Znate onu o uspješnim muškarcima iza kojih u pravilu stoji žena? Slično je, kažu, i s trenerima; iza njih uvijek stoje dobri pomoćnici i - kondicijski treneri. Često su ti ljudi možda i najmanje omiljeni među igračima, često ih zovu diktatorima ili teroristima, trčanje i teretane nisu najdraži treninzi nogometaša, ali o Martinu Mayeru dosad nismo čuli u Dinamu nijednu pogrešnu riječ.
Kažu svi da “zna posao”, da je pravi fanatik fizičke spreme, da živi u pokretu, a i kad vidite čovjeka kako po zimskim minusima korača u kratkim hlačama, jasno vam je da je pred vama neki Gips Kostelić. Nego, Mayer? Nije jedini Majer u Dinamu.
- O, Lovro? Odličan momak, imao je problema s ozljedom, ali vidjeli ste danas na treningu kako je sve dobro odradio i izdržao. Siguran sam da će u Turskoj dostići pravu formu - kaže Martin Mayer.
Dobro, Lovro Majer nije nikakav daljnji rod?
- Haha, nije... Vidite, kod nas u Austriji ima puno Mayera i Meiera, ali Lovro je prvi Majer s kojim se susrećem u karijeri. Definitivno prvi.
Hirscher je poseban
U redu, krenimo redom. Kako je i zašto počela karijera kondicijskog trenera, gdje se prvi put susreo s Nenadom Bjelicom, zašto je došao u Dinamo?
- Dakle, kao trener sam počeo raditi 2002. u nogometnoj akademiji bečke Austrije. Kroz moje su ruke, među ostalima, prošli Marin Leovac, Emir Dilaver i Alexander Gorgon. Bio sam tamo šest godina, onda sam priključen prvoj momčadi, a tamo sam dočekao Nenada Bjelicu. Ušli smo u Ligu prvaka, baš tu u Maksimiru. Onda smo se rastali, ja sam ostao još godinu dana u Austriji, do 2015, tada me Nenad pozvao u Speziju i otada smo zajedno. Lech pa sad Dinamo. Sjajno je ovdje, lijep je grad, odlična momčad, rezultati, zadovoljan sam.
Primjećujemo, a i svi nam govore, da je Mayer u sjajnoj fizičkoj kondiciji. Stalno trči, čak i po čunjeve, uvijek je u pokretu.
- Sport je moja strast. Bio sam sedam godina reprezentativac u vojničkom petoboju! Šest puta na Svjetskom prvenstvu, sastoji se taj sport od pucanja, trčanja, plivanja, preskakanja prepreka..., pet teških dijelova. Morate imati puno discipline da biste to odradili kako treba.
Znači - Bjelica je u stožer doveo vojničinu.
- Radio sam i za vojsku, u znanstvenom timu, kako poboljšati pripremu, vrlo je važno biti fizički pripremljen da bi sačuvao koncentraciju. Volim trčati, ljeti puno vozim bicikl, obožavam hokej na ledu. Naravno, volim i skijanje, evo, bila je utrka na Sljemenu, Austrija je pobijedila.
Onda je na hrvatskom kazao:
- Oprostite!
Zatim je nastavio:
- Marcel Hirscher je odličan skijaš, ali je, koliko vidim, i sjajna osoba. Ne poznajem ga osobno, ali traje godinama na vrhu, znači da je poseban.
A gdje je tu nogomet, zar nije na popisu strasti?
- Volim, naravno, i nogomet, igrao sam ga nešto, ali nisam bio baš najbolji igrač, to je istina. Ali me jako zanima taj kondicijski dio u nogometu, što moraš raditi da bi napredovao, kako se razvijati, koliko sprinteva moraš ponoviti da bi bio dovoljno dobar. Dok sam bio u Austrijinoj školi nogometa, pratio sam razvoj mladih igrača od 12 godina nadalje, gledao različite korake njihova razvoja. Uvijek razmišljam o načinima vježbe, svoja iskustva prenosim na igrače. Nisam ovdje da bi igrači trčali 100 puta gore-dolje, to bi ih ubilo i od toga nema koristi.
Svi radimo zajedno
Primijetili smo, a rekao je to i trener Bjelica, da je lopta sastavni dio gotovo svake vježbe?
- Da, ponekad se mora samo trčati, ali normalno je da je uvijek lopta prisutna, u većini vježbi. Igrači moraju te vježbe ponavljati puno puta, teške su to vježbe, iako rade s loptom, nije im lako. Ali kažem, više je koristi od toga nego od trčanja u prazno po Maksimiru ili planini, to nema smisla.
Kako bi usporedio Dinamo s momčadima u kojima je ranije radio?
- Imamo puno kvalitete u momčad, taktički i tehnički i, naravno, fizički. Ali mi svi radimo zajedno, svi su važni članovi tima, Karlo Reinholz i Leo Sovina, oni rade i individualno s igračima, radi se i nakon treninga i to puno znači. Svi zajedno donosimo rezultate.
Rezultati su jesenas bili zadovoljavajući, odlični čak. A je li general zadovoljan kako je vojska to fizički odradila?
- Jesam. Najvažnije, nismo imali fizičke probleme tijekom utakmica, kad smo i gubili, nismo gubili zbog trke ili nespremnosti, a i nismo imali previše ozljeda mišića. Bilo ih je u duelima, u igri, ali nije bilo pucanja mišića, što je dobar znak. Radili smo dosta individualno, imali dobru pripremu za trening. Ali također je važno da imamo i puno pametnih igrača koji znaju da trening nije samo ono na terenu već i ono prije i poslije, oni su jaki karakteri i veliki profesionalci.
Trkački i fizički, dakle, Dinamo nema problema, može se mjeriti s najjačim klubovima Europe u tim aspektima?
- Zadovoljan sam koliko naši trče, ako gledate i europske utakmice koje smo igrali, uvijek smo bili spremni čitavu utakmicu, vidjeli ste i kako smo igrali u zadnjih 10 minuta, nije bilo padanja. Nema tu problema.
Mentalni problem
Znalo je biti pada u jednom dijelu utakmice, recimo između 50. i 65. minute?
- To nije samo fizički, to je ponekad i mentalni problem. Bilo je puno utakmica, puno promjena igrača, ne možeš uvijek držati istu koncentraciju, ali nije to problem samo u Dinamu, svi se najveći klubovi s tim susreću. Znate, dogode se porazi, svi nekad izgube utakmicu, ali važno je zadržati momčad na visokoj razini. Mi smo to uspjeli.
Dobro, koliko bi Dinamovih igrača sad moglo, po svojim fizičkim karakteristikama, igrati u najjačim ligama, u tom jakom ritmu?
- Riječ je o klubovima iz težih liga, gdje su jače i zahtjevnije utakmice svaka tri-četiri dana. Međutim, nema tu problema s izdržljivošću. Pa svake godine najbolji igrači Dinama idu u najjače lige i snalaze se tamo. U ovom trenutku svaki od njih fizički može igrati te lige, drugo je adaptacija na nogometne zahtjeve i kako će se na njih priviknuti. Uostalom, igrali smo europske utakmice i bili smo bolji od suparnika, parirali smo i fizički i svakako. Nema tu problema, oni mogu igrati svaku ligu.