se javno obznanilo da se tada već naveliko spletkarilo u milicijskom vrhu, sve je to ostalo prekriveno dimom maksimirskog suzavca i baklji... U svemu je očito bilo mnogo kalkuliranja; tada se naime još nije znalo hoće li se Jugoslavija očuvati, hoće li JNA intervenirati, hoće li, napokon, Hrvatska i zaživjeti kao neovisna i samostalna država...
Arkan na klupi
Po svemu što je tada bilo viđeno, jasnim se nametao zaključak da je osnovna naredba tadašnjeg milicijskog vrha bila: prema navijačima Zvezde ne koristiti silu! Istina, ta je naredba nedokazana, ali milicija se toga pridržavala poput biblijskih zakona. I sve je to bilo pogurano pod tepih, milicija se ubrzo tiho, u hodu, preustrojila u policiju, rezultati istrage ostali su nepoznati.
Tada je u Maksimiru bio i UDBA-in ubojica, a kasniji ratni zločinac, sad pokojni Željko Ražnatović Arkan! Te je sezone sjedio na Zvezdinoj klupi, kao “predstavnik kluba” (!?), uz trenera Dragoslava Šekularca, s pištoljem u unutrašnjem džepu sakoa. Imao je taj pištolj i u Maksimiru, čak ga je i provjeravao na izlasku s terena. Previše je tu bilo “slučajnosti” da bi sve bilo - slučajno...
Jedan od bivših vođa Bad Blue Boysa, Goran Kovač Macko, bio je 1994. godine inicijator postavljanja spomenika članovima BBB-a poginulim u Domovinskom ratu na stadionu u Maksimiru. Svake godine 13. svibnja brojni navijači, ne samo Dinama, dolaze u Maksimir i poklone se ispred tog spomenika, uz molitvu prebiru po sjećanjima i vraćaju se u ratne dane, ali i u taj 13. svibnja...
- Mi smo jedna od rijetkih zemalja koje su doživjele rat, a ne znaju kad je taj rat počeo. Za mene je počeo 13. svibnja 1990. godine - reći će dr. sc Nenad Pokos, Dinamov navijač, koji je tada bio na južnoj tribini i izravno se sukobio s navijačima Zvezde, koji su trgali reklame, sjedalice i, znatno brojniji, napali usamljene dinamovce na južnoj tribini.