Hrvatski su treneri podcijenjeni, imamo odlične stručnjake, ali oni u našim klubovima ne dobivaju priliku.
Koliko smo samo puta zadnjih godina čuli tu rečenicu od ljudi iz nogometa, poglavito trenera, koji su ‘gunđali’ kad su klubovi iz inozemstva dovodili stručnjake sumnjive kvalitete. Ne, naravno, Matjaža Keka, nije on upitan, ali bilo je ovdje, u HNL-u, raznih stratega upitnog CV-ja i roka trajanja.
Trend se mijenja
Međutim, trend se ipak mijenja, u ovom trenutku, na klupama 9 od 10 prvoligaša sjede domaći treneri, produkti hrvatske trenerske škole. Samo Istra, iz razumljivih razloga, vjeruje strancu, Španjolcu Curru Torresu. Nerijetko ti su treneri čak i veće zvijezde od svojih nogometaša.
Primjerice, Nenad Bjelica u Dinamu je već zaradio kultni status, Igor Bišćan, s obzirom na igračku prošlost, ali i gard i karakter koji isijava u trenerskim počecima, također bi vrlo brzo mogao doseći status najjačeg riječkog aduta. Pa ćemo o dvobojima Dinama i Rijeke pričati kao o dvobojima ‘Bjelka’ protiv ‘Belog’.
Goran Tomić svojim je postavkama igre Lokomotive već stekao ugled i među najkritičnijima u struci, javnost ga percipira kao jednog od najtalentiranijih hrvatskih trenera, a pozitivnim putem u istom smjeru krenuo je i Sergej Jakirović na klupi Gorice. Sve su to treneri, koji su privukli pažnju na sebe i koji vrlo često u javnosti izazivaju i veći interes od vlastitih igrača na terenu. Naravno, tu su i dvojica dugovječnih, Zoran Zekić i Samir Toplak, koji su, na neki način, postali ‘hrvatski Wengeri’ znak jednakosti za klub koji treniraju, Osijek, odnosno zaprešićki Inter.
Nismo, dakako, zaboravili niti dva ‘seniora’, Zorana Vulića i Tomislava Ivkovića, trenere s karizmom, igračkom i trenerskom prošlošću, koji već godinama uživaju respekt, a također ih se može staviti u skupinu onih koji ‘odzvanjaju’ jače od igrača koje trenutno vode. Na kraju kolone, zasad, stoji i Marko Lozo, najmlađi u tom društvu kao dokaz da ni taj trend uzimanja mladih, talentiranih trenera nije više tabu hrvatskim prvoligašima. Naravno, iza nekih motiva stoji i novac, ali i činjenica da je malo stranih trenera, koliko god bili plaćeni i s kakvih god pedigreom došli, ostavilo dublji trag i rezultate u HNL-u. Matjaž Kek tu je bio debela iznimka.
Neobična krivulja
Neobična krivulja - dok mladi igrači sve ranije odlaze iz HNL-a, a ligom (primjer su napadači i lista strijelaca) vladaju stranci, klubovi se sve više okreću našim trenerima. I, ne samo to, za nedavnih odlazaka Keka, Kopića, ranije Cvitanovića..., kao kandidati u velikoj većini spominjali su se opet hrvatski treneri. Tu i tamo ‘neki’ Reja ili novi trener iz Slovenije, ali ipak uglavnom Tudor, Jurčević, Bjelica, Mijatović, Kopić, Milin, Bišćan... I ima ih sve više o kojima klubovi razmišljaju!