Dominik Livaković otputovao je s Vatrenima u Portugal, ali imao je dodatnog razloga za sreću. Iz Maksimira je ispraćen s garancijama da će ponovno biti “numero uno”! Odnosno da će braniti za Dinamo u Europskoj ligi i HNL-u! Istina, trener Nenad Bjelica koji o svemu odlučuje još se o tome nije službeno izjasnio, ali insajderske informacije govore da će biti upravo tako.
Tako će Danijel Zagorac, koji je do sada bio “europski vratar” Modrih, postati ono što je bio i prošle sezone, vratar za Kup!
Ponekad se moraju donositi teške odluke, ova je svakako takva. Zagorac je branio u svih dosadašnjih šest europskih nastupa Modrih, a branio je zaista jako dobro. Kad bismo sad gledali samo statistiku i prezentacije ove sezone, Danijel Zagorac bio bi prvi vratar Dinama! Međutim, sasvim je jasno da se u ovom slučaju stvari ne mogu gledati takvim naočalama. Jednostavno ne mogu...
Dominik Livaković bio je dio Vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, nositelj je srebrne medalje, doprvak svijeta, sudionik najvećeg uspjeha hrvatskog sporta uopće. Kao i svi reprezentativci, imao je duži odmor, pa se kasnije priključio momčadi. Za to vrijeme, Zagorac je branio izvrsno, nametnuo se, postao je vratar Modrih zadužen za ono najvažnije, europske utakmice. Apsurdne li situacije, zar ne? Kod vratara je to obično tako, kad jednom svane, drugom smrkne. Nije to kao kod igrača, priča je posve drukčija. Tako je, eto, Zagorcu svanulo, ali u ovom slučaju se ne smije dopustiti da se Livakoviću smrkne. Tako bi ispalo da je Livaković “kažnjen” zbog toga što je s reprezentacijom bio u Rusiji!? Svaka čast, momče, ali dok si ti bio na Svjetskom prvenstvu, izgubio si mjesto u klubu. Ne može to tako...
Užasno komplicirano
Oproštajem Danijela Subašića, Livaković je postao drugi vratar Vatrenih, iza Lovre Kalinića. Sasvim je logično da ta činjenica nameće da mora braniti u svom klubu, jer izbornik Dalić ga neće pozivati ako ne bude braniti. Ali mora braniti jake utakmice, one europske, a ne biti samo vratar za domaće prvenstvo. Micanje Livakovića u stranu, definitivno bi mu ugrozilo karijeru, vjerojatno bi ispao s popisa izbornika Dalića. Jer zašto bi Dalić pozivao drugog vratara Dinama? Vjerojatno bi takav status i psihološki negativno utjecao na Livakovića, što bi bilo sasvim ljudski, logično.
Naravno, po istoj “špranci” promišljanja postavlja se pitanje kako će “premještaj” psihološki utjecati na Danijela Zagorca, koji brani u životnoj formi, kojem nitko ništa nije poklonio i koji se sam izborio za status u plavoj svlačionici? Sam je kazao u intervjuu da nije razmišljao o odlasku iz Dinama, jer da bi odlazak bio njegov poraz. Sad kad je konačno postao pobjednik, sada bez borbe, ne svojom krivnjom, predaje titulu, postaje poraženi. Poraženi zbog spleta okolnosti, možemo kazati, više sile. Užasno komplicirana situacija, zar ne? Dinamo ima dva sjajna vratara, a jedan mora “izvisiti”. U ovom slučaju to će biti - Zagorac. “Bad luck”, rekli bi Englezi...
Kad se iz cijele priče izbace emocije, ljudske sudbine, kad se na priču gleda strogo pragmatično s klupske strane gledišta, onda je opet logično da brani Livaković. On je mlad, ima 23 godine, dok Zagorac ima jednu preko 30... Livaković će danas-sutra klubu vjerojatno donijeti novac na ime transfera, vjerojatno milijune eura. Dinamo kao i svi ostali klubovi živi od prodaje, to znamo. Prodavati prvog vratara koji brani protiv, recimo, Fenerbahčea ili Anderlechta i drugog vratara doprvaka svijeta malo je drukčije od prodaje vratara koji brani protiv Istre, Rudeša, Intera, bez uvrede, naravno, za te klubove. Da ne govorimo o gubitku reprezentativnog statusa. Takav je jednostavno život...